Počnimo s konkretnim vježbama

Napisala sam knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta" kojom sam Vas dragi moji prijatelji i čitaoci pozvala na samostalno razmišljanje o svom tijelu i pokretu. U poglavljima Svijest o tijelu i pokretu sam pokušala objasniti koliko je važna svjesna misao o sebi samom, svom pokretu i problemima koji se nekorektnim izvođenjem pokreta u tijelu javljaju.
Bez teorije nema prakse je bila nit vodilja po kojoj sam organizirala moju prvu knjigu.
Da bi sve što sam do sada teoretski objasnila i da bi to dobilo uistinu odjeka u praktičnom životu, potaknuta kritikama dobronamjernih i šutnjom onih koje nije zanimala ideja koja me je povela na putovanje u čudesni svijet umijeća svakodnevnog pokreta, odlučila sam na ovom mjestu s vremena na vrijeme opisati po jednu situaciju iz mog svakodnevnog života. Uplitaću i malo pjesmica koje sam pisala u vremenu koje nazivam olujom ruža, malo tekstova koje sam iz tekstova prije objavljivanja knjige morala izbaciti. Izdavać, letorica i urednik su mislili da takvi tekstovi ne spadaju u vrstu knjige koju sam im nudila. Piasala sam o svijeti tijela, prostora i vremena i smatram da je trenuak u kojem osjetimo svoje postojanje u trenuku najvažni ostvarenje umijeća svakodnevnog pokreta i umijeća življenja. To, mogli bi reči stvaralački trenutak naše svijesti. U knjizi na 155-oj strani je poglavlje kojim vas pozivam u svijet ideokineze, misaonog sudjelovanju u osjećajim i tu vam nudim misaonu sliku spoznaje tijela u zagrljaju trenutka spoznaje. Pjesmica koju vam sada nudim nije pronašla mjesto u knjizi, ali evo ja vam je sada darujem.
 "Savršen trenutak za otpjevati, savršen trenutak za sudjelovati, savršen trenutak u kojem nas svijest na pučinu zove. Ka Suncu neka nas vuku neka nova snoviđenja, jer u starima smo šapnuli do viđenja i osjetili da naše nove misli kao jedrenjak, veslajući riječima, u svom sjedinjenu u svemirsku luku naše spoznaje plove. Kao u Proustovoj galiji, u nutrini ovog broda tajni stražar čuva naše blago, iz sedefaste školjke iznjedreno bisreje i naše davne sanje. U dubini sebe tada osjećamo sve ono što je srcu drago, ali pučina nas zove jer u tom beskraju skriveno je znanje. Da u tom beskraju duše, u svjetlosnom zagrljaju sretnoga trenutka se krije znanje koje još nitko opisao nije, još nitko o tome pisao nije jer što drugi pišu nije vidljivo našem unutarnjem oku. Sada spoznajem snagu savršenog trenutka, zagrljaj svjetlosti i sjene, u tom zagrljaju spoznajemo da sve je isto, a ništa nije slično onom što je bilo prije. U nama se krije bezdan, provalija skliska i duboka, koju tek svješću svojom spoznajemo i prelijećemo u dubini svoga oka. Da ne bi ostali na međi vremenskoga toka i da osjetimo zagrljaj sretnoga trenutka probudimo u sebi pticu bijelih krila, golubicu koja našem životnome brodu znak života u kljunu nosi i u nama budi vjerovanja da su naša stara snoviđenja utkana u treptajima njenih vječnih krila. Igrokaz života na pozornici svijeta, likovi putuju, mjenjaju se lica, ali svjetlost, svijest utkana u znanje ostaje uvijek ista. U dubini našeg postojanja, u trenutku nasmiješena lica izvire naša osjećajna ponornica. Harmonija drevna iznjedrena iz zakona vječnih mijena, svjetlost duša naših zagrljajem svojim savršen trenutak stvara, sretan trenutak u koje naša životna lađa na pučinu oceana svijesti plovi i od naših osjećja treperava vesla, a iz misaone snage jedra jaka za sve životne oluje tvori." 

Knjigom vas pozivam na putovanje vašim unutarnjim univerzumom i pokušavam u vama probuditi želju za spoznajom savršenog trenutka postojanja na pušini života.

Ruka i Pokret

Šaka, Lakat, Rame, Rameni pojas








Michelangelova slika "Stvaranje svijeta", dvije ruke u pokretu, lakoća i dijagonalna usklađenost pokreta. Stvoriteljeva desna ruka predstavlja produžetak njegovih misli, Adamova lijeva prima podražaj. Dvije ruke u skladnom pokretu, usklađenost lijeve i desne strane tijela su stvorile čovjeka i svijet.
Šake stvoritelja svijeta i Adama na kojima se točno vidi položaj dlana, opuštenost prstiju i pokretnost palca. Šake su u pokretu, ali djeluju mirno i opušteno, a taj dodir je bio početak našeg burnog postojanja.
Dodir, zatvranje i otvaranje šake su prve aktivnosti u evoluciji čovjeka. Evoluciono gledano šaka i mozak su stvarali čovjeka razvijajući se paralelno.
Izgradnja ustrojstava ljudskog mozga je završena pred 100.000 godina, pa bi iz toga mogli izvući krivi zaključak, da je i njegova djelotvornost već tada bila određena. No, to nije istina jer da je tako onda se postavlja pitanje, kako je moguće da nastaju uvijek nove prekrasne jazz melodije nekog pijaniste, kako simfonije nekog violiniste, kako golf igrači uspjevaju preciznim zamahom ruke pogoditi pravo mjesto na ogromnom golf igralištu, kako stolni tenisaći uspiju pogoditi malenu lopticu i promjeniti joj smjer? Međusobno djelovanje šaka- mozak, je cijelih ovih 100.000.god., bila prisutna i poboljšavala i usavršavala njihovu zajedničku djelotvornost. Nesmijemo biti pasivni potrošači djelotvornosti mozga nego svijesno djelovati na njen daljni razvoj. S razvijanjem stvaralačkih mogućnosti, djelujemo na točnost i lakoću pokreta šake.



Stilizirani čovječuljak nazvan "Homunkulus" reprezentira djelovanje našega mozga. Na ovoj slici se jasno vidi da su naše šake, pored usnica i jezika najvećim djelom sudjelovale u razvoju mozgovnih funkcija.
Samo jedna mala koščica, u korjenu ruke, razlikuje ljudsku ruku od majmunove. Ona je oslobodila ručni zglob i osposobila ga za preciznije pokrete, pomakla palac prema dlanu i omogućila mu bolju pokretljivost.
Na ovoj slici se vidi spiralna dinamika djelovanja mišića šake. Slijedeći zlatnu spiralu u zadnjoj točki zlatnog reza, u samoj sredini dlana se nalazi središte iz kojeg se širi snaga za pokrete prstiju.






Šaka bez palca bi bila kao klješta koja se nemogu zatvoriti. On se pokreće u svim pravcima slično ramenu:savija se, ispruža, rotira i oponira. Palac sa svojom perfektnom pokretljivošću je u evoluciji čovjeka odigrao jednu od glavnih uloga i pomogao u stvaranju naše najpreciznije sprave.

Šaka se nalazi na kraju ruke preko koje je, nervnim putem, povezana sa kralježnicom i mozgom. Svaki, pa i najmanji, pokret šake prelazi uvijek taj cijeli put. Kaže se da svaki čovjek teži samostalnosti, a narodna poslovica nas uči da možemo život uzeti u svoje ruke.
Pokret šake, hvatanje nekog predmeta, rukovanje, pisanje, češljanje itd., je uvijek povezan sa pokretom cijele ruke. Tu su uključeni zglob lakta i rameni zglob.
Nijema igra naših ruku je dio našeg života, tako da uopće nismo svjesni naše ovisnosti o njima. Primjećujemo ih, dok ih peremo, kad režemo nokte ili kada se počnu javljati staračke mrlje na njima.
Vječna igra napinjanja i opuštanja mišićnog svoda dlana, postajanja i nestajanja svoda kugle koju svojim pokretima oblikuju mišići dlana i prstiju je jedan od konačnih rezultata čovjekove evolucije. Uvjet za jasnu i finu pokretljivost prstiju je postojanost dlana. Snaga za pokret prstiju ne smije dolaziti iz njih, nego iz središta dlana. Hvatanje i puštanje nekog predmeta, ili rukovanje s nekim, treba doživjeti kao dinamiku vala, koja polazi zahvaljujući svodu, iz središta dlana, a ne iz prstiju. Da bi osjetili svod i snagu koja iz njega nastaje pokušajte suprotstaviti palac i mali prst. Kod svjesnog izvođenja tog pokreta osjetit ćete da je strana malog prsta stabilna, a strana palca pokretna i prilagodljiva. Pokretljivošću kostiju šake, sredina dlana je gipka i tako, ako si stvaramo misaonu sliku šake kao kugle, dlan oblikuje jednu stranu kugle. Drugu stranu kugle zatvaraju vršci prstiju. Srednji prst pri tome čini produžetak podlaktice. Tako ste stvorili misaonu sliku, kuglu koja se razvila iz središta dlana i širi se u svi pravcima, na jednu stranu do vrha prstiju i na drugu stranu do ručnog zgloba.

Zamislimo pokret pijenja jutarnje kave. Vi hvatate šalicu, dižete je sa stola prinosite ustima i ponovo je spuštate na stol. To je spiralni pokret cijele ruke u svim njenim zglobovima. Misaone slike nam pomažu da spoznamo i osjetimo prostor zglobova u svim njihovim dimenzijama. Kugla lakta je mjesto zavijanja spirale. Kod hvatanja šalice poticaj dolazi iz dlana, prsti prate taj poticaj bez snažnog pritiskanja šalice. Za podizanje poticaj dolazi iz ramena, ručni zglob i lakat okreću zajedno šaku i sve se odvija bez velikog napora. Pri tome se lakat svija, glava nadlaktice kliže u zglobu prema natrag i dolje i rotira prema unutra, a lopatica se pomiče natrag, malo u stranu i prema dolje. Probajmo pri tome osjetiti položaj glave nadlaktice i pustiti je da malo padne unutar zgloba. Tako rame ostaje aktivno opušteno.

Spuštanjem šalice na stol dolazi do ispružanja lakta i okretanja šake u početni položaj. Glava nadlaktice se okreće prema van. Lopatica se vraća natrag. Dlan se opušta, a prsti udaljuju od šalice. Najteže je svjesno doživjeti položaj i pokret lopatice Za spozanju i uvježbavanje njenog pokreta je najbolje sjesti uz zid. Postavimo li jednu malu lopticu između zida i lopatice, pri pokretu ruke ka ustima osjetit ćemo bolje pokrete lopatice i moći ih bolje ispraviti. Pokret ruke ostaje isti. Spoznavši pokret lopatice, kasnije ga možemo izvoditi i bez loptice pri telefoniranju, pranju zubi ili za vrijeme objeda.
Zglobove ramena i njegovog pojasa čine desni i lijevi zglob između nadlaktice i lopatice, lopatice i ključne kosti, ključne i prsne kosti, a preko prsne kosti i rebara oni su spojeni sa kralježnicom.
Pokret koji polazi iz ramenog zgloba preko ramenog pojasa i njegovih mišića prenosi pokrete ruku na prsni koš i kralježnicu. Kod vježbi pokreta iz ramenog zgloba moramo svjesno spoznavati položaj prsnog koša, vratne kralježnice i glave i njihove pokrete koji u tom sudjeluju .

Stopalo

Posvetimo malo pažnje našim stopalima, tom čudesnom djelu prirode koje koristimo ne razmišljajući o njegovom djelovanju i svrsishodnosti. To savršeno ustrojstvo je sastavljeno od 25 izdvojenih kostiju, 107 ligamenata (žila) i 19 mišića. Na samom početku nastajanja vrste Homo Sapiens, stopalo nije samo podupiralo tijelo pri hodanju i penjanju, imalo je pomočnike u prednjim nogama koje su s vremenom postale naše ruke. Stopala su u tom vremenu zajedno s današnjim rukama bila i organ za hvatanje. Danas je stopalo kod vrste čovjek preobraženo u organ za stajanje i hodanje.
No u rudimentima je naizgled zaboravljena sposobnost hvatanja stopalom ostala zabilježena u jednom dijelu našega mozga. Tom sposobnosti stopala se koriste ljudi koji su nesretnim slučajem izgubili ruke.
Našim uspravnim stavom i hodanjem na dvije noge, u zglobovima stopala je s vremenom došlo do promjene u ravnoteži sila koje djeluju na njih. Njihova statika se prilagodila drugačijem opterećenju, što je za sobom povuklo i promjenu djelovanja njihovih mišića.
Iako su naša stopala evolucijom doživjela djelotvorni šok, ona još uvijek u sebi kriju mogućnost gipkosti i savršene pokretljivosti. Zaboravljajući to, mi neekonomično koristimo njihovu snagu i tako uzrokujemo različite deformaciie njihovih ustrojstava.
Tegobe uzrokovane, našom nepažnjom prema stopalima su nekada veoma neugodne. Ta naša nepažnja je uvjetovala i nastajanje posebne discipline u medicini , ortopedije. Kada se jave bolovi pri hodu i dugom stajanju, mi onda, ne tražeći krivca u sebi, odlazimo ortopedu, po njegovovoj preporuci stavljamo uloške u cipele i obično nepitamo što je uzrok tim promjenama. Noseći uloške bez svijesti o djelotvornosti stopala, njihovih zglobova i mišića, mi slabimo još više njihove oslabljene strukture.
Mišići se u stopalu protežu kao dva svoda, uzdužni čine mišići koji leže između pete i prstiju, a poprečni svod čine mišići između zglobova u korijenu prstiju. Tako poredani mišići svojim djelovanjem potsjećaju na spiralni pokret ručnika iz kojeg cijedimo vodu.
Stopalo i njegova dva svoda svojom, od prirode poklonjenom, spiralnom konstrukcijom, nam omogućuju stabilnost kod stajanja i mnogostranost u dinamici i ritmu koraka.
Upravo zbog toga moramo pri stajanju koristiti cijelo stopalo, oslanjajući se tri osnovne uporišne točke: straga u sredini petne kosti, a sprijeda, na tabanu, u korjenu malog prsta i palca. Izmedu tih triju točaka se proteže mišićna spirala koja svojim djelovanjam izaziva vjećne titraje u stopalu i održavajući njegovu elastičnost omogućava našem tijelu uvijek iznove ostvarenje ravnoteže u odnosu na prostor u kojem se nalazimo.
Ako stojeći opteretimo samo petu, svodovi gube potrebnu ravotežu i ruše se kao nepravilno izgrađeni mostovi.
Gubitkom ili slabošću svodova stopalo gubi spiralnu dinamiku, biva nepostojano, njegovi zglobovi nedjelotvorni, ligamenti preopterećeni, a kosti bolne.

Jednostavna vježba za spoznaju spiralne građe stopala je:
Sjednite na pod ili stolicu. Uzmite u jednu ruku prednji dio stopala i prste, a drugom držite petu. Pri tome se stopalo u skočnom zglobu nalazi pod pravim kutem prema podkoljenici. Probajte prednji dio stopala sa palcem savijati prema podu, a u isto vrijeme petu lagano okretati prema gore. Stopalo pri tome mora zadržati uvijek istu duljinu, bez skraćivanja uzdužnog svoda.

Vježba jačanja uzdužnog svoda :
Sjednite na stolicu i na jednom stopalu prste oprite čvrsto o pod, podignite petu tako da formira pravi kut između prstiju i srednjeg dijela stopala. Probajte palac lagano pritiskivati u pod i u isto vrijeme petu okretati prema gore. Pri tome dolazi do napinjanja mišića u tabanu, napinjanja uzdužnog svoda i svijanja unutar svih djelova stopala. Zatim tu istu vježbu probajte izvesti stojeći.

Vježba mobiliziranja poprečnog svoda :

Sjednite na pod ili stolicu. Uzmite prednji i srednji dio jednog stopala u obe ruke, tako da jedna drži stranu malog prsta, a druga stranu palca. Iza malog prsta i palca u srednjem dijelu stopala su male koščice. One su pokretne. Probajte rukama svaku od njih zavijati oko njene osi, a da pri tome ne sužujete stopalo, zatim ih ponovo odvijajte u početni položaj. Pri tome dolazi do skupljanja mišića u tabanu i rastezanja mišića u ristu. Prsti moraju cijelo vrijeme ostati ispruženi. Tu vježbu mobilizacije možete pretvoriti i u vježbu za jačanje mišića tabana ako dajete otpor pri zavijanju kostiju prema sredini tabana.
Tu igru možete izvoditi i stojeći. Pokušajte u cipelama kod stajanja u redu za kruh, stopalom gužvati i glačati zamišljene novine, isprobavati spiralne pokrete peta- veliki prst, podizati i spuštati petu, osjećati gipkost tetiva, dinamiku pokreta u prostoru skočnog zgloba.


Gimnastika za stopala

Ovim vježbama možete poboljšati osjećaj pokreta u skočnom zglobu i stopalu. Prvo ih izvodite sjedeći na stolici, a onda ih možete izvoditi ležeći u krevetu. Cilj je da svi ti mali pokreti budu automatski izvodivi i pri stajanju te da slijedeći svoju dinamiku sudjeluju u ritmu koraka.

Vježba 1 (10x)
Prste oba stopala pritisnuti na pod, a onda ih dizati. Peta ostaje na podu, prsti su cijelo vrijeme ispruženi. 1

Vježba 2(10x)
Stopalo postaviti na petu, prste spuštati do podloge i ponovo ih dizati, ali oni moraju cijelo vrijeme ostati ispruženi. Pri tome skočni zglob ostaje učvršćen, a pokret se događa u zglobovima prstiju i srednjeg dijela stopala. Ako tu vježbu pravilno i dovoljno dugo ponavljate, osjetiti ćete nastajanje snage u oba svoda stopala. 2

Vježba 3 (10x)
Stopalo postaviti na petu, a prednji dio stopala okretati prema van. Peta, kao oslonac,omogućava vam doživljaj spiralnog pokreta u između skočnog zgloba i srednjeg dijela stopala. Poprečni svod je učvršćen, a uzdužni se širi i skuplja i time postaje gibak i spreman za pravilno opterećenje pri koraku. 3

Vježba 4(10x)
Sa ispruženim prstima oslonite stopala na pod, a petom kružiti desno i lijevo. Pri tome poprečni svod obavlja funkciju amortizera, a ostali se zglobovi stopala privikavaju gipkosti u trenucima podizanja pete s podloge u početnoj fazi koraka. 4

Vježba 5 (20x)
Nogu u koljenu ispružiti, stopalo pomicati naprijed i natrag.Cilj je svijesno pomicati petu prema koljenu, a onda ju vraćati natrag. 5

Vježba 6 (20x)
Desnu, pa lijevu nogu u koljenu ispružati, a onda u skočnom zglobu, stopalo pomicati prema koljenu. Pri tome se može koljeno pridržavati rukama. Cilj vježbe je istezanje mišića lista i oslobađanje pete za puni pokret. 6

Vježba 7(20x)
Držati nogu ispruženu u koljenu i stopalom lagano kružiti, onda pokušati pisati brojeve ili slova,Cilj oslobađanje skočnog zgloba za pokret u svim pravcima. 7

Vježba 8 (10x)
Novine staviti na pod pa ih pokušati prstima gužvati i to između malog prsta i palca, pa ih onda ponovo izravnati. Cilj je svijesno spoznavanje rada i jačanje svodova stopala. Ta se vježba može izvoditi sjedeći i stojeći. 8


Naučene kružne pokrete u skočnim zglobovima iz gornjih vježbi možete isto izvoditi stojeći, razlika je samo u tome da je tada stopalo učvršćeno opterećenjem njegovih triju točaka, palac, mali prst , sredina pete, a pomicanjem tijela naprijed, pravilnim prebacivanjem težine tijela na sredinu stopala možete izvoditi kružne pokrete u skočnom zglobu. Zamislite da stojite u skijaškim cipelama na skijama. Tada su koljena malo savijena, ali ostaju gipka. Probajte ih tada paralelno pokretati desno, lijevo. Kada osjetite svoj pravi ritam, cijeli pokret postaje ples na snijegu. Skočni zglob omogućava, pokret tijela naprijed i natrag, koljena se pri tome ispružaju i savijaju ritmom vašeg disanja i slijede pokrete iz skočnog zgloba. Zbog makinalnog uključivanja sustava za pokretanje, pokret se prenosi na cijelo tijelo, uključujući pri tome kukove, zdjelicu, kralježnicu, prsni koš, ramena s rukama i glavu. Stajanje na jednom mjestu nesmije biti pasivno, stajanje je vječno titranje i javno očitovanje vaše tjelesne energije.

Koreografija jutra

Vi se budite, ustajete iz kreveta još zgrbljeni od spavanja u embrionalnom položaju, ne razmišljajući o pokretu odlazite u kupaonu. Svaki pokret je bolan i vi mislite da je tome razlog starenje. To je osnovna zabluda u kojoj živite, jer starenje nesmije biti uzrokom gubitka osnovne pokretljivosti vašega tijela. Stareći mi prestajemo biti virtuozi u natjecanjima na sportskom polju, prestajemo težiti uvijek bržim i brojnijim pobjedama ne teniskom igralištu, ali prirodni svakodnevni pokret bi trebao cijeli naš život zadržati svoj ritam i dinamiku.
Nespoznavajući tu istinu vi pogureni, ukočenih stopala ulazite u kupaonu i stajete pod tuš. To je tako i tako vrijeme koje koristite za higijenu tijela, iskoristite ga i za higijenu njegovih struktura.
Da bi vaše buđenje i pripremanje za radni dan prestalo biti nesvjesno izvođenje pokreta iz navike, pokušajte jedno jutro osmisliti nekom pričom o vama samima. Potražite u vašim zrcalnim neuronima neku sliku u kojoj ćete vidjeti vaše tijelo u pokretu, postanite u mislima dio te slike, oživite je svojim ritmom i dinamikom i gledajte sebe u pokretu svojim unutarnjim očima. Slika do slike će u vašoj svijesti napraviti crtani film u kojem ćete vi biti glavna figura. Ja to radim ovako.
Probudivši se ja se još u krevetu rastegnem zamišljajući da je moje tijelo dugačka zmija koja, pokrečući svoje kolutove, puže po pijesku. Na taj način već prije ustajanja, osvješćujem malene kuglice zglobova kralježnice i širim svoju dinamosferu, oslobađam si prostor u kojem ću početi dan.

Kada ustanem, moje tijelo postaje trska na vjetru koja raste ka suncu i ja rastući odlazim u kupaonu. Stojeći pod tušem zamišljam da je moja zdjelica vodoskok iz kojeg suklja umjesto vode moja energija, a vodu koja se kotrlja mojim tijelom zamišljam kao valove i čestice te enrgije. Tada tijelo uistinu gubi svoje čvrste oblike i ja osjećam svakim udahom novu duljinu mojih leđa i širinu moga prsnog koša, još jednom spoznajem kuglice u zglobovima između kralježnice, prsne kosti, rebara i njihove male pokrete. Moja stopala postaju gumeni čamci na vlažnom dnu kade. Voda koja se slijeva mojim nogama se pretvara u more i ja osjećam titranje u mišićima mojih stopala na kojima balansiram. Dok tijelo mažem gelom za tuširanje osjećam sve njegove zavijutke i izbočine, spoznajem duljinu ruku, nogu, vrata, trbuha i osjećam širnu lica, čelo, bradu. Kada zatvorenih očiju ponovo osjećam kako se kapljice vode kotrljaju mojim tijelom ja spajam svoju unutarnju i vanjsku ravnotežu, moje tijelo postaje ponovo trska, ali ovaj put na kiši i raste ka nebu, a ja osjećam kako moja glava gubi težinu i lebdi nad tijelom. Pri brisanju ručnikom pokušavam istrljati kožu, da bih je kasnije tako dobro prokrvljenu lakše namazala losionom za tijelo. Cijeli ritual higijene traje pet minuta, ali to sigurno nije izgubljenih pet minuta. Pranje zuba i šminkanje koristim da stojeći na cijelim stopalima stabiliziram zdjelicu, moj vodoskok iz kojeg sada suklja još više energije, i rameni pojas koji postaje rastežući okrvir oko slike mojih ramena, da bi pokreti mojih ruku uistinu polazili iz ramenog zgloba, a ne iz prsne ili vratne kralježnice. Gledam se u ogledalu i pokušavam u tih par minuta osmisliti moje držanje za cijeli dan.
Dok perem zube ja u isto vrijeme opuštam i moje žvačne mišiće koji su se spavanjem poprilično skratili. Dok četkica nošena, laganim pokretima iz ručnog zgloba, klizi zubima ja pokrećem čeljusni zglob u svim mogućim pravcima, rastežem i skupljam usnice, otvaram i zatvaram oči. Nanoseći kremu na lice ja zamišljam da me dodiruje anđeo čuvar koji moju kožu oživljava eliksirom vječne mladosti. Zrak oko mene postaje more i moje ruke tada plutaju njegovom površinom nošene nevidljivim gumenim obručima. Na kraju širim ruke i dodirujem liniju Leonardove kružnice, zatim liniju kvadrata. Zamišljam moje tijelo kao pentagram, a oko mene se uvijek zatvara kugla u kojoj se počinjem osjećati ugodno. Svakim svjesnim udisajem je širim, a izdisajem sužujem.
Prsna kost je brod koji uplovljava u luku mojih snova uz pomoć rebara koja se pokreću kao vesla. Kormilar je moja misao i moja želja da uistinu spoznam te pokrete koji proizlaze i iz mog svjesnog udisaja i izdisaja.
Pokušavam te tri minute pred ogledalom pretvoriti u ispovjest moga tjela slici u ogledalu, otplesati moj misaoni jutarnji tango da bih osjetila lakoću pokreta u stopalima, koljenima kukovima, zdjelici, kralježnici, ramenima i zglobu glave.
Slične misaone slike me vode u pokretima pri kuhanju prve jutarnje kave ili čaja, pri odlasku na posao, pri obavljanju svakodnevnih zadataka, pri odmoru, čitanju, pisanju, slušanju i razgovaranju, pri gledanju televizije, predstave u teatru i konačno ponovo pri odlasku na spavanje. Sjedinjujem pokrete, kojima se služim da bih pravilno funkcionirala u radnom danu, s mojim misaonim slikama, pokušavam u svaki pokret ritmom sjediniti prostor i vrijeme i tako nikada ne gubim vrijeme za održanje strukturalne higijene.



Koreografija posla


Jedan običan odlazak frizeru može postati vježbaona za osjećanje osjećaja u sebi, osmišljenih sat vremena u životu svakoga od nas. Mi obično odlazimo frizeru nezadovoljni svojim izgledom, bojom ili duljinom kose ili jednostavno potaknuti željom za promjenom i jasno očekujemo od frizera da nam tu želju ispuni.
Jutros sam promatrajući se u zrcalu primjetila da su se pojavili znakovi starenja u mojoj kosi. Svijetli pramenovi su odlično rješenje tog problema, pomislih i odmah ugovorih sastanak u salonu.
Moja frizerka je mlada kreativna žena, a kada sam ju upoznala prala je moju kosu, šišala i fenirala iz potpuno nepravilnog držanja tijela. Sada se veseli mom dolasku ne samo zbog zarade, nego i zbog tečaja o umijeću pokreta koji joj u to vrijeme nudim. Na početku smo razgovarale o tome. Ona je pitala, a ja sam joj odgovarala upućujući je u nepravilnosti njenih pokreta. Danas me je dočekala s osmjehom na licu i odmah mi rekla da je u zadnje vrijeme manje bole ramena, da joj sve manje sjeva u vratu i da je ne boli glava.
Promatrala sam njene pokrete i osjetila zadovoljstvo. Više nije bilo uvijenih leđa, opuštenih ramena, a njen vrat se istezao dok je pokretala glavu da bi odlučila što će uraditi s mojom kosom.
Sjela sam na stolicu pored lavaboa za pranje kose i položola glavu u njene ruke. Da bi moja glava uistinu slobodno lebdjela na njenim dlanovima postavila sam zdjelicu na sjedne kosti i tako stabilizirala kralježnicu, podigla prsni koš, istegnula vrat i oslobodila zglob glave. Ugoda pranja kose je počela u trenutku kada je voda dotaknula moje tjeme. Moja glava na dlanovima mlade žene je lebdjela ka o lopta koju je ona laganim pokretima prstiju masirala. Otvorila sam oči i vidjela njeno lice koje mi je odavalo da je i njena glava u pravilnom pložaju, da je njen rameni pojas stabilan, a pokreti njenih ruku su odavali opštenost njenih ramenih mišića.
Ponovo zatvorih oči i predadoh se ugodi pranja kose. Svakim dubokim udahom sam prsni koš održavala u pravilnom položaju, a izdahom uvlačeći pupak u trbušnu šupljinu dalje stabilizirala kralježnicu.
Sjedajući na stolicu ispred zrcala ponovo sam postavila zdjelicu na sjedne kosti i svjesna da će sjedenje potrajati oko sat vremena, počela se lagano naprijed, nazad njihati na njima. To je pokret kojim oslobađam trticu od prevelokog statičkog opterećenja i smanjuje opterećenje križnog djela kralježnice. Moj rameni pojas se pri tome stabilizira, ramena opuštaju, a moja glava je ponovo lebdjela slično balonu iznad istegnutog vrata. Promatrala sam mladu ženu iza mene. Poučena mojim držanjem, ona je stajala na čvrstim, ali elastičnim stopalima, iz njene zdjelice se istezala stabilna kralježnica spremna za pokrete njenih ruku. Izručena mom kritičnom pogledu ona je uistinu pokrete ruku izvodila iz ramenog zgloba, a ne iz ramenog pojasa, jer su njene lopatice mirno održavale njegovu stabilnost. Dok mi je raščešljavala kosu ja osjetih da snaga za pokret njenih ruku dolazi ramenog i lakatnog zgloba, da mišići njenog dlana pridržavaju četku i da prsti opušteno slijede te pokrete.
Sjedinjenje mog i njenog ritma rezultira umijećem pokreta i posla. Priznala mi je da poslije mene nikada nije umorna jer joj ja pokretima glave pomažem pri bojanju pramenova i pri feniranju. Ja nikada ne osjetim čupanje kose ili neugodu kod feniranja jer ona sve te pokrete izvodi bez upotrebe snage. Friziranje se pretvara u ples njenih ruku i moje glave, u lelujanje, lebdenje, lepršanje njenih prstiju i moje kose.

Mali pojmovnik
Rameni zglob je mjesto gdje se dotiću vaša nadlaktica i lopatica.Ruka u tom zglobu slobodno visi pored tijela, a da nebi otpala brinu se mišići koji ju i pokreću.
Rameni pojas čine prsan kost, ključen kosti i lopatice. Funkcija ramenog pojasa je stabiliziranje ramenog zgloba da bi se ruka iz njega slobodno pokretala.Preko zglobova između prsne kosti i rebara, rameni pojas sudjeluje i u održavanju prsnog koša u pravilnom pložaju.
Leonardova kružnica je kružnica koju možete ucrtati oko svoga tijela, ako šestar stavite u pupak, a ispružene ruke podignete nešto više od visine ramena i noge raširite u raskorak.
Kuglice oko zglobova, svaki zglob ima svoj prostor iz kojega kreće pokret. Kugla je idealno geometrijsko u kojem uvijek vlada sklad. moja ideja je da misaona slika prostora zgloba bude prozirna kugla.
Slavlje osjetila
Koreografija svečane večere

"Dođi i sjedni za naš stol dragi goste" je poziv kojim otvaramo vrata našega stana, ali i našega srca prijateljima. Prihvaćajući koreografirane kodekse dobrog ponašanja u društvu mi to prihvaćanje očekujemo i od onih koji dolaze u naš dom. No ti kodeksi su nastajali u vremenu kada se još nije dovoljno poznavalo djelovanje ljudskog tijela, a još manje djelovanje mozga i utjelovljenog uma. Nekada mi se čini da su raskalašene antičke gozbe bile više primjerene ljudskom tijelu i njegovoj djelotvornosti nego kasnije uobičajena salonska druženja.


Saloni za ručavanje, počevši od renesanse u trajanju do sredine prošlog stoljeća, su bili zrcalo etikete, a iz njih izrasli zakoni o dobrom ponašanju za stolom odišu ukočenosti i neprirodnim pokretima. Ispod elegantnih haljina i odjela su se u onom, nama davnom, vremenu sakrivali korzeti koji nisu dozvoljavali nepravilno sjedenje, ustajanje, stajanje i hod. Prisjećajući se fotografija i filmova napravljenih po stilu tih vremena, čini mi se da su se svi ljudi isto držali i nisu imali potrebu, ali ni mogućnosti, osjetiti svoj istinski ritam i svoju dinamiku.


Moda odijevanja se kroz stoljeća mijenjala, mjenjali su se ambijenti življenja, a kodeksi dobrog ponašanja i iz njih proizašli pokreti su ostali, u periodu od zadnjih tri-četiri stoljeća, isti.
Danas u vrijeme ležernog oblačenja i kulta kreativnog kuhanja, kada manje više manje svatko slijedi modu, a u svom domu želi isprobati novi val gostoprimstva, za sobom povlači i kreativnost odabiranja posuđa, čaša i pribora za jelo, ukrašavanje stola, oblikovanje i količinu ponuđenih porcija, trebali bi se pozabaviti i sa novim koreografskim kodeksima ponašanja za stolom.
Novo gurmanstvo nas poziva na istinsko uživanje u jelu, što za sobom povlači i buđenje novog ritma pri sjedenju, upotrebi noža i vilice, pri uzimanju jela, pri kušanju pića. Koreografija držanja i ponašanja za stolom bi trebala proizaći iz tog novog ritma i dozvoliti tijelu da se uistinu slobodno, ali korektno pokreće.
Poštovanje kodeksa dobrog odgoja obilježava, isto tako već stoljećima, kostimografiju oblačenja i koreografiju pripremanja za odlazak u goste, zatim koreografiju dolaska u kuću domaćina, kao npr. vrijeme dolaska, odlaganje kaputa, predaje poklona ili sitnih pažnji, te domaćinovih gesta dobrodošlice, ritual i ponuda aperitiva s maštovitim snackom, razmještaja gostiju u prostor i oko stola, serviranja jela, odabir lagane muzike, osvjetljenja, tema razgovora i sl.
Upravo ti ritulali koji se odvijaju uvijek na sličan način dokazuju našu želju, ali i našu nevjerovatnu sposobnost da sebi i drugima uljepšamo trenutke života. Iako često nesvjesno mi u tim trenucima postajemo umjetnici svakodnevice, a naši pokreti izvođači tog umijeća.
Već pri samom pripremanju novih delicija nastaju nove misaone slike u našoj svijesti, misaone slike iz kojih u konačnici izrastaju i novi pokreti, a njhovo umijeće pretvara čvrstu materiju živežnih namjernica u umjetničke slike i skulpture koje se redaju na stolu. Zadovoljni rezultatom svoga rada mi ubrzo zaboravljamo napor utrošen pri pokretima koji su stvarali ta naša djela. Tu se opet susrećemo sa zaboravom svjesnog bića koji je uvjetovao naš spori razvoj kroz evoluciju civilizacije.
Usvajanje i poimanje pokreta kao osnove svake koreografije, u svakodnevici ne bi smjela ni u jednom momentu osiromašiti idejama i varijantama. Svijesnim sudjelovanjem u pokretu mi ga usvajamo i pamtimo i tako obogaćujemo repertoar osobne koreografije i ostvarujemo umijeće kretanja.


Zaustavimo se na trenutak misaono u skupim restoranima i promatrajmo kojom elegancijom pokreta konobari serviraju naručena jela. Na njihovim dlanovima tanjuri lebde, na čašama ni u jednom trenutku ne ostaju otisci prstiju, a kada skupljaju upotrebljeni pribor nečuje se udaranje žlice i vilice o podlogu, nema zvukova lupanja, struganja, udaranja. To su izvježbani pokreti iz njihovih školskih dana, oni su postali njihove navike, njihovo umijeće stvaranja ugode u atmosferi restorana u kojem su zaposleni.
Vratimo se ponovo u naš dom i zavirimo u plan onoga dana kada očekujemo goste na večeri. Ugodan osjećaj dolazećeg druženja nam daje krila i mi lebdimo kroz stan, pregledavamo uglove u kojima bi se mogli pronaći zalutali ostatci prašine, glancamo ogledala, poliramo namještaj usisavamo tepihe, slažemo cvijeće u vaze, odlučujemo se za boje stolnjaka, salveta i svijeća koja će odgovarati bojama jela koje ćemo servirati. To lepršanje traje sat, dva i mi odjednom osjećamo umor, bol u leđima i ramenima, glava puca, a jelo još nismo ni počeli pripremati.
Stol i stolice od Le Corbisiera blješte, kauč i fotelje od De Sede smo upravo iznjegovali sredstvom za kožu, tanjuri od Rosenthala, čaše od Vilou und Bosch, posuđe od Zeptera poslagano čeka spremno za uptrebu. Jela na koja smo se za tu večer odlučili još nitko nikada nije servirao. Unosimo svoje umijeće u spremanje jela birajući začine, kombinirajući priloge, oblikujući porcije i desert.




Sjećajući se večera u našem domu i promatrajući večere kod prijatelja zaključujem da svaki čovjek u sebi nosi bezbroj potencijala stvaralaštva i želju za njihovim pokazivanjem. Iz godine u godinu su se u našem društvu ambijenti i ponuda jela mjenjali, naše odjevanje smo prilagođavali trenutačnoj modi ali je držanje tijela ostajalo isto ili čak postajalo lošije. Pokret naš svagdašnji kao da ne spada u umijeće gostoprimstva. Zgrbljeni, sve više, mi nudimo uvijek nove delicije, kuhanje traje sve kraće, a mi smo sve umorniji jer nismo u repertoar svojih mogućnosti uključili svijest o pokretu i njegovom izvođenju. Umorni od neekonomičnih pokreta mi se, okićeni sportskom elegancijom odjeće, bez elegancije i lakoće pokreta valjamo između kuhinje i blagovaonice. Trudimo se da donošenje i odnošenje tanjura bude uvijek izvedeno s prave strane, da pogled pri dizanju čaša ne luta prostorom, a pri tome grčimo nepotrebno dlanove, a ruke i vrat sve više i više bole. Sjedeći za stolom sa najdražim prijateljima jedva čekamo da večer prođe jer leđa umorna od krivih pokreta jednostavno više ne mogu izdržati.




Koreografija svakodnevnog pokreta je umijeće koje se stiče vježbanjem, ali to nije onaj mukotpan trening tijela do iznemoglosti, to nije trening za postizanje sve veće izdržljivosti, nije trening za ostvarivanje prekomjerne snage u mišićima, nije sport, nego vježbanje svjesti o pokretu i sticanje novih iskustava u njihovom izvođenju.
Uporedimo osjećaj za pokret sa osjećajem koji u nama ostavljaju okusi ponuđenih ili osobno pripremljenih uvijek novih delicija pri svečanim večerama.
Opuštenost atmosfere i ljepota ambijenta pojačavaju u nama pozitivnu energiju i sva naša osjetila upijaju i šire ugodu tijelom. Mi to sve prvo vidimo, a onda osjećamo mirise, čujemo tonove daleke tihe muzike, osjećamo naklonost u stisku ruke, prisnost u pogledima, sreću u osmjesima. Naša osjetila u tim trenucima rade punom parom i u našim tijelima se sam od sebe umnožava ugodan osjećaj.
Pri pripremanju jela mi isto tako sudjelujemo sa svim svojim osjetilima. Očima biramo namirnice i već kod slaganja menua pokušavamo složiti boje jela. Ovisno o stilu i namještaju naše blagovaone mi biramo oblik i boju tanjura, stolnjaka, cvijeća, svijeća i salveta. Jela koja pripremamo slijede boju tanjura, a na tanjurima slažemo jela u paleti njihovih nijansi. Uživanje u jelu uistinu prvo počinje kroz oči. Dok kuhamo mi odabiremo začine, kušamo i mirišemo, naša osjetila okusa i njuha nas vode kroz tajnoviti svijet gurmanstva i slijedeći njegove zakone mi pokušavamo uskladiti mirise i okuse izbjegavajući one koji se nepodnose.
Sjedeći za svečano postavljenim stolom mi uživamo, zahvaljujući našim osjetilima, u ukusu skuhanog ili smo sretni jer drugi uživaju u našem umijeću.


Tako naša osjetila potaknuta novim izazovima pamte okuse i mirise, obogaćuju svoj repertoar sjećanja i mi bogatiji osjetilnim iskustvima pamtimo takve večeri. No cijelo to vrijeme je naše tijelo, iako oboružano pozitivnom energijom ugode i ljepote, bilo pasivni sudionik u tom slavlju osjetila.
Istuširano i namirisano, obučeno u najnoviji krik mode, tijelo nama za ljubav podnosi naše neznanje o njemu i zapostavljanje njegovih unutarnjih osjetila. Bez poticaja mali senzori u njegovim mišićima i zglobovima tonu u san i svaki put probuđeni nekim pogrešnim pokretom spremaju osvetu u obliku napetosti i grčenja mišića, ili bolova u zglobovima. Ruke i dlanovi se koče, ramena bole, u vratu pri svakom pokretu nas bodu oštrice noža, a u glavi sijeva i na koncu je i podizanje čaše za oproštajno piće mukotrpono. Drugo jutro se budimo s glavoboljom i uvjereni smo da je vino krivac za to, a vino je bilo najbolje koje je domaćin imao u svom podrumu. Umrtvljeno tijelo potsjeća na dugo sjedenje za stolom, svaki pokret izaziva bolove i mi jednostavno zaključujemo da starimo i da nas napušta elan vital, a ne pomišljamo da nas tijelo upozorava na zaborav svjesnog bića, da nas molećivo poziva na slavlje svojih unutarnjih osjetila iz kojih proizlaze naši pokreti i spoznaja našeg postojanja tijelom.


Himna tijelu

Dorifor (Kopljonoša): grčki kanon mjera. Razmjer je u odnosima: a:b=b:c=c:d=d:e=e:f.

O moje tijelo, kada bih uistinu u tebi spoznala iskonsko trojstvo, tvoju visinu, dužinu i širinu, kada bih u tebi prepoznala tvoju dušu, tvoje i moje svojstvo, tada bih u dubini tebe, dok te tako mučim, osjetila i tvoje nespokojstvo, tvoju virovitu dubinu. Dok moj misaoni um uživa u slavlju vanjskih osjetila u tebi teče moje vrijeme i život se kreće, ti me svojim bolnim pokretima prisjećaš na svoje stanje, a ja ne slaveći tebe, u tebi tražim krivca za svoje stanje i osuđujem te na mirovanje, oduzimam ti pokret, uspavljući još više tvoja unutarnja osjetila. Oprosti mi neznanje, oprosti nevjerniku tvoje stanje.
Osluškujem do sada nespoznato nijemo kolo tvojih ćelija i tek sada začuh tvoj zov, prepoznah uzdah tvojih struna, osjetih tvoj i moj pokret u treperenju zvjezda tvoga neba. Jedna za drugom se smjenjuju misli, iskre Platonove ideje u mojoj svijesti i ja vidim tvoju bol.
Priznajem, obukla sam moderne uske hlače nespoznavajući opasnost gubitka pokreta zdjelice u njima. Zbog njih sjedim na trtici umjesto na sjednim kostima, a nježna trtica se lomi pod težinom moga nestabiliziranog trupa. Kralježnica se uvija pod težinom prsnog koša, njeni mišići se koče i zaustavljaju mi dah. Gubim osjećaj okusa predivno pripremljenog jela, ugodu mirisa i okus skupog vina. Iz dubine tijela iz njegovih dubokih osjetila izvire moj pokret i ljepota mog života.

Ako za vrijeme svečanih večera ne učinimo ništa za buđenje naših unutarnjih osjetila smještenih u mišićima i zglobovima, pokušajmo barem prije lijeganja u krevet rastegnuti mišiće. Stojeći u kupaoni pred ogledalom dok peremo zube mi možemo istegnuti kralježnicu, trbušne, prsne i leđne mišiće udišući duboko i polako izdišući uvlačeći pupak u trbušnu šupljinu. Odlazeći prema spavaćoj sobi malo duljim polaganim koracima rastežemo i mišiće nogu, a prije nego što legnemo možemo podižući ruke ka stropu zijevnuti i još jednom rastegnuti cijelo tijelo.
Rastežući se mi budimo u tijelu njegovu duboku osjetilnost i kao što smo ga vanjskom higijenom pripremili za spavanje tako mu i unutarnjom higijenom omogućavamo ugodan san. Buđenje će onda biti bezbolno, a sjećanje na prošlu večeru ugodno.

Mali pojmovnik

Misaone slike
Njima stvaramopredođbe o sebi samima, o pložaju dijelovatijela i unutarnjih struktura koje ne vidimo.
OsjetilaNaša osjetila su oči, uši, nos, koža, mišići i zglobovi. Ona primaju podražaje različite kakvoće i intenziteta. Preko njih kontaktiramo s okolinom i nama samima.
Duboka osjetilnost
Proces nesvjesne spoznaje položaja i pokreta tijela i njegovih dijelova koji nastaje prenošenjem informacija iz osjetila u mišićima i zglobovima do mozga.
Misaoni um
Razumski dio našeg uma
Emocionalni um
Integracija svjesnog i nesvjesnog u nama.




Vi dragi moji čitaoci imate mogućnost pod rubrikom komentari postavljati pitanja na koja ću ja rado odgovarati. Ako vam nešto u tekstu nije jasno, ako je neki pojam nerazumljiv ja ću se potruditi da proširim pojmovnik. Mene bi radovalo kada bih od Vas dobijala i primjere iz Vašeg svakodnevnog života, primjere o problemima koji se kod vas javljaju pri obavljanju posla. Svaki poziv zahtjeva svojevrsne pokrete, drugačija držanja tijela, različite početne položaje zglobova iz kojih pokret kojim obavljate posao, polazi. A k tome je i svaki čovjek drugačiji, s drugačijim predispozicijama, drugačijim nasljeđenim ili stećenim navikama. Otvarajući ovaj Blog ja sam odlučila, moju ljubav prema poslu koji radim i čovjeku kojeg obavljajući svoj posao usmjeravam ka umijeću pokreta, moje iskustvo i moju dugo godina smišljanu metodu podijeliti s Vama. Da bih u tome uspjela, da moje teoretsko znanje postane korisno i Vama u Vašem svakodnevnom životu postavljajte mi pitanja, kritizirajte moje nerazumljive misli i ja ću se potruditi da ih osmislim i uistinu pretvorim u razumljive odgovore na Vaša pitanja.
U Blogu http://vrijeme-dinaja.blogspot.com sam pokušala objasni prostorvrijeme kao dimenziju u kojoj postojimo.
U Blogu http://velika-gala-predstava.blogspot.com/ vas pozivam na poetčno putovanje vašim tijelom