tag:blogger.com,1999:blog-26657501582922565212024-03-05T07:00:23.550+01:004- D samomobilizacija; umijeće pokretaPokret je misaono- osjetilno- osjećajna energija koja izvire iz univerzuma našeg utjelovljenog uma.Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/11738053726425593119noreply@blogger.comBlogger8125tag:blogger.com,1999:blog-2665750158292256521.post-76636963932146327182007-07-25T09:00:00.001+02:002017-05-03T11:22:20.248+02:00O umijeću svakodnevnog pokretaDragi moji prijatelji i čitaoci, ovim blogom Vas pozivam na putovanje s ciljem ostvarenja umijeća svakodnevnog pokreta. Prije nego se upustimo u avanturu ostvarenja umijeća svakodnevnog pokreta dozvolite mi da se predstavim.<br />
Zovu me Dijana, a kada sam bila mala jedan dječak, kojem sam nažalost zaboravila ime, nije mogao izgovoriti moje ime pa me je prozvao Dinaja, i to neka bude ime s kojim me možete prozvati osuditi, kritizirati ili mi dati neku pohvalu.<br />
Već "godinama" radim kao diplomirani fizioterapeut, uža specijalizacija kineziterapija, terapija pokretom. Pokret je tako postao moja "ljubav", a svakodnevni pokret, to siroće među pokretima, moja opsesija. Iz tog razloga sam napisala knjigu "<strong><span style="color: #000099;">Umijeće svakodnevnog pokreta</span></strong>". Teško je nakon tisuće pročitanih knjiga sve naučeno i zapamćeno prevesti na jeziksvojih neurona i napisatineštosvoje a pri tome ne povrijediti izvor. Treba troniti u odaju ogledala i odjeka, osluhnuti tišinu i onda pisati.<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span style="font-family: "calibri";"><i><span style="mso-bidi-font-weight: bold;"><strong>Iz moje odaje tišine</strong></span></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><i><span style="mso-bidi-font-weight: bold;">Svaki je
kreativni čin lutanje putevima već od nekoga ucrtanim, a onda otvaranje
zvjezdane staze ka sebi samome. Traženje odgovora na već davno postavljeno
pitanje, kako ostvariti svoje nadahnuće a da ne povrijedimo izvor, kako
odstupiti od poznate verzije, a da inspiracija ne dobije heretički prizvuk.
Uroniti u stoljetno djelo Gašpara noćnika, nosi u sebi uvijek nešto hereze
prema izvoru, ali osjetiti snagu pišćeva izričaja i pretvoriri je u jezik svoje
duše, ispisati već napisano zvjezdanim slovima svog unutarnjeg neba je hrabrost
koja nas uvodi u dubine umijeća i uči poniznosti, vrednovanju djela iz kojeg
crpimo kapljice nektara za svoju svjesnost. </span></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><i><span style="mso-bidi-font-weight: bold;">Naša stvarnost je
mirisava čaška puna mjesečeva srebra i zvjezdanog praha, šapće pisac u besanu
noć. On snenim očima zatvara prozor koji u žutom svetokrugu okana zacrtava
znamen crnog snoviđenja. Pričinja mu se da u tmini čuje noćnog bauka koji se
šulja i hrani uljem iz njegove svjetiljke.</span></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> <i><span style="mso-bidi-font-weight: bold;">Sjećam se
vremena oluje ruža kada sam u svakoj noćnoj leptirici naslućivala vampira koji
je stigao da mi truje krv i krade san. Gotička soba tog vremena, odaja užasne,
neželjene tišine se pretvarala u gubilište želja, stratište žudlji i zvukovi
noći su bili uspavanka dadilje koja je pjevušeći zibala mrtvorođenu ljubav u
koljevki srca. Osluškivala sam tminu noći i čula kucanje odbjegle ljubavi
zatvorene među hladne zidove u podkrovlju svijesti. A onda je iznenada sa slike
na zidu sišao osmijeh u moj svijet. Zaustavio se treptajem noćne leptirice na
laticama duše, na vratima svijeta satkanog od samosažaljenja, strahova i tuge i
otvorio srcu put ka svilenkastom putu oslobođenja od noćnih mora. Danas uranjam
u sliku gotičke sobe i osjećam secesiju duše, uvijek novi zagrljaj mudrosti i
znanja, uvijek novo iskrenje<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>noćne
tišine. </span></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><i><span style="mso-bidi-font-weight: bold;">Leptirice
izranjaju iz čahure mjesečeva srebra i kapljica rose. Sletaju na moj dlan i
ostavljaju kristale iz kojih izrasta ljubav u svoj svojoj ljepoti i pita
me, gdje ti je duša? Moja duša više ne bježi kroz paučinu sutona, ona ostaje tu
u zlatnoj koljevci od snova, ona je uvijek tu i čeka da ju povedeš na ponoćni bal,
da joj dozvoliš da uranja u svjetlosni zagrljaj tvog umijeća življenja.</span></i>
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span style="color: #351c75; font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><strong><em>U noći punog mjeseca...</em></strong></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><o:p><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>U noći punog mjeseca mirni nemiri,</em></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"></span><span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>u trojstvu zbilje san, budnost i život. </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>Ljubav na pijedestalu vremena,</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>ja na stubu srama, </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>porota odlućuje. </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><em><span style="color: #351c75;"></span></em></span> </div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>Željela sam zaboraviti ljubav,</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>duša nije odustajala,</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>srce je mjenjalo ritam,</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>znakovi kraj puta su nestajali</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>uzdasima boli. </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><em><span style="color: #351c75;"></span></em></span> </div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>Nedosanjani san, neostvarena želja,</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>nebitnost htijenja,</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>a želje se gomilaju. </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><em><span style="color: #351c75;"></span></em></span> </div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>U geometriji nesklada</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>krug istine i </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>bol, ta nepozvana gošća na </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>slavlju osjetila. </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>Osjećam glad za snovima,</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>trenutak samoće.</em></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>
</em></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>U noći punog mjeseca </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"></span><span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>sukob svijesti i podsvijesti,</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>lednica nestaje u dubinama, </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>osjećam hladnoću </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em><span style="color: #351c75;">podmorja.<o:p></o:p></span></em></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>
</em></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>U zaleđenom ikosaederu</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>nestaju odkucaju srca,</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>utihnula je radost nadanja,</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>plameni jezici dopiru do nutrine,</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>Heraklitova istina. </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>Iz vatre je sve nestalo. </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>Preživjela sam <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tihe lomaće,</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>sišla sa stupa srama, </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>šarana tragovima lubavi</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>uronula u sveto trojstvo zbilje. </em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;"><em><span style="color: #351c75;"></span></em></span> </div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>Ja, moje tijelo i svijet u
kojemu živim, vječno trojstvo svakodnevice, prostranstvo sna koje teži buđenju,
postavlja pred nas, svaki dan iznova, temeljna pitanja:</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>Što je to," ja";
Što je to "moje tijelo"; Što to čini «svijet u kojemu živim»?</em></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<em><span style="color: #351c75;"><span><span style="font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Prostor u kojem dišem, sanjam, spavam… prostor
u kojem odluih živjeti ljubav…</span></span><span><o:p><span style="font-family: Times, "Times New Roman", serif;"> </span></o:p></span></span></em></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>
</em></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<em><span style="color: #351c75;"><span><span style="font-family: Times, "Times New Roman", serif;">Ona davna noć punog
mjeseca, puna mijena plime i oseke, mirnih nemira je o</span></span><span><span style="font-family: Times, "Times New Roman", serif;">stavila trag u pijesku
mog vremena…</span></span></span></em></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span><em><span style="color: #351c75;"></span></em></span> </div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span style="font-size: 14pt;"><span style="font-size: small;"><span style="color: #351c75; font-family: Times, "Times New Roman", serif;"><em>Dijana Jelić… kolaž
stihova iz zbirke odakle dolazi ljepota“, Zagreb 1987 i djelića teksta iz
knjige „Umijeće svakodnevnog pokreta, Zagreb, 2006</em></span></span></span></div>
</o:p><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
</div>
</span><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span> </div>
U knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta" sam sažela sve svoja osjećanja osjećaja, davno napisane pjesme i svo svoje znanje i iskustvo. <br />
Poslije promocije knjige sam dobila ohrabrujuće pismo od gospođe i gospodina Kostović, vrhunskih znanstvenika u podrućju istraživanja mozga.<br />
<br />
<em>Postovana gda Dijana,</em><br />
<em>Zelimo se ovim putem zahvaliti na vasoj knjizi koju nam urucila gda Ana Buneta. Sa zanimanjem smo procitali knjigu koja nas je odusevila iz nekoliko razloga. Prvo je osebujan pristupu fizioterapiji u svakodnevnomzivotu. Kao drugo, ali po nasem dubokom uvjerenju jos vaznije je spoznaja da iz svake vase poetski oblikovane recenice stoji veliko iskustvo,kao i poznavanje anatomije i fiziologije covjeka. Kao trec'e knjiga sadrzava sve bitne elemente koji je cine strucnom i visoko profesionalnomkao sto su pojmovnik i navodi suvremene literature iz podruc(ja fizioterapije.Na kraju zelimo istaknuti da smo ponosni sto ste prve temelje iz fizioterapije stekli na Zdravstvenom Veleucilistu u Zagrebu, sto vas jeodredilo u smjeru vase uspjesne profesije sve do danas.</em><br />
<em>Uz srdacne cestitke i mnogo uspjeha i u buducnosti </em><br />
<em>prof. dr. Ljiljana Kostovic-Knezevic </em><br />
<em>akademik Ivica Kostovic </em><br />
<em>Sveuciliste u ZagrebuMedicinski fakultet</em><br />
<em></em><br />
A onda je stigla još jedna recenzija<br />
Tihomir Nuić:<br />
<em>Čovjek je čudo stvoreno da misli. I to je njegovo cijelo dostojanstvo - kaže Blaise Pascal. A njegova veličina je u tome što je kadar spoznati svoju bijedu, kaže isti mislilac. To su dva izazova za čitatelje knjige «Umijeće svakodnevnog pokreta» Dijane Jelčić. Ona čitatelja poziva da misli i otkriva svoju veličinu i promišlja svoju bijedu. Čovjeku je toliko toga dano da mu je gotovo sve samo po sebi razumljivo: on hoda na nogama, služi se rukama, okreće glavu, nosi teret na leđima, pada i diže se, a da pritom uopće ne pomišlja upitati se koji je pokret za što najprimjereniji. Sve se odvija automatski, bez uporabe glave. Istina je da čovjek ne mora znati kako je konstituiran da bi normalno živio i obavljao svoje poslove, ali ništa manje nije istina da veliki broj ljudi posjećuje i plaća raznorazne terapije, jer ne posvećuje potrebnu pažnju dijelovima svoga tijela. Kad bi pojedinci samo jedan dio vremena, kojega ulažu u uljepšavanje auta, posvetili sebi, bilo bi puno manje bolova u kralježnici, u križima itd. A kad bi proučavali svijet u kojemu žive onim intenzitetom kojim studiraju ceste po kojima će se voziti do cilja, zacijelo bi dublje upoznali svijet svoga tijela i svoje misli, te svijet kojim su okruženi, njegovu kulturu, civilizaciju, religiju i njegov odnos prema univerzumu.Jer sam ono što mislim, želim i osjećam, ja postojim i krećem se. Misli, osjetila i osjećaji su jezgra moga živoga bića, koja kreira (savršene) pokrete. Pokreti moga tijela su, dakle, čini moga stvaralačkoga duha, onoga igrača u meni (homo ludens) koji je pretpostavka svim daljnjim povoljnim atributima. Ja imam svoj ritam, svoje držanje, svoj pokret. Sve terapije i tehnike su uglavnom «grupne», a pojedinac posjeduje osobni ritam i dinamiku pokreta. «Koliko ljudi, toliko pokreta i toliko o njima ispričanih priča» - kaže autorica. Pošto današnje fizikalne terapije (prakse) redovito imaju premalo vremena za pojedinačnu sudbinu i njezine probleme, Dijana Jelčić poziva pojedince da se osvjeste, da se suoče sa sobom i da počnu promišljati svoje pokrete.To je zapravo poziv na dijalog sa samim sobom, da bi se samog sebe što bolje upoznalo i prema sebi pažljivije odnosilo.Osim nekih nužnih anatomskih pouka o tome što je aksis, aleph, atlas, zdjelica, kralježnica, zlatni rez, stopalo, šaka i sl., autorica nas podsjeća na naše emocije (emocionalno pamćenje, emocionalni um), na misao (misaone slike i misaoni um), na osjetilnost, na utjelovljeni um kao na ono emotivno, misaono i mudro u nama. Utjelovljeni um je zapravo zajednička energija emotivnog, misaonog i egoističnog uma kojom spoznajemo, osjećamo razumijevamo, pamtimo, sjećamo se. Sve ovo zajedno i još puno toga čini tek jednu cjelinu - ljudsko biće, čiji je bitno dio tijelo. A cjelina nije tek puki zbroj djelova, nego puno više. Za ilustraciju gore rečenoga, citiramo iz knjige: «Sve nama danas poznato sastavljeno je od atoma i praznine koja im omogućuje vječno gibanje, a ta je praznina ispunjena energijom koja se oslobađa upravo njihovim gibanjem... Stvorimo li dinamičku sliku modela atoma kao slikovit izraz tijela, ona postaje slična minijaturnome modelu sunčanog sustava. Kod atoma je središte jezgra, kod sunčanog sustava sunce, a kod tijela zdjelica, spremište naše životne energije, oko koje se ostali dijelovi raspoređuju u kružnicama, elipsama, valovima i spiralnim zavojima. U takvoj misaonoj slici naše tijelo postaje univerzum u univerzumu, a mi ujedinjeni u tijelu, stopljeni s univerzumom, slijedimo prirodne zakone koji nas stvaraju» (str. 115).Dijana Jelčić se nije samo posvetila pokretu u svojoj praksi, nego u svojim mislima traga za njegovim umijećem, njegovom mudrošću i njegovom složenošću. Svojom nas je knjigom odvela u svijet u kojem otkrivamo važnost pokreta ne samo u svakodnevnom kretanju nego i u mišljenju i stvaralaštvu čovjeka uopće. Konzultirala je anatomiju, evoluciju, kulturu i znanost, propitivala civilizaciju, u kojoj živimo reducirani na korisnu ili nekorisnu robu, i napisala nobičan zapis o čovjeku kojega nesebično moli da počne rabiti glavu kao glavnog pokretača svega. Ovoliki trud nije mogla pokrenuti radoznalost. Puno više je posrijedi ljubav prema velikom čudu - čovjeku, koja je Dijanu Jelčić povela u pustolovinu novih svjetova kao nekoć i naše hrvatske humanističko-renesansne filozofe. Unatoč nekim sitnijim nedostatcima i propustima, uglavnom tehničke naravi, najtoplije preporučujemo ovu knjigu - koja nije priručnik nego poziv na suputništvo - svim ljudima koji se za se zanimaju!</em><br />
<em>Jelčić Dijana: "Umijeće svakodnevonog pokreta" Kapitol, Zagreb 2006 (str. 214)</em><br />
<br />
Knjigu sam pisala za vas dragi moji prijatelji i za vas dragi moji čitaoci. Njome sam željela u vama probuditi želju za promjenama, želju za oslobađanjem od stećenih ili usvojenih nepravilnih pokreta.<br />
<a href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=2665750158292256521&postID=6785350424837564361" title="Uredi post"></a><br />
<a href="http://sve-sto-vas-zanima-dinaja.blogspot.com/">http://sve-sto-vas-zanima-dinaja.blogspot.com/</a>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/11738053726425593119noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2665750158292256521.post-53097482984011687862007-06-24T10:59:00.001+02:002008-02-13T17:33:31.975+01:00Manu propria kineziterapija- Učenje umijeća pokreta<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTHm7mXD6PIaIjqpsQkke_hShbrjvveGDg9vZn4K-vFGSWHnScoaIGI0-dfDdkdULAiFZdVIVd9Wq0l7k5Tyq3OUujIbZvHr9xvPS1NspALr7pLu52bXL6yhV7QWEFPjVfMdlVUC8o_yI/s1600-h/der+denker.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5157563776287074802" style="DISPLAY: block; MARGIN: 0px auto 10px; CURSOR: hand; TEXT-ALIGN: center" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTHm7mXD6PIaIjqpsQkke_hShbrjvveGDg9vZn4K-vFGSWHnScoaIGI0-dfDdkdULAiFZdVIVd9Wq0l7k5Tyq3OUujIbZvHr9xvPS1NspALr7pLu52bXL6yhV7QWEFPjVfMdlVUC8o_yI/s320/der+denker.jpg" border="0" /></a><br /><br /><br /><div align="center"><span style="font-size:130%;">Pokret je jedan od kompliciranijih oblika misljenja</span> </div><br /><div><strong>4- D samopoimanje; Ideokinetičke slike ili misaona gimnastika</strong><br /><br />Moja, Tvoja, Vaša misao je nešto posebno, ponekad nešto misteriozno, ali često nešto tako svakodnevno. Misao, mišljenje, razmišljanje, već samom svojm pojavnosti u nama potvrđuje da su to procesi koji se često odvijaju i bez obaveznog podražaja iz vana i bez vanjskog izraza.<br />Šta znači misliti? Dok mislilmo u našim glavama se isprepiliću električni i kemijski procesi, koji potiću titranje neurona unutar mozga. Po tome su naša najkvalitetnija duševna stanja svedena na osciliranje električnih potencijala.<br />Zar je to sve? Za sada, bez nekih drugih otkrića to ostaje jedina, naučno dokazana činjenica. Upravo ti procesi u našoj glavi, nam omogućavaju spoznaju svijeta oko nas, spoznaju osobnog postojanja i razvoja vrste, u njima se kriju naša sjećanja, naše pamćenje, oni nas povezuju s onim što je bilo i omogućavaju nam planiranje onoga što će biti. Misao je naša jedina mogućnost kojom stićemo i pohranjujemo, za život neophodno, znanje, a znanje stićemo učenjem.<br /><br /><em>Misao je osnovna jedinica učenja bilo koje vrste, pa čak i učenja pokreta.</em><br /><br />Ideokineza, misaona gimnastika je odličan put za sjedinjavanje već naučenog, zapamćenog i želje za upoznavanjem novog. To, za čovjeka novo, je sigurno već negdje zapisano ili pokazano. Iz toga već rečenog, pokazanog i zapisanog, treba znati učiti u skladu sa osobnim željama i potrebama, treba znati stvoriti okvire iz kojih će, svaki za sebe, stvoriti svoju sliku stvarnosti.<br /><br /></div><div><br /></div><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5157564600920795650" style="DISPLAY: block; MARGIN: 0px auto 10px; CURSOR: hand; TEXT-ALIGN: center" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgVFEv05begbEKST2KEq2T9mX3NR54W95cRqtro6QQg6MRvzLEFvCzO4ZmVYh61bKZAgNVqWZgsIJS58q7ppjDiiiEOslUPkaFzGyptpZUw5uUnBS2iNnJC-E9k1cbKfx5O1KYHryBjlYc/s320/gehirn_stockxpert.jpg" border="0" /><br />Dok mislimo, u našoj glavi se odvijaju prozesi koji bez sudjelovanja tijela ne bi bili potpuni. Mozak i tijelo, ujedinjeni i skladni, pretvaraju našu misao u stvarni doživljaj. Mi nesmijemo nastaviti živjeti u zabludi i ono duhovno, osjećajno i misaono u nama odvajati od tijela.<br /><br /><br /><br /><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5157565026122557970" style="DISPLAY: block; MARGIN: 0px auto 10px; CURSOR: hand; TEXT-ALIGN: center" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqomys6JS_fwZFZjlqeWAoge5knATibasd6DQNGxOyh9s7SnvpNh7mEknha6niAJsRygNFohyphenhyphenwieTgQoVtJN28DMYvpYt2jxHGiVhOCusBvyO_uGOSrutoUOiEkEio5IUlCTTgFz44bwo/s320/michelangelo_erschaffung_adams.jpg" border="0" /><br />Misao iz molitve "kruh naš svagdašnji", misliti drugim pojmom i stvoriti misao "pokret naš svagdašnji", dobar je početak za misaonu gimnastiku. Stoljećima smo vjerovali da naša sudbina leži u "Božjoj ruci" i rado se prepuštali molitvama i nismo željeli prihvatiti očiglednu činjenicu da bez pokreta Adamove ruke nebi bilo ni nastajanja svijeta. Pokret koji je značio nastajanje svijeta je spojio dvije ruke u dodir iz kojeg je izrastalo i naše vjerovanje. Razumjeti, da bez čovjekovog pokreta nebi bilo ni kruha ni molitve, znači spoznati svoj pokret kao izvor, kao "veliki prasak", kao prst Božji pri stvaranju svijeta, kao izlazak sunca, kao padanje kiše, treperenje zvijezda, kucanje srca, disanje i tako misliti pokret, kao život.<br /><br /><strong>Šta se uistinu događa u našoj glavi kada mislimo?</strong><br /><br />Ispitivanjem u laboratorijima je objašnjeno da, uvijek kad mislimo misao, u našem mozgu dolazi do umrežavanja različitih procesa, da se sve to događa paralelno s puno čuđenja vrijedne, cjelokupnosti i bogatstva udruženog djelovanja mnogih njegovih dijelova univerzuma našeg utjelovljenog uma.<br /><br />Da bi to samom sebi objasnili i uistinu prihvatili kao činjenicu nesmijemo zaboraviti nešto vrlo važno, a to "nešto" je ono što misao pretvara u našu misao. U našem mozgu postoji prostor potpuno privatne domene, prostor u kojem se zrcale sjene naše osobnosti koje misao oblikuju u našu misao, našu ideokinetičku sliku o nečemu.<br />U tom prostoru se smjestio izvor iz kojeg polazi misao o nama samima, naše svojstvo 4- D samopoimanja. Tu, u dubini univerzuma umno-osjetilno- osjećajnog u nama, se krije i čudesnost djelovanja našega mozga. Mi zahvaljući tom djeliću sive mase skrivene u glavi, osjećamo sebe u svemu što čutimo, činimo, mirišemo, slušamo, vidimo. Tu se sjedinjuje naš osjećaj s vanjskim i unutarnjim poticajima koji stvaraju našu ideokinetičku, četverodimenzionalnu misao o nama, drugima i nečemu.<br />Iznenada je počela padati kiša, a ja nemam kišobran. Ljetna kiša je često događaj koji u meni budi ugodan osjećaj osvježenja. Ako se nalazim na odmoru i lutam gradom bez nekog određenog cilja tada doživljavam kišu uistinu kao dar neba i prepuštam se njenim kapima. Ali ako sam krenula na neki važan sastanak tada kiša postaje smetnja ostvarenju moga cilja. U mom mozgu, u prostoru moje privatene domene se oblikuje misao koja me onda navodi da potražim sklonište od kiše, trgovinu kišobrana ili da pozovem taxi.<br /><strong><span style="color:#000099;">4- D samopoimanje je</span></strong> misaona gimnastika kojom mi spoznajemo osobne želje, prepoznajemo nadanja, jačamo sjećaje i namjere. Za njeno izvođenje nema i nesmije biti pisanih pravila i primjera, nesmije biti usporedbi i imitiranja.<br /><br />Svaka misao, da bi mislila drugu, da bi postala proces razmišljanja i da bi bila moja, mora nositi u sebi dio osobne priče, fragmente iz sjećanja, trenutke prošlosti koji se spajaju sa situacijom u kojoj se nalazim iz kojih proizlazi misao o trenutku u kojem postojim.<br /><br /><strong>4- D samopoimanje, misaona, ideokinetička gimnastika lijek protiv boli</strong><br /><br />Da bi spoznali svoje tijelo i počeli učiti umijeće svojih pokreta, misaonom gimnastikom bi trebali ulaziti u one djelove sjećanja iz kojih možemo izvući nešto što smo zaboravili i to ponovo naučiti (npr. djetinjstvo), a onda možemo skakutati iz godine u godinu, prisjećati se situacija kada je bol pri pokretima tijela bila prisutna, oživjeti uvjete, spoznati uzroke u kojima je došlo do ukočenja leđa ili nekog od zglobova. Tijelo će misliti s nama, tijelo će nam pomoći da ta sjećanja budu živa i kompletna.<br />Probajmo sjećajući se osjetiti granicu pokreta koju je bol postavila, a onda se u svom misaonom teatru pokretati i odigrati tu skoro zaboravljenu scenu iz prošlosti.<br />Prisjetivši se bivše boli ponovo je pokušati doživjeti u svom njenom intenzitetu, pa misaonom gimnastikom pokretati bolni mišić ili ukočeni zglob, što bez misaone slike o tijelu, pokretu i boli nije izvodivo. <img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5162995451458587026" style="DISPLAY: block; MARGIN: 0px auto 10px; CURSOR: hand; TEXT-ALIGN: center" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjsDAgtiG2qCiKUREO4VfsJ7crDGDipGNKeRUY5cg7poBA1bMgEI6FPLKxRXy2EDKLLB8nbs1peVvlrSAlvLF3dp98R0xQe12TbGNMWHD439Dan0ayXHrNR1ycglLowmBqt0slcapwilWs/s320/picasso-pablo-guernica-1937-9926396.jpg" border="0" /><br />Moja misaona slika boli je kaos iz kojeg treba pronaći put ka harmoniji postojanja. Zamišljam bol kao vatru čiji jezici spaljuju tijelo i izlaze iz njega kao smrad koji zagađuje zrak. Ljudsko tijelo gori užasno brzo, bol prelazi u smirenje smrti, ali ako uspijemo pronaći put kako to vrenje pretvoriti u miris sna, tada ćemo uspjet vatrom boli pobijediti plamene jezike koji gutaju san.<br />Jednom sam poželjela da me uistinu nešto zaboli da bih mogla eksperimentirati i osjetiti do kuda dosežu granice moje osjetljivosti, da ih onda mogu usporediti sa granicama koje mi naznačuju pacijenti pri svojim pokretima.<br />Kao da uistinu postoji onaj koji usmjerava naše puteve i ostvaruje želje, jedne noći sam pala i iščašila srednji zglob srednjeg prsta lijeve ruke. Osjetlila sam vatru boli i njeni jezici su se širili mojim tijelom. Sjela sam na pod i počela duboko udisati i izdisati. U glavi mi se zavrtilo i osjetila sam mučninu u želucu. To je bila čista fizička bol i ja sam znala mjesto iz kojeg se širi. Krenula sam misaonim putem do povrijeđenog zgloba. Skoncentrirala sam se na bol i zaustavila njeno širenje tijelom. Vrtoglavica je prestala, mučnina prestala. Stavila sam led na povrijeđeni zglob i otišla do hitne pomoći. Mladi lječnik mi je odredio tri tjedna gipsa, što je obavezno smirenje i vrijeme za oporavak ranjenih struktura.<br />Drugi dan me zabolila glava. Svjesna napetosti mišića u ramenom pojasu ja sam ih za trenutak još više pojačala. Bol u glavi se pojačala i ja sam stvarno uspjela izazvati oluju u njoj. Tutnjalo je i bljeskalo u mojim moždanim vijugama, a osjećaj mučnine se uistinu pojavio kao popratna pojava. Dozvolila sam toj vatri da se proširi tijelom i svijesno ušla u oganj nesnosne boli koja blokira sva druga osjetila. Cijelo tijelo je gorilo mučninom i neugodom. Dva moja bića su bila u sukobu. Upoznah podsvjest koja se budila u meni. Dotaknuta plamenim jezicima ona se uskovitlala i pružala ruke ka svijesti. Ležala sam zatvorenih očiju na krevetu dozvolila taj zagrljaj. Pred mojim unutarnjim očima se odigrao usporeni film trenutka kada sam pala . Pri padu su se mišići napeli u obrani da ne udarim glavom o pod. U isto vrijeme osjetih neugodan miris pucanja tkiva unutar zgloba i smrad želučane kiseline koja je prijetila vulkanom. Unutarnja vatra je palila krv i vezivno tkivo. Osjetih kuckanje u zglobu. To moj imuni sustav šalje svoju vojsku da obrani ostalo tkivo. Počela sam duboko disati opuštajući vratne i ramene mišiće. Ušla sam unutarnjim očima u najsitnije djeliće atoma moga tijela. Osjetih vrenje u kemijskim procesima moga tijela. Moram pojačati to vrenje dodavajući mu kisik. Disala sam polako i duboko, izdisala u istom ritmu. Unutarnja vatra se pojačala, plameni jezici su dodirivali bolne mišiće, ulazili u glavu, lutali želucem. Želučana kiselina je prestala ključati, osjećaj mučnine je popustio. Smrad je nestao mješajući se s mirisom jasmina koji je dolazio kroz otvoren prozor dnevne sobe. Otvorih oči. Glava me još uvijek malo bolila, ali napetost u mišićima je popustila. Ustala sam i izašla na terasu. Miris jasmina se pojačao. Disala sam i vatra se u mom tijelu smirivala. Tinjala je još samo oko sljepoočica. Razmišljala sam o nezgodnom padu i o boli koju sam osjetila u prstu. Podsvjest mi ponovo pojača napetost u mišićima vrata. Svijest u isto vrijeme pojača disanje i miris jasmina se proširi mojim mozgom. Vidjeh Grass i ljepota osjećaja našeg vjenčanog putovanja se proširi tijelom. Moja podsvjest su moji refleksi koji su me obranili od teže ozljede. Pomislih ponovo na pad i vratni mišići su se ponovo počeli napinjati. Moja svijest dotaknu taj refleksni mehanizam, i njihov zagrljaj se pretvori u ugodu. Glavobolja je prestala. Bol je stvarno utvara podsvjesti koja se počne širiti nepoznatim putevima, uvlači se svaki ugao tijela i ovlada svjesnom spoznajom.<br />Kada danas mislim na taj događaj, povrijeđeni zglob ne boli kao što je onda bolio, ali tako mogu svijesno osjetiti koliko drugih zglobova i mišića pati u momentima nepokretnosti jednog zgloba. Misao je pokretačka snaga, koja umrežava mnogo procesa u mozgu, omogućuje procese samoorganizacije u cijelom nervnom sustavu. Misleći pokret ja ostvarujem motoričko pamćenje i stvaranje novih obrazaca po kojima moj mozak djeluje.<br />Misaonom gimnastikom se može skijati, može se hodati po žici ili biti jongler u kuhinji igrajući se s kristalnim čašama ili porcelanskim šoljicama.<br />Misaona gimnastika, je naša misao na izvoru, spoznaja želje, poezija izražena "običnim" hodom do prve prodavaonice živežnih namirnica. Misaona gimnastika je izraz našeg lica, naš smijeh, ritam i dinamika naših pokreta. To su naša sjećanja i naše znanje, naša bol i naši strahovi od novoga. Misaonom gimnastikom možemo usmjeriti i našu emotivnu i pokretačku energiju, možemo tražiti i otkriti bezživotne točke u tijelu koje spriječavaju pokret, možemo ih oživjeti usmjeravajući titraje energije u pravilan pokreta. Misaona gimnastika je naša spoznaja i svjest, naša odluka i na koncu naše umijeće.<br /><br />Ova studija je samo putokaz, moj vama predloženi okvir za slaganje vaših misli o tijelu i pokretu. Ona nije zakon kojeg se morate pridržavati, ona je samo poziv na samostalnu misaonu gimnastiku.<br />Misaonom gimnastikom treniramo i poboljšavamo djelovanje mozga. Vježbajući mozak zamišljajući uvijek nove ili obnavljajući zaboravljene pokrete, pojačavamo i njegov plasticitet i ostvarujemo nove kreativne potencijale.<br /><br /><br /><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5157573203740289602" style="DISPLAY: block; MARGIN: 0px auto 10px; CURSOR: hand; TEXT-ALIGN: center" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgDZVhdXTh_V3s_rwDdQXxnTOb0-YK0YfII08Jwehp-W7NldA4hw0581ktuJNXBrIoYthkY0vKuWhn_Rtx9dZjjqI0b_45fFJC19GOxH-mBdb0NgHbzcqokvUnwXzIo8wWXNKNZY__36HU/s320/plejade.jpg" border="0" /><br /><br />Ljepotu plesnog pokreta rado učimo, kopiramo tuđi korak, često imitirajući tuđi ritam osjećamo pri taktovima muzike i svoju dinamiku. Mi jednostavno nastojimo lijepo plesati i taj korak ne zaboravljamo. Tako je ples ušao u područje naše kulturne evolucije.Iz jednog oblika plesa se prelazilo u drugi, otvarane su niše za uvijek nove varijacije, mem se širio među ljudima. Sjetimo se samo prvog Tanga ili virusa Rock-end-Rolla ili Twista. Imitirali smo izvore, ali je svaki od nas na plesnom podiju imao svoj, prepoznatljivi stil. Taj stil imamo i danas, četrdeset godina kasnije, isti stil, isti ritam, uvijek ista dinamika, samo s nešto manje izdržljivosti. Počeli smo misliti ekonomičnije, ali osjećaj za ples koji se jednom razvio u nama, ostaje u nama, tijelo pamti zajedno s mozgom, taj osjećaj postaje dio naše osobnosti, dio našeg pokreta, prešao je u gene koje ćemo predavati dalje isto kao što smo neke evolucijom i nasljedili.<br />Ne samo ples, nego i običan korak, te uspravan stav i masu dnevnih pokreta smo naslijedili. Samo s korakom i svim ostalim svakodnevnim pokretima je puno lakše, oni su dio naše biološke evolucije pa su tako usađeni u naše nasljeđene navike. Njih ne moramo specijalno učiti, pa tako, nažalost često ostaju cijeli život na istoj razini, razini naslijeđenog. O tome više ne razmišljamo, time se jednostavno služimo pa iako je to možda od samog početka bilo krivo.<br />Pokret je najkompliciraniji oblik mišljenja i misaonom gimnastikom stvaramo preduvjet za njegov razvoj i usavršavanje.<br />Sport je dobar primjer usavršavanja pokreta misaonom tehnikom. Veliki sportaši misle situaciju, zamišljaju pokret, koncentriraju se na korak ili pokret ruke, mjere mislima udaljenosti i vrijeme. Današnja tehnologija im omogućava doživljavanje situacija u stimulatorima prostora, u virtualnom svijetu pokreta, ali oni pri tome moraju misliti i doživjeti svoje tijelo i svoj pokret. Skijaši se tako spuštaju zamišljenim pistama, atletičari preskaču zamišljene prepone, bacači kugle bacaju zamišljene kugle na zamišljene udaljenosti.<br />Ni kod nogometa nije drugačije, kao što se može pročitati u ovom isječku iz novina:<br />" Ističući kako već zna nekoliko igrača s kojima hitno mora razgovarati, Barić je zatajio o kome je riječ :<br /><em>Misliti, misliti i misliti! To je sada najvažnije što igračima moram »utuviti« u glavu, jer smo u susretu protiv Walesa dokazali da trčati možemo. Znam da želim Vugrinca kao protiv Austrije lani u Rijeci, i Rapaića kao protiv Italije u Japanu. Takva stanja volje i svijesti moramo probuditi kod svih igrača, a onome tko to ne može pratiti, reći ću otvoreno što mislim. Neka se ne uvrijedi nađe li se na klupi, kako god se zvao</em>."<br /><br /><strong>4- D samopoimanje, 4- D samomobilizacija kod Golfa</strong><br /><br />Nedavno je u moju terapiju došao novi pacijent. Nazvat ću ga psihoanalitičar jer sam cijelo vrijeme tretmana imala osjećaj da više zna o zajedničkoj igri tijela i mozga nego što je odavao. Dijagnoza s kojom je poslan k meni je bila kao "Migrena nepoznatog uzroka".<br />Počela sam tretman s njegovim mišićima vrata i ramenog pojasa, a zatim sa pokretima u zglobovima njegove kralježnice.<br />"Opustili ste moje mišiće, doveli moje tijelo u stanje svjesne spoznaje i misaone gimnastike. Moja kralježnica se počela ponašati kao kišna glista i ja sam poslije tretmana osjećao nove pokrete u mojem leđnom dijelu tijela." rekao je nakon nekoliko tretmana " Sada me naučite kako da svjesno spoznam svjest o pokretu."<br />"Vi igrate golf?" postavih iznenadno pitanje da kao i uvijek u takvim situacijama dobijem na vremenu. Taj čovjek je unio neku novu energiju u moju ordinaciju i ja sam osjećala nesigurnost u mom znanju. Znala sam jedino da on to nesmije osjetiti. Pogledao me je iznenađeno.<br />"Golf igram od djetinjstva. To su bili jedini trenuci u kojima sam stvarno bio s ocem. On je bio moj prvi učitelj."<br />"Onda počnimo s osnovnim pokretom. Predočite si da stojite nad lopticom i zamislite rupu koju tim pokretom želite osvojiti." počela sam, naizgled sigurna s tretmanom, nadajući se da ću od njega nešto naučiti.<br />Čovjek me je gledao s nevjericom u očima.<br />"Kako ste došli na ideju o pokretu u golfu?"<br />" Pokažite mi pokret." ustrajala sam u svojoj namjeri.<br />Bez suprostavljanja mi je pokazao pokret. Svojim unutarnjim očima sam vidjela trag spirale koju je on ostavio u zraku.<br />"Vaša desna ruka je ukočena" rekoh namjerno neistinu, rekoh nešto što nisam vidjela.<br />Čovjek je ponovio još jednom pokret, ja sam šutjela. Pustila sam da ponavlja pokret dok se nije usprotivio.<br />"Moja ruka je opuštena."<br />"Jeste li sigurni?"<br />"Vi ste me naveli na misao o njoj. Počeo sam spoznavati rutinski pokret. Prešutno sam usredotočio pažnju na pokret o kojem godinama nisam razmišljao. Osjetio sam da je moja ruka opuštena."<br />Ja sam šutjela.<br />"To je svijest o pokretu. To je ono što nisam povezivao. Odvojio sam dušu od pokreta, tijelo od pokreta, sebe od pokreta."<br />"Sigurno vas poslije golfa nikada ne zaboli glava."<br />"Poslije golfa se osjećam slobodno i sretno."<br />"Neka onda golf bude put ka osvješćivanju vaših pokreta."<br />"To je ono prešutno, samo po sebi razumljivo. To prešućeno samo sebe onda razjašnjava i postaje osjećanje osjećaja."<br />"Pokret je misao i osjećaj u isto vrijeme, energija tijela, duše i sna."<br />"Tijelo poznaje ono prešutno, tijelo osjeća i reagira, moje tijelo zna više od mene." govorio je glasno ne obraćajući se meni, govorio je sebi kao da ponavlja davno naučenu lekciju.<br />"To nije potpuna istina, naš mozak utjelovljen u našem umu zna još više od tijela. On je tvornica koja to prešutno razjašnjava i predaje tijelu kao glavobolju ili migrenu, on je veza između tijela i uma."<br />"Jednostavo je smisliti pokret, treba samo poći od nečeg stvarnog, nečeg opipljivog i vidljivog." govorio je polako ponavljajući još uvijek osnovni pokret golfa.<br />"Što osjećate u vratu?"<br />"Toplinu sunca koje ne vidim, ali osjećam kako moja glava lebdi ka njemu, loptica nošena zracima tog zamišljenog sunca leti upravo tamo kuda su je usmjerile moje misli." odgovorio mi je tako i na moje slijedeće pitanje.<br />Bila sam zatećena njegovim brzim prihvaćanjem igre. On je govorio i njegov glas se pretvarao u moje misaone slike.<br />Golf nije napor nego sjedinjenje čovjekovih ustrojstava u cjelinu koja je nedjeljiva od prostora u kojem se golfer nalazi. On, željezo, loptica i daleka rupa postaju u odlučnom trenutku jedina istina. Golfer u tom trenu nije svjestan sebe samoga i želje da pogodi rupu, nego u njemu oživi ono prešutno, uskovitla se energija podsvjesti i loptica nošena tim, do tog trena skrivenim, anđeom čuvarom s lakoćom prelazi tu razdaljinu. Kada se loptica skrije u rupi anđeo se ponovo vraća u tijelo i širi osjećanje osjećaja zadovoljstva u njemu. U trenu spajanja čovjeka, željeza i loptice razum se odvaja od tijela dozvoljavajući pokretu da se razvije u svojoj punoj četverodimenzionalnoj mekoći iz koje proizlazi 4- D samomobilizacija i snaga udarca.<br />"Zar to nije izvedivo i u svakodnevnom životu? Zar stvarno nemožete dozvoliti tom anđelu da vas vodi pri vožnji automobilom, da osmišlja vaše sjedenje za računalom, da vas čuva kod dugosatnih sastanaka i razgovora, da vas uspavljuje i budi."<br />Nakon deset tretmana, psihoanalitičar se pri rastanku zahvalio riječima:<br />"Svijest o pokretu proizašla iz 4- D samopoimanja, moje misaone gimnastike, prešla je u moju 4- D samomobilizaciju i uistinu postala moj lijek protiv Migrene"Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/11738053726425593119noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2665750158292256521.post-45591596997108985762007-06-23T05:42:00.002+02:002008-02-14T07:31:37.088+01:00Manu propria kineziterapija i čudesni zglobovi glave"<strong>Pokret počinje u glavi, a ne u mišićima</strong>".<br /><br />Što to znači?<br /><span style="font-family:times new roman;font-size:130%;">Mi se cijeli naš život krećemo, ali još uvijek neznamo i većinu od nas ne zanima iz kojeg izvora ističe rijeka pokreta i širi se našim tijelom. Nešto više od 700 mišića u našem tijelu prihvaćaju tu bujicu poticaja i pretvaraju ih u vidljivi pokret pa veliki dio ljudi u svijetu vjeruje da pokret počinje u mišićima.<br />Pokret počinje u našim glavama. Uzmimo primjer invalida koji je nesretnim slučajem izgubio ruke. Vježbajući jedno vrijeme on se može svojim stopalima potpisati, može uistinu pisati, crtati, udjevati konac u iglu, čak šivati. Majka bez ruku miluje, hrani, kupa i odjeva svoje dijete stopalima.<br />Kako je to moguće ako pokret uistinu polazi iz mišića? Stopala i noge imaju drugačije mišiće od onih kojima se služimo pokrečući ruke.<br />Gdje zaista počinje pokret?<br />Pokret doista počinje u univerzumu našeg uma, u onim dijelovima našega mozga gdje se možda ipak krije izvor naše svjesti, još uvijek neodkriveni izvor iz kojeg, kao čudesna rijeka, iztiču naše misli, pretvaraju se osjećanje osjećaja i postaju naši pokreti. Misao je titranje miliaridi supersstruna u našoj glavi, ona je nečujna simfonija univerzuma našega uma koju mi 4- D samopoimanjem oblikujemo u ideokinetičke slike i ponekad svijesno ali vrlo često nesvjesno pretvaramo u pokrete našega tijela. Naš mozak ostaje cijeli naš život orkestar bez dirigenta, ako mi sami svojom svješću ne postanemo njegov dirigent. </span><br /><span style="font-family:times new roman;font-size:130%;">Naš svjesna misao je pokret one čarobne palice kojom virtuozi pretvaraju tonove muzike u cvrktanje ptica, žubore rijeka, mirise godišnjih doba, melodije koje pamtimo. </span><br /><span style="font-family:times new roman;font-size:130%;">Upravo ta misao je osnovna ideja kojom vas pozivam na čitanje ovoga Bloga. Ono što u svakodnevnom životu nazivamo "pokret" je, kinetičkom energijom u mišićima uzrokovano, pomicanje djelova našega tijela u našem prostor- vremenu. Geometrija našeg tijela i naših pokreta određuje i oblikuje prostor u kojem dolazi do pomicanja dijelova tijela koje želimo pokretati. Prostore u našem tijelu u kojima dolazi do klizanja, pomicanja i okretanja kostiju nazivamo zglobovima. Geometrija zglobova određuje i geometriju naših vidljivih i svrsishodnih pokreta. Da bi uistinu spoznali važnost geometrije tijela i pokreta za naše korektno kretanje u svakodnevici opisat ću vam prostore prvog i drugog zgloba naše kralježnice, zglobove koji pokreću našu glavu u kojoj se, kako nam znanost danas tvrdi smjestio cijeli naš svijet.</span><span style="font-family:arial;font-size:130%;"><br /><br /></span><strong>Atlas</strong><br /><br /><br /><br /><br /><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5079286632445824642" style="DISPLAY: block; MARGIN: 0px auto 10px; CURSOR: hand; TEXT-ALIGN: center" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYSws9-oXu2UehgV3wtTLEvll3OK45SInV6Jn4dWVgxyOZ8vZ7KYwVP7Vrlaquyb31eMXSNsGbo6eM_XEISQgXTr6d0OFGyA8WE-9BAChjWYbIVaHtQMMmWiwFZv7XcKtp6VziCCkxUJ8/s320/292px-Titanen_Atlas%252C_Nordisk_familjebok.png" border="0" /> <p align="center">Atlas, Prometejev brat, nosi na leđima nebeski svod.</p><br /><p align="left">Prvi vratni kralježak, nazvan u medicini Atlas, preko svog zgloba s lubanjom i njemu određenim mišićima, nosi našu glavu s mozgom u kojem je, osvješćenjem univerzuma našeg utjelovljenog uma, smješten cijeli naš svijet. Između glave i atlasa se nalazi zglobni prostor u kojem se glava može samostalno pokretati. Činjenica koju sada morate prihvatiti je, u tom zglobu se glava pokreće, ona klizi naprijed i nazad slično pokretima jahačeva tijela u sedlu. Zglobne plohe atlasa uistinu podsjećaju na sedlo koje se smjestilo na vrhu vratne kralježnice, a naša lubanja je vječni jahač.<br />Drugi vratni kralježak, nazvan Aksis ili obrtač, jer tek u zglobu između njega i Atlasa počinje rotacija glave. Atlas i Aksis povezuje koštana izraslina na Aksisu. Ona učvršćuje Atlas i omogućuje nam rotaciju glave, što znači omogućuje nam poglede u stranu.<br />Prostor koji se oblikuje između glave, Atlasa i Aksisa su zglobovi čije pokrete mi ne osjećamo spontano. U tim prostorima je smješteno čvorište živčanih puteva iz kojega se cijelim tijelom šire urođeni refleksni podražaji. To su oni podražaji koji održavaju napetost u našim mišićima i omogućuju nam spontano kretanje i uspravan stav. Položajem glave u prvom zglobu mi održavamo ravnotežu tijela u odnosu na prostor u kojem se nalazimo.<br /><br /><em>Jedan od uzroka vrtoglavice je nepokretnost tog zgloba.</em><br /><br />Atlas, titan iz grčke mitologije, koga su bogovi osudili da nosi nebeski svod nadahnuo je mnoge skulptore pa je tako nastala i statua u kojoj tijelo prelazi u ruku koja na dlanu nosi kuglu.</p><p align="left"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5166493236631422530" style="DISPLAY: block; MARGIN: 0px auto 10px; CURSOR: hand; TEXT-ALIGN: center" height="327" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjbm4sNQ7Ahdu8e1j-X2zEUGV-XAMmf2GThvZzzhl8wzbXeHmoNOJfJWeBNzREkiMVGUCVi1ms90ybD0kSZP_e1PTkiKB747I9POyHiuFi5ViAYVkxdF1KMWEbXuCk-jY3bl4Omt3k2na8/s320/hand-1.jpg" width="234" border="0" /><br />Zamislimo li naš prvi kralježak kao dlan na kojem balansira glava postajemo žongler, umjetnik, stvaratelj lakoće pokreta glave. Kao što osjećamo dlanom, tako vježbajući možemo s vremenom početi osjećati i tako predočenim atlasom. Stavite loptu veličine glave na dlan i pokušajte je mišićima dlana pokretati prema prstima, a onda laganim dodirom prstiju ponovo vraćati na dlan. Osjetit ćete da su to skoro neprimjetni pokreti,a da bi ih pravilno izveli morate se poprilično koncentrirati. Lopta kliže na vašem dlanu. Nacrtajte na lopti oči i zamislite da je to vaše lice, a suprotni dio lopte vaš zatiljak.<br />Slijedite te pokrete pokretima glave u njenom zglobu. Laganim naklonom lopte- glave, oblikujete zamišljeni prostor zgloba, dajete mu dubinu, širinu i visinu i s vremenom ćete postati svjesni njenog klizanja u zglobu.<br />Pokretima iz zgloba vaše šake i podlaktice možete loptu pokretati u desnu ili lijevu stranu i spoznati što se događa u zglobovima glave kada glavu okrećete prema vašim ramenima.<br /><br />Svijesno izveden pokret potrebuje više energije od makinalnog iz navike izvedenog pokreta. Zbog toga je potrebno izvjesno vrijeme, ulagati misaonu i emotivnu energiju u vježbanje svijesnog spoznavanja položaja i pokreta glave.<br />Glava je teška oko 5 kilograma i kada nepravilno visi na vratnoj kralježnici mi tu težinu osjećamo kroz napetost i bol u vratnim mišićima. Ta napetost često rezultira i glavoboljom. Pravilnim položajem glave u prvom zglobu mi odterećujemo vratne mišiće, oslobađamo ih napetosti i oslobađamo krvne žile koje, kojima krv na svom putu u mozak, prolaze pored vratne kralježnice. Primum mobile, naš prvi pokret je slično "velikom prasku" oslobodio našu misaono- osjetilno- osjećajnu energiju i uzrokovao nastajanje i širenje univerzuma našeg uma. Svaki naš pokret, osim refleksnih, još uvijek počinje u našim glavama.<br /><br /><strong>Misaone slike</strong><br /><br />Misaona slika kojom se ja služim da bih izgubila osjećaj o težini glave je tijelo, stilizirano kao stablo sa korijenjem umjesto stopala i lišćem umjesto kose. Iz korijenja, uraslih u zemlju, izrasta moje tijelo, a vrat postaje grana iznad koje se glava pretvara u krošnju i polagano, težeći svjetlu raste prema suncu. Glava gubi težinu i ja tako spoznajem njeno vječno lebdenje u čudesnom prvom zglobu kralježnice.<br /><br /><strong>Čudesnost zglobova glave</strong><br /><br />Tajnovitost rada tih zglobova se krije upravo u savršenosti njihova djelovanja i teškoći spoznavanja pokreta koji iz njih počinju. Njihova mehanika je slična spretnosti i pokretljivosti prstiju žonglera. Predočimo si glavu ponovo kao loptu na kojoj smo nacrtali lice i sada je u mislima stavimo na jedan prst zamišljajući ga kao zglob između Atlasa i glave. Lopta se pokreće, prst miruje. Pri kimanju glavom, u znak odobravanja, zamišljena lopta klizi naprijed. Atlas miruje, a glava klizi na njegovim plohama.<br />Pokretom glave u znak nijekanja, lice lopte se pokreće desno, lijevo. Pri tom pokretu dolazi do rotacije glave, koja polazi iz njenog drugog zgloba, zgloba između Atlasa i Aksisa. Niječemo li polako, stvarajući si sliku prostora koji nastaje tim pokretom, osjetit ćemo odnos glave i njenih zglobova, zatim odnos tih zglobova sa ostalim zglobovima vratne kralježnice i konačno spoznati njihovu zajedničku igru.<br /><br /><strong>Sunce u vodoskoku </strong><br /><br />Zamislimo li kralježnicu kao vodoskok, a glavu kao sunce koje se na njegovom mlazu kupa, osjetit ćemo da je glava izgubila težinu i da slična suncu lebdi nad morima.<br /><br /><strong>Bova</strong><br />Zamislimo stopala kao sidro, tijelo kao lanac na koji je pričvršćena glava kao plutača na površini mora. Postanimo stvarno ta misaona slika i probajmo uistinu osjetiti lagane plivajuće pokrete glave. Zadržimo li taj osjećaj u emotivnom umu, možemo ga pokušati probuditi kasnije pri hodanju, trčanju, penjanju ili stajanju.<br /><br />Sve ove ili slične misaone slike, ako ih zadržite u pamćenju, će vam pomoći da satima, u lijepim ljetnim noćima, gledate i brojite zvijezde, promatrate s mostova kako rijeke teku i plovite valovima bez straha od mučnine i vrtoglavice. Glava će vas nositi pri dugim šetnjama lebdeći uvijek ka suncu, ona će lepršati iznad vešeg vrata i ramena pri dugom sjedenju za računalom, pri svečanim večerama ili dosadnim sjednicama.</p>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/11738053726425593119noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-2665750158292256521.post-82099771577325759042007-06-20T12:21:00.001+02:002010-06-02T13:04:13.279+02:00Počnimo s konkretnim vježbama<div align="left"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2Un_pAX__NocXG7ZBX2AKGzEjxlvfZjtJQn5JgVvsc1R1CN9Fc8tAsRHGgLdoebTBcn0MGZxhCkZ4DuXb-4lnKKqlOQjcDfkGN4XRQvF1MzYrcV9bB2awmsT1DJxkfpbh_B7okPD_L5U/s1600/Dijana-knjiga.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" gu="true" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2Un_pAX__NocXG7ZBX2AKGzEjxlvfZjtJQn5JgVvsc1R1CN9Fc8tAsRHGgLdoebTBcn0MGZxhCkZ4DuXb-4lnKKqlOQjcDfkGN4XRQvF1MzYrcV9bB2awmsT1DJxkfpbh_B7okPD_L5U/s400/Dijana-knjiga.JPG" width="275" /></a></div><div align="center"><br />
</div><br />
<br />
<span style="color: blue; font-family: courier new;"><em>Napisala sam knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta" kojom sam Vas dragi moji prijatelji i čitaoci pozvala na samostalno razmišljanje o svom tijelu i pokretu. U poglavljima Svijest o tijelu i pokretu sam pokušala objasniti koliko je važna svjesna misao o sebi samom, svom pokretu i problemima koji se nekorektnim izvođenjem pokreta u tijelu javljaju.<br />
Bez teorije nema prakse je bila nit vodilja po kojoj sam organizirala moju prvu knjigu.<br />
Da bi sve što sam do sada teoretski objasnila i da bi to dobilo uistinu odjeka u praktičnom životu, potaknuta kritikama dobronamjernih i šutnjom onih koje nije zanimala ideja koja me je povela na putovanje u čudesni svijet umijeća svakodnevnog pokreta, odlučila sam na ovom mjestu s vremena na vrijeme opisati po jednu situaciju iz mog svakodnevnog života. Uplitaću i malo pjesmica koje sam pisala u vremenu koje nazivam olujom ruža, malo tekstova koje sam iz tekstova prije objavljivanja knjige morala izbaciti. Izdavać, letorica i urednik su mislili da takvi tekstovi ne spadaju u vrstu knjige koju sam im nudila. Piasala sam o svijeti tijela, prostora i vremena i smatram da je trenuak u kojem osjetimo svoje postojanje u trenuku najvažni ostvarenje umijeća svakodnevnog pokreta i umijeća življenja. To, mogli bi reči stvaralački trenutak naše svijesti. U knjizi na 155-oj strani je poglavlje kojim vas pozivam u svijet ideokineze, misaonog sudjelovanju u osjećajim i tu vam nudim misaonu sliku spoznaje tijela u zagrljaju trenutka spoznaje. Pjesmica koju vam sada nudim nije pronašla mjesto u knjizi, ali evo ja vam je sada darujem.</em></span><br />
<span style="color: blue;"><em> "Savršen trenutak za otpjevati, savršen trenutak za sudjelovati, savršen trenutak u kojem nas svijest na pučinu zove. Ka Suncu neka nas vuku neka nova snoviđenja, jer u starima smo šapnuli do viđenja i osjetili da naše nove misli kao jedrenjak, veslajući riječima, u svom sjedinjenu u svemirsku luku naše spoznaje plove. Kao u Proustovoj galiji, u nutrini ovog broda tajni stražar čuva naše blago, iz sedefaste školjke iznjedreno bisreje i naše davne sanje. U dubini sebe tada osjećamo sve ono što je srcu drago, ali pučina nas zove jer u tom beskraju skriveno je znanje. Da u tom beskraju duše, u svjetlosnom zagrljaju sretnoga trenutka se krije znanje koje još nitko opisao nije, još nitko o tome pisao nije jer što drugi pišu nije vidljivo našem unutarnjem oku. Sada spoznajem snagu savršenog trenutka, zagrljaj svjetlosti i sjene, u tom zagrljaju spoznajemo da sve je isto, a ništa nije slično onom što je bilo prije. U nama se krije bezdan, provalija skliska i duboka, koju tek svješću svojom spoznajemo i prelijećemo u dubini svoga oka. Da ne bi ostali na međi vremenskoga toka i da osjetimo zagrljaj sretnoga trenutka probudimo u sebi pticu bijelih krila, golubicu koja našem životnome brodu znak života u kljunu nosi i u nama budi vjerovanja da su naša stara snoviđenja utkana u treptajima njenih vječnih krila. Igrokaz života na pozornici svijeta, likovi putuju, mjenjaju se lica, ali svjetlost, svijest utkana u znanje ostaje uvijek ista. U dubini našeg postojanja, u trenutku nasmiješena lica izvire naša osjećajna ponornica. Harmonija drevna iznjedrena iz zakona vječnih mijena, svjetlost duša naših zagrljajem svojim savršen trenutak stvara, sretan trenutak u koje naša životna lađa na pučinu oceana svijesti plovi i od naših osjećja treperava vesla, a iz misaone snage jedra jaka za sve životne oluje tvori." </em></span><br />
<br />
<span style="color: blue;">Knjigom vas pozivam na putovanje vašim unutarnjim univerzumom i pokušavam u vama probuditi želju za spoznajom savršenog trenutka postojanja na pušini života.</span></div><br />
<div align="left"><a href="" name="_Toc114483318"></a><a href="" name="_Toc89899834"></a><a href="" name="_Toc58217907"><span style="font-size: 130%;"><strong>Ruka i Pokret</strong></span></a></div><br />
<br />
<strong>Šaka, Lakat, Rame, Rameni pojas</strong><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092495676831289794" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj3hOs3l9YVQzb7ZxT_0bJsaFmaPEj7Zqc61DOIh5E4eVCmfuCX5snIJPP64TmCxa5OF2r1MDo9_2FZ2QobFictF_4bvZyU87Khe4FGeQFEo_YYhwKoP2fvFQU7nJVrwXwbmnNL1LG8CZI/s400/michelangelo_erschaffung_adams.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
<br />
<br />
Michelangelova slika "Stvaranje svijeta", dvije ruke u pokretu, lakoća i dijagonalna usklađenost pokreta. Stvoriteljeva desna ruka predstavlja produžetak njegovih misli, Adamova lijeva prima podražaj. Dvije ruke u skladnom pokretu, usklađenost lijeve i desne strane tijela su stvorile čovjeka i svijet.<br />
Šake stvoritelja svijeta i Adama na kojima se točno vidi položaj dlana, opuštenost prstiju i pokretnost palca. Šake su u pokretu, ali djeluju mirno i opušteno, a taj dodir je bio početak našeg burnog postojanja.<br />
Dodir, zatvranje i otvaranje šake su prve aktivnosti u evoluciji čovjeka. Evoluciono gledano šaka i mozak su stvarali čovjeka razvijajući se paralelno.<br />
Izgradnja ustrojstava ljudskog mozga je završena pred 100.000 godina, pa bi iz toga mogli izvući krivi zaključak, da je i njegova djelotvornost već tada bila određena. No, to nije istina jer da je tako onda se postavlja pitanje, kako je moguće da nastaju uvijek nove prekrasne jazz melodije nekog pijaniste, kako simfonije nekog violiniste, kako golf igrači uspjevaju preciznim zamahom ruke pogoditi pravo mjesto na ogromnom golf igralištu, kako stolni tenisaći uspiju pogoditi malenu lopticu i promjeniti joj smjer? Međusobno djelovanje šaka- mozak, je cijelih ovih 100.000.god., bila prisutna i poboljšavala i usavršavala njihovu zajedničku djelotvornost. Nesmijemo biti pasivni potrošači djelotvornosti mozga nego svijesno djelovati na njen daljni razvoj. S razvijanjem stvaralačkih mogućnosti, djelujemo na točnost i lakoću pokreta šake.<br />
<br />
<br />
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092498498624803314" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHrTyL05y5MowVf-pVZl9R44KfShlttFWi3DoBLwefqpIoKm01JIeUvl0_pviVmjLTDcL2h55C0h68T79i0VAng2HxN7KLRix4zTPZ7gBq0jN5ckh9HfKNFLueD6l0TEGbWZmGe8nNav4/s320/41490_big.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
<em>Stilizirani čovječuljak nazvan "Homunkulus" reprezentira djelovanje našega mozga. Na ovoj slici se jasno vidi da su naše šake, pored usnica i jezika najvećim djelom sudjelovale u razvoju mozgovnih funkcija.</em><em><br />
</em>Samo jedna mala koščica, u korjenu ruke, razlikuje ljudsku ruku od majmunove. Ona je oslobodila ručni zglob i osposobila ga za preciznije pokrete, pomakla palac prema dlanu i omogućila mu bolju pokretljivost. <br />
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092499426337739266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgiguHlEJOqlatX0jTJ6V9DxsDj6eMeor3it7jnoHU9RHSCuHq1aTIlVuRh11394LpXsxN1wybfEZwDjIpyIwDdXQARfIInR2mA1gZSS7mggeqsB5GEtDamcI23c7-5I2BRQI5hD3VC2Uo/s320/ruka1a.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><span style="font-family: arial;">Na ovoj slici se vidi spiralna dinamika djelovanja mišića šake. Slijedeći zlatnu spiralu u zadnjoj točki zlatnog reza, u samoj sredini dlana se nalazi središte iz kojeg se širi snaga za pokrete prstiju.<br />
</span><br />
<br />
<br />
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092496729098277346" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxy27lvK1ggeasn1AxMN4s3VtDXV-34CcwZ8RZr3YZfPTMYjd-I8l7Us5nURApKZKKLooB0sV5mcViRdbLnjzMRpOV5IwjSSmEjLtuJA28Z6z_zkY3iqBaCbIkI_0lrQyNJWDZX90gi6c/s400/B16thumb.gif" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
<br />
<br />
<span style="font-family: arial;">Šaka bez palca bi bila kao klješta koja se nemogu zatvoriti. On se pokreće u svim pravcima slično ramenu:savija se, ispruža, rotira i oponira. Palac sa svojom perfektnom pokretljivošću je u evoluciji čovjeka odigrao jednu od glavnih uloga i pomogao u stvaranju naše najpreciznije sprave.<br />
<br />
Šaka se nalazi na kraju ruke preko koje je, nervnim putem, povezana sa kralježnicom i mozgom. Svaki, pa i najmanji, pokret šake prelazi uvijek taj cijeli put. Kaže se da svaki čovjek teži samostalnosti, a narodna poslovica nas uči da možemo život uzeti u svoje ruke.<br />
Pokret šake, hvatanje nekog predmeta, rukovanje, pisanje, češljanje itd., je uvijek povezan sa pokretom cijele ruke. Tu su uključeni zglob lakta i rameni zglob.<br />
Nijema igra naših ruku je dio našeg života, tako da uopće nismo svjesni naše ovisnosti o njima. Primjećujemo ih, dok ih peremo, kad režemo nokte ili kada se počnu javljati staračke mrlje na njima.<br />
Vječna igra napinjanja i opuštanja mišićnog svoda dlana, postajanja i nestajanja svoda kugle koju svojim pokretima oblikuju mišići dlana i prstiju je jedan od konačnih rezultata čovjekove evolucije. Uvjet za jasnu i finu pokretljivost prstiju je postojanost dlana. Snaga za pokret prstiju ne smije dolaziti iz njih, nego iz središta dlana. Hvatanje i puštanje nekog predmeta, ili rukovanje s nekim, treba doživjeti kao dinamiku vala, koja polazi zahvaljujući svodu, iz središta dlana, a ne iz prstiju. Da bi osjetili svod i snagu koja iz njega nastaje pokušajte suprotstaviti palac i mali prst. Kod svjesnog izvođenja tog pokreta osjetit ćete da je strana malog prsta stabilna, a strana palca pokretna i prilagodljiva. Pokretljivošću kostiju šake, sredina dlana je gipka i tako, ako si stvaramo misaonu sliku šake kao kugle, dlan oblikuje jednu stranu kugle. Drugu stranu kugle zatvaraju vršci prstiju. Srednji prst pri tome čini produžetak podlaktice. Tako ste stvorili misaonu sliku, kuglu koja se razvila iz središta dlana i širi se u svi pravcima, na jednu stranu do vrha prstiju i na drugu stranu do ručnog zgloba.<br />
<br />
Zamislimo pokret pijenja jutarnje kave. Vi hvatate šalicu, dižete je sa stola prinosite ustima i ponovo je spuštate na stol. To je spiralni pokret cijele ruke u svim njenim zglobovima. Misaone slike nam pomažu da spoznamo i osjetimo prostor zglobova u svim njihovim dimenzijama. Kugla lakta je mjesto zavijanja spirale. Kod hvatanja šalice poticaj dolazi iz dlana, prsti prate taj poticaj bez snažnog pritiskanja šalice. Za podizanje poticaj dolazi iz ramena, ručni zglob i lakat okreću zajedno šaku i sve se odvija bez velikog napora. Pri tome se lakat svija, glava nadlaktice kliže u zglobu prema natrag i dolje i rotira prema unutra, a lopatica se pomiče natrag, malo u stranu i prema dolje. Probajmo pri tome osjetiti položaj glave nadlaktice i pustiti je da malo padne unutar zgloba. Tako rame ostaje aktivno opušteno.<br />
</span><br />
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092500774957470226" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXAUUbDfefQDlSAQ8K24vUjMdmJ6DthACgX8Rve6yg48KOizS9vvyNS3Z326OzWxTByHP8n15SHqZZJnSer46CHvxRr6O5Mg-uW4edpf2x3vzAtyZcxyy1EhzuCIMc3YM0lp2nauG_zy4/s320/Rotatorenm.gif" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
<br />
<div align="left"><span style="font-family: arial;">Spuštanjem šalice na stol dolazi do ispružanja lakta i okretanja šake u početni položaj. Glava nadlaktice se okreće prema van. Lopatica se vraća natrag. Dlan se opušta, a prsti udaljuju od šalice. Najteže je svjesno doživjeti položaj i pokret lopatice Za spozanju i uvježbavanje njenog pokreta je najbolje sjesti uz zid. Postavimo li jednu malu lopticu između zida i lopatice, pri pokretu ruke ka ustima osjetit ćemo bolje pokrete lopatice i moći ih bolje ispraviti. Pokret ruke ostaje isti. Spoznavši pokret lopatice, kasnije ga možemo izvoditi i bez loptice pri telefoniranju, pranju zubi ili za vrijeme objeda.<br />
Zglobove ramena i njegovog pojasa čine desni i lijevi zglob između nadlaktice i lopatice, lopatice i ključne kosti, ključne i prsne kosti, a preko prsne kosti i rebara oni su spojeni sa kralježnicom.<br />
Pokret koji polazi iz ramenog zgloba preko ramenog pojasa i njegovih mišića prenosi pokrete ruku na prsni koš i kralježnicu. Kod vježbi pokreta iz ramenog zgloba moramo svjesno spoznavati položaj prsnog koša, vratne kralježnice i glave i njihove pokrete koji u tom sudjeluju .</span><br />
<br />
<strong>Stopalo</strong></div><br />
<br />
<img alt="" border="0" height="97" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092448101478551890" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQjNGEThzkPHuekWktJGpr0ImmRUp1v1J1OD4QYw9arvQOV4BY95bJOE4f9430GJz65oUwOn1YS5uyvdBJSZwn9SCWTkKPJpRA6-2pbUQPmU5XeEWjCsyO9Kr9bTxDFygoLv4HQv8V8fA/s320/anatomielauf2.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" width="305" /><br />
<br />
<span style="font-family: arial;">Posvetimo malo pažnje našim stopalima, tom čudesnom djelu prirode koje koristimo ne razmišljajući o njegovom djelovanju i svrsishodnosti. To savršeno ustrojstvo je sastavljeno od 25 izdvojenih kostiju, 107 ligamenata (žila) i 19 mišića. Na samom početku nastajanja vrste Homo Sapiens, stopalo nije samo podupiralo tijelo pri hodanju i penjanju, imalo je pomočnike u prednjim nogama koje su s vremenom postale naše ruke. Stopala su u tom vremenu zajedno s današnjim rukama bila i organ za hvatanje. Danas je stopalo kod vrste čovjek preobraženo u organ za stajanje i hodanje.<br />
No u rudimentima je naizgled zaboravljena sposobnost hvatanja stopalom ostala zabilježena u jednom dijelu našega mozga. Tom sposobnosti stopala se koriste ljudi koji su nesretnim slučajem izgubili ruke.<br />
Našim uspravnim stavom i hodanjem na dvije noge, u zglobovima stopala je s vremenom došlo do promjene u ravnoteži sila koje djeluju na njih. Njihova statika se prilagodila drugačijem opterećenju, što je za sobom povuklo i promjenu djelovanja njihovih mišića.<br />
Iako su naša stopala evolucijom doživjela djelotvorni šok, ona još uvijek u sebi kriju mogućnost gipkosti i savršene pokretljivosti. Zaboravljajući to, mi neekonomično koristimo njihovu snagu i tako uzrokujemo različite deformaciie njihovih ustrojstava.<br />
Tegobe uzrokovane, našom nepažnjom prema stopalima su nekada veoma neugodne. Ta naša nepažnja je uvjetovala i nastajanje posebne discipline u medicini , ortopedije. Kada se jave bolovi pri hodu i dugom stajanju, mi onda, ne tražeći krivca u sebi, odlazimo ortopedu, po njegovovoj preporuci stavljamo uloške u cipele i obično nepitamo što je uzrok tim promjenama. Noseći uloške bez svijesti o djelotvornosti stopala, njihovih zglobova i mišića, mi slabimo još više njihove oslabljene strukture.<br />
Mišići se u stopalu protežu kao dva svoda, uzdužni čine mišići koji leže između pete i prstiju, a poprečni svod čine mišići između zglobova u korijenu prstiju. Tako poredani mišići svojim djelovanjem potsjećaju na spiralni pokret ručnika iz kojeg cijedimo vodu.<br />
Stopalo i njegova dva svoda svojom, od prirode poklonjenom, spiralnom konstrukcijom, nam omogućuju stabilnost kod stajanja i mnogostranost u dinamici i ritmu koraka.<br />
Upravo zbog toga moramo pri stajanju koristiti cijelo stopalo, oslanjajući se tri osnovne uporišne točke: straga u sredini petne kosti, a sprijeda, na tabanu, u korjenu malog prsta i palca. Izmedu tih triju točaka se proteže mišićna spirala koja svojim djelovanjam izaziva vjećne titraje u stopalu i održavajući njegovu elastičnost omogućava našem tijelu uvijek iznove ostvarenje ravnoteže u odnosu na prostor u kojem se nalazimo.<br />
Ako stojeći opteretimo samo petu, svodovi gube potrebnu ravotežu i ruše se kao nepravilno izgrađeni mostovi.<br />
Gubitkom ili slabošću svodova stopalo gubi spiralnu dinamiku, biva nepostojano, njegovi zglobovi nedjelotvorni, ligamenti preopterećeni, a kosti bolne.<br />
<br />
Jednostavna vježba za spoznaju spiralne građe stopala je:<br />
Sjednite na pod ili stolicu. Uzmite u jednu ruku prednji dio stopala i prste, a drugom držite petu. Pri tome se stopalo u skočnom zglobu nalazi pod pravim kutem prema podkoljenici. Probajte prednji dio stopala sa palcem savijati prema podu, a u isto vrijeme petu lagano okretati prema gore. Stopalo pri tome mora zadržati uvijek istu duljinu, bez skraćivanja uzdužnog svoda.<br />
<br />
<strong>Vježba jačanja uzdužnog svoda </strong>:<br />
</span><span style="font-family: arial;">Sjednite na stolicu i na jednom stopalu prste oprite čvrsto o pod, podignite petu tako da formira pravi kut između prstiju i srednjeg dijela stopala. Probajte palac lagano pritiskivati u pod i u isto vrijeme petu okretati prema gore. Pri tome dolazi do napinjanja mišića u tabanu, napinjanja uzdužnog svoda i svijanja unutar svih djelova stopala. Zatim tu istu vježbu probajte izvesti stojeći.<br />
<br />
<strong>Vježba mobiliziranja poprečnog svoda :</strong><br />
<br />
Sjednite na pod ili stolicu. Uzmite prednji i srednji dio jednog stopala u obe ruke, tako da jedna drži stranu malog prsta, a druga stranu palca. Iza malog prsta i palca u srednjem dijelu stopala su male koščice. One su pokretne. Probajte rukama svaku od njih zavijati oko njene osi, a da pri tome ne sužujete stopalo, zatim ih ponovo odvijajte u početni položaj. Pri tome dolazi do skupljanja mišića u tabanu i rastezanja mišića u ristu. Prsti moraju cijelo vrijeme ostati ispruženi. Tu vježbu mobilizacije možete pretvoriti i u vježbu za jačanje mišića tabana ako dajete otpor pri zavijanju kostiju prema sredini tabana.<br />
Tu igru možete izvoditi i stojeći. Pokušajte u cipelama kod stajanja u redu za kruh, stopalom gužvati i glačati zamišljene novine, isprobavati spiralne pokrete peta- veliki prst, podizati i spuštati petu, osjećati gipkost tetiva, dinamiku pokreta u prostoru skočnog zgloba.<br />
<br />
<br />
<strong>Gimnastika za stopala</strong><br />
<br />
Ovim vježbama možete poboljšati osjećaj pokreta u skočnom zglobu i stopalu. Prvo ih izvodite sjedeći na stolici, a onda ih možete izvoditi ležeći u krevetu. Cilj je da svi ti mali pokreti budu automatski izvodivi i pri stajanju te da slijedeći svoju dinamiku sudjeluju u ritmu koraka.<br />
<br />
Vježba 1 (10x)<br />
Prste oba stopala pritisnuti na pod, a onda ih dizati. Peta ostaje na podu, prsti su cijelo vrijeme ispruženi. 1<br />
<br />
Vježba 2(10x)<br />
Stopalo postaviti na petu, prste spuštati do podloge i ponovo ih dizati, ali oni moraju cijelo vrijeme ostati ispruženi. Pri tome skočni zglob ostaje učvršćen, a pokret se događa u zglobovima prstiju i srednjeg dijela stopala. Ako tu vježbu pravilno i dovoljno dugo ponavljate, osjetiti ćete nastajanje snage u oba svoda stopala. 2<br />
<br />
Vježba 3 (10x)<br />
Stopalo postaviti na petu, a prednji dio stopala okretati prema van. Peta, kao oslonac,omogućava vam doživljaj spiralnog pokreta u između skočnog zgloba i srednjeg dijela stopala. Poprečni svod je učvršćen, a uzdužni se širi i skuplja i time postaje gibak i spreman za pravilno opterećenje pri koraku. 3<br />
<br />
Vježba 4(10x)<br />
Sa ispruženim prstima oslonite stopala na pod, a petom kružiti desno i lijevo. Pri tome poprečni svod obavlja funkciju amortizera, a ostali se zglobovi stopala privikavaju gipkosti u trenucima podizanja pete s podloge u početnoj fazi koraka. 4<br />
<br />
Vježba 5 (20x)<br />
Nogu u koljenu ispružiti, stopalo pomicati naprijed i natrag.Cilj je svijesno pomicati petu prema koljenu, a onda ju vraćati natrag. 5<br />
<br />
Vježba 6 (20x)<br />
Desnu, pa lijevu nogu u koljenu ispružati, a onda u skočnom zglobu, stopalo pomicati prema koljenu. Pri tome se može koljeno pridržavati rukama. Cilj vježbe je istezanje mišića lista i oslobađanje pete za puni pokret. 6<br />
<br />
Vježba 7(20x)<br />
Držati nogu ispruženu u koljenu i stopalom lagano kružiti, onda pokušati pisati brojeve ili slova,Cilj oslobađanje skočnog zgloba za pokret u svim pravcima. 7<br />
<br />
Vježba 8 (10x)<br />
Novine staviti na pod pa ih pokušati prstima gužvati i to između malog prsta i palca, pa ih onda ponovo izravnati. Cilj je svijesno spoznavanje rada i jačanje svodova stopala. Ta se vježba može izvoditi sjedeći i stojeći. 8<br />
<br />
<br />
Naučene kružne pokrete u skočnim zglobovima iz gornjih vježbi možete isto izvoditi stojeći, razlika je samo u tome da je tada stopalo učvršćeno opterećenjem njegovih triju točaka, palac, mali prst , sredina pete, a pomicanjem tijela naprijed, pravilnim prebacivanjem težine tijela na sredinu stopala možete izvoditi kružne pokrete u skočnom zglobu. Zamislite da stojite u skijaškim cipelama na skijama. Tada su koljena malo savijena, ali ostaju gipka. Probajte ih tada paralelno pokretati desno, lijevo. Kada osjetite svoj pravi ritam, cijeli pokret postaje ples na snijegu. Skočni zglob omogućava, pokret tijela naprijed i natrag, koljena se pri tome ispružaju i savijaju ritmom vašeg disanja i slijede pokrete iz skočnog zgloba. Zbog makinalnog uključivanja sustava za pokretanje, pokret se prenosi na cijelo tijelo, uključujući pri tome kukove, zdjelicu, kralježnicu, prsni koš, ramena s rukama i glavu. Stajanje na jednom mjestu nesmije biti pasivno, stajanje je vječno titranje i javno očitovanje vaše tjelesne energije.<br />
<br />
<strong>Koreografija jutra</strong><br />
<br />
Vi se budite, ustajete iz kreveta još zgrbljeni od spavanja u embrionalnom položaju, ne razmišljajući o pokretu odlazite u kupaonu. Svaki pokret je bolan i vi mislite da je tome razlog starenje. To je osnovna zabluda u kojoj živite, jer starenje nesmije biti uzrokom gubitka osnovne pokretljivosti vašega tijela. Stareći mi prestajemo biti virtuozi u natjecanjima na sportskom polju, prestajemo težiti uvijek bržim i brojnijim pobjedama ne teniskom igralištu, ali prirodni svakodnevni pokret bi trebao cijeli naš život zadržati svoj ritam i dinamiku.<br />
Nespoznavajući tu istinu vi pogureni, ukočenih stopala ulazite u kupaonu i stajete pod tuš. To je tako i tako vrijeme koje koristite za higijenu tijela, iskoristite ga i za higijenu njegovih struktura.<br />
Da bi vaše buđenje i pripremanje za radni dan prestalo biti nesvjesno izvođenje pokreta iz navike, pokušajte jedno jutro osmisliti nekom pričom o vama samima. Potražite u vašim zrcalnim neuronima neku sliku u kojoj ćete vidjeti vaše tijelo u pokretu, postanite u mislima dio te slike, oživite je svojim ritmom i dinamikom i gledajte sebe u pokretu svojim unutarnjim očima. Slika do slike će u vašoj svijesti napraviti crtani film u kojem ćete vi biti glavna figura. Ja to radim ovako.<br />
Probudivši se ja se još u krevetu rastegnem zamišljajući da je moje tijelo dugačka zmija koja, pokrečući svoje kolutove, puže po pijesku. Na taj način već prije ustajanja, osvješćujem malene kuglice zglobova kralježnice i širim svoju dinamosferu, oslobađam si prostor u kojem ću početi dan.<br />
<br />
Kada ustanem, moje tijelo postaje trska na vjetru koja raste ka suncu i ja rastući odlazim u kupaonu. Stojeći pod tušem zamišljam da je moja zdjelica vodoskok iz kojeg suklja umjesto vode moja energija, a vodu koja se kotrlja mojim tijelom zamišljam kao valove i čestice te enrgije. Tada tijelo uistinu gubi svoje čvrste oblike i ja osjećam svakim udahom novu duljinu mojih leđa i širinu moga prsnog koša, još jednom spoznajem kuglice u zglobovima između kralježnice, prsne kosti, rebara i njihove male pokrete. Moja stopala postaju gumeni čamci na vlažnom dnu kade. Voda koja se slijeva mojim nogama se pretvara u more i ja osjećam titranje u mišićima mojih stopala na kojima balansiram. Dok tijelo mažem gelom za tuširanje osjećam sve njegove zavijutke i izbočine, spoznajem duljinu ruku, nogu, vrata, trbuha i osjećam širnu lica, čelo, bradu. Kada zatvorenih očiju ponovo osjećam kako se kapljice vode kotrljaju mojim tijelom ja spajam svoju unutarnju i vanjsku ravnotežu, moje tijelo postaje ponovo trska, ali ovaj put na kiši i raste ka nebu, a ja osjećam kako moja glava gubi težinu i lebdi nad tijelom. Pri brisanju ručnikom pokušavam istrljati kožu, da bih je kasnije tako dobro prokrvljenu lakše namazala losionom za tijelo. Cijeli ritual higijene traje pet minuta, ali to sigurno nije izgubljenih pet minuta. Pranje zuba i šminkanje koristim da stojeći na cijelim stopalima stabiliziram zdjelicu, moj vodoskok iz kojeg sada suklja još više energije, i rameni pojas koji postaje rastežući okrvir oko slike mojih ramena, da bi pokreti mojih ruku uistinu polazili iz ramenog zgloba, a ne iz prsne ili vratne kralježnice. Gledam se u ogledalu i pokušavam u tih par minuta osmisliti moje držanje za cijeli dan.<br />
Dok perem zube ja u isto vrijeme opuštam i moje žvačne mišiće koji su se spavanjem poprilično skratili. Dok četkica nošena, laganim pokretima iz ručnog zgloba, klizi zubima ja pokrećem čeljusni zglob u svim mogućim pravcima, rastežem i skupljam usnice, otvaram i zatvaram oči. Nanoseći kremu na lice ja zamišljam da me dodiruje anđeo čuvar koji moju kožu oživljava eliksirom vječne mladosti. Zrak oko mene postaje more i moje ruke tada plutaju njegovom površinom nošene nevidljivim gumenim obručima. Na kraju širim ruke i dodirujem liniju Leonardove kružnice, zatim liniju kvadrata. Zamišljam moje tijelo kao pentagram, a oko mene se uvijek zatvara kugla u kojoj se počinjem osjećati ugodno. Svakim svjesnim udisajem je širim, a izdisajem sužujem. <img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092467347227005362" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYrry683NujxkOL_uRLwPFxAE12T-4b850X2wk8PKyGwP4IWs3cPvQc_D0xMPHIjhRVAOcl3MVwjypo5iWVakL2UFOYelUFgBIoDgeR93YF_fzKdcS-NtsW29sP7vLWNEC3nCrjNLr-48/s400/da-vinci-leonardo-il-corpo-umano-2400666.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
Prsna kost je brod koji uplovljava u luku mojih snova uz pomoć rebara koja se pokreću kao vesla. Kormilar je moja misao i moja želja da uistinu spoznam te pokrete koji proizlaze i iz mog svjesnog udisaja i izdisaja.<br />
Pokušavam te tri minute pred ogledalom pretvoriti u ispovjest moga tjela slici u ogledalu, otplesati moj misaoni jutarnji tango da bih osjetila lakoću pokreta u stopalima, koljenima kukovima, zdjelici, kralježnici, ramenima i zglobu glave.<br />
Slične misaone slike me vode u pokretima pri kuhanju prve jutarnje kave ili čaja, pri odlasku na posao, pri obavljanju svakodnevnih zadataka, pri odmoru, čitanju, pisanju, slušanju i razgovaranju, pri gledanju televizije, predstave u teatru i konačno ponovo pri odlasku na spavanje. Sjedinjujem pokrete, kojima se služim da bih pravilno funkcionirala u radnom danu, s mojim misaonim slikama, pokušavam u svaki pokret ritmom sjediniti prostor i vrijeme i tako nikada ne gubim vrijeme za održanje strukturalne higijene. </span><br />
<br />
<br />
<br />
<span style="font-family: arial;"><strong>Koreografija posla</strong> </span><br />
<br />
<br />
<span style="font-family: arial;">Jedan običan odlazak frizeru može postati vježbaona za osjećanje osjećaja u sebi, osmišljenih sat vremena u životu svakoga od nas. Mi obično odlazimo frizeru nezadovoljni svojim izgledom, bojom ili duljinom kose ili jednostavno potaknuti željom za promjenom i jasno očekujemo od frizera da nam tu želju ispuni.<br />
Jutros sam promatrajući se u zrcalu primjetila da su se pojavili znakovi starenja u mojoj kosi. Svijetli pramenovi su odlično rješenje tog problema, pomislih i odmah ugovorih sastanak u salonu.<br />
Moja frizerka je mlada kreativna žena, a kada sam ju upoznala prala je moju kosu, šišala i fenirala iz potpuno nepravilnog držanja tijela. Sada se veseli mom dolasku ne samo zbog zarade, nego i zbog tečaja o umijeću pokreta koji joj u to vrijeme nudim. Na početku smo razgovarale o tome. Ona je pitala, a ja sam joj odgovarala upućujući je u nepravilnosti njenih pokreta. Danas me je dočekala s osmjehom na licu i odmah mi rekla da je u zadnje vrijeme manje bole ramena, da joj sve manje sjeva u vratu i da je ne boli glava.<br />
Promatrala sam njene pokrete i osjetila zadovoljstvo. Više nije bilo uvijenih leđa, opuštenih ramena, a njen vrat se istezao dok je pokretala glavu da bi odlučila što će uraditi s mojom kosom.<br />
Sjela sam na stolicu pored lavaboa za pranje kose i položola glavu u njene ruke. Da bi moja glava uistinu slobodno lebdjela na njenim dlanovima postavila sam zdjelicu na sjedne kosti i tako stabilizirala kralježnicu, podigla prsni koš, istegnula vrat i oslobodila zglob glave. Ugoda pranja kose je počela u trenutku kada je voda dotaknula moje tjeme. Moja glava na dlanovima mlade žene je lebdjela ka o lopta koju je ona laganim pokretima prstiju masirala. Otvorila sam oči i vidjela njeno lice koje mi je odavalo da je i njena glava u pravilnom pložaju, da je njen rameni pojas stabilan, a pokreti njenih ruku su odavali opštenost njenih ramenih mišića.<br />
Ponovo zatvorih oči i predadoh se ugodi pranja kose. Svakim dubokim udahom sam prsni koš održavala u pravilnom položaju, a izdahom uvlačeći pupak u trbušnu šupljinu dalje stabilizirala kralježnicu.<br />
Sjedajući na stolicu ispred zrcala ponovo sam postavila zdjelicu na sjedne kosti i svjesna da će sjedenje potrajati oko sat vremena, počela se lagano naprijed, nazad njihati na njima. To je pokret kojim oslobađam trticu od prevelokog statičkog opterećenja i smanjuje opterećenje križnog djela kralježnice. Moj rameni pojas se pri tome stabilizira, ramena opuštaju, a moja glava je ponovo lebdjela slično balonu iznad istegnutog vrata. Promatrala sam mladu ženu iza mene. Poučena mojim držanjem, ona je stajala na čvrstim, ali elastičnim stopalima, iz njene zdjelice se istezala stabilna kralježnica spremna za pokrete njenih ruku. Izručena mom kritičnom pogledu ona je uistinu pokrete ruku izvodila iz ramenog zgloba, a ne iz ramenog pojasa, jer su njene lopatice mirno održavale njegovu stabilnost. Dok mi je raščešljavala kosu ja osjetih da snaga za pokret njenih ruku dolazi ramenog i lakatnog zgloba, da mišići njenog dlana pridržavaju četku i da prsti opušteno slijede te pokrete.<br />
Sjedinjenje mog i njenog ritma rezultira umijećem pokreta i posla. Priznala mi je da poslije mene nikada nije umorna jer joj ja pokretima glave pomažem pri bojanju pramenova i pri feniranju. Ja nikada ne osjetim čupanje kose ili neugodu kod feniranja jer ona sve te pokrete izvodi bez upotrebe snage. Friziranje se pretvara u ples njenih ruku i moje glave, u lelujanje, lebdenje, lepršanje njenih prstiju i moje kose.<br />
<br />
<strong>Mali pojmovnik</strong><br />
<strong>Rameni zglob </strong>je mjesto gdje se dotiću vaša nadlaktica i lopatica.Ruka u tom zglobu slobodno visi pored tijela, a da nebi otpala brinu se mišići koji ju i pokreću.<br />
<strong>Rameni pojas </strong>čine prsan kost, ključen kosti i lopatice. Funkcija ramenog pojasa je stabiliziranje ramenog zgloba da bi se ruka iz njega slobodno pokretala.Preko zglobova između prsne kosti i rebara, rameni pojas sudjeluje i u održavanju prsnog koša u pravilnom pložaju.<br />
<strong>Leonardova kružnica </strong>je kružnica koju možete ucrtati oko svoga tijela, ako šestar stavite u pupak, a ispružene ruke podignete nešto više od visine ramena i noge raširite u raskorak.<br />
<strong>Kuglice oko zglobova</strong>, svaki zglob ima svoj prostor iz kojega kreće pokret. Kugla je idealno geometrijsko u kojem uvijek vlada sklad. moja ideja je da misaona slika prostora zgloba bude prozirna kugla.<br />
</span><span style="font-family: arial;"><span style="font-size: 130%;"><strong>Slavlje osjetila</strong></span><br />
<strong>Koreografija svečane večere</strong><br />
<br />
"Dođi i sjedni za naš stol dragi goste" je poziv kojim otvaramo vrata našega stana, ali i našega srca prijateljima. Prihvaćajući koreografirane kodekse dobrog ponašanja u društvu mi to prihvaćanje očekujemo i od onih koji dolaze u naš dom. No ti kodeksi su nastajali u vremenu kada se još nije dovoljno poznavalo djelovanje ljudskog tijela, a još manje djelovanje mozga i utjelovljenog uma. Nekada mi se čini da su raskalašene antičke gozbe bile više primjerene ljudskom tijelu i njegovoj djelotvornosti nego kasnije uobičajena salonska druženja. </span><br />
<span style="font-family: arial;"><br />
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5093938669878629618" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBbf-CmzFK42Vi86V6JlWOKS8cKYLxm8qnops5LAZz86CjpL8PmxSQjTdVLnrH8BB8FUzTL3Q6X2ATqQxGnMrjGDVadD226jx7nUvtPHwKWHogkVpuCdYn3l0kx367EPt8FuMs-W55nXI/s320/01.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
Saloni za ručavanje, počevši od renesanse u trajanju do sredine prošlog stoljeća, su bili zrcalo etikete, a iz njih izrasli zakoni o dobrom ponašanju za stolom odišu ukočenosti i neprirodnim pokretima. Ispod elegantnih haljina i odjela su se u onom, nama davnom, vremenu sakrivali korzeti koji nisu dozvoljavali nepravilno sjedenje, ustajanje, stajanje i hod. Prisjećajući se fotografija i filmova napravljenih po stilu tih vremena, čini mi se da su se svi ljudi isto držali i nisu imali potrebu, ali ni mogućnosti, osjetiti svoj istinski ritam i svoju dinamiku.</span><br />
<br />
<span style="font-family: arial;"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092282049452953858" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiK4w20tCzLyZSdkEwBCWEcIORByYIBrund6AQGXFgAo2BvYzL4ikuBI6ju4Qwqg2GcedOJfIFut8Vdcd1ttVNL6PhyzIHnv_WNg3I6khc6EWfjcoVm6jaE7ho-mkVIjLoeuQd5X8IAQgY/s320/esskultur.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
Moda odijevanja se kroz stoljeća mijenjala, mjenjali su se ambijenti življenja, a kodeksi dobrog ponašanja i iz njih proizašli pokreti su ostali, u periodu od zadnjih tri-četiri stoljeća, isti.<br />
Danas u vrijeme ležernog oblačenja i kulta kreativnog kuhanja, kada manje više manje svatko slijedi modu, a u svom domu želi isprobati novi val gostoprimstva, za sobom povlači i kreativnost odabiranja posuđa, čaša i pribora za jelo, ukrašavanje stola, oblikovanje i količinu ponuđenih porcija, trebali bi se pozabaviti i sa novim koreografskim kodeksima ponašanja za stolom.<br />
Novo gurmanstvo nas poziva na istinsko uživanje u jelu, što za sobom povlači i buđenje novog ritma pri sjedenju, upotrebi noža i vilice, pri uzimanju jela, pri kušanju pića. Koreografija držanja i ponašanja za stolom bi trebala proizaći iz tog novog ritma i dozvoliti tijelu da se uistinu slobodno, ali korektno pokreće.<br />
Poštovanje kodeksa dobrog odgoja obilježava, isto tako već stoljećima, kostimografiju oblačenja i koreografiju pripremanja za odlazak u goste, zatim koreografiju dolaska u kuću domaćina, kao npr. vrijeme dolaska, odlaganje kaputa, predaje poklona ili sitnih pažnji, te domaćinovih gesta dobrodošlice, ritual i ponuda aperitiva s maštovitim snackom, razmještaja gostiju u prostor i oko stola, serviranja jela, odabir lagane muzike, osvjetljenja, tema razgovora i sl.<br />
Upravo ti ritulali koji se odvijaju uvijek na sličan način dokazuju našu želju, ali i našu nevjerovatnu sposobnost da sebi i drugima uljepšamo trenutke života. Iako često nesvjesno mi u tim trenucima postajemo umjetnici svakodnevice, a naši pokreti izvođači tog umijeća.<br />
Već pri samom pripremanju novih delicija nastaju nove misaone slike u našoj svijesti, misaone slike iz kojih u konačnici izrastaju i novi pokreti, a njhovo umijeće pretvara čvrstu materiju živežnih namjernica u umjetničke slike i skulpture koje se redaju na stolu. Zadovoljni rezultatom svoga rada mi ubrzo zaboravljamo napor utrošen pri pokretima koji su stvarali ta naša djela. Tu se opet susrećemo sa zaboravom svjesnog bića koji je uvjetovao naš spori razvoj kroz evoluciju civilizacije.<br />
Usvajanje i poimanje pokreta kao osnove svake koreografije, u svakodnevici ne bi smjela ni u jednom momentu osiromašiti idejama i varijantama. Svijesnim sudjelovanjem u pokretu mi ga usvajamo i pamtimo i tako obogaćujemo repertoar osobne koreografije i ostvarujemo umijeće kretanja. </span><br />
<br />
<span style="font-family: arial;"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092449785105731938" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAJ80jjqAtMqhmEONNYDiEqg8V_nfxzbvp3WoFaywrPYF-F9kW7G5osZYn3dFdT7XAWNXRWP-Yp5Og3v_x0QfhPszkxUD-_4UohEj-fYVQAh5ehBIdVxtMr6dyhDhsRr8NjpcOCiI-EnQ/s320/rotsalo.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
Zaustavimo se na trenutak misaono u skupim restoranima i promatrajmo kojom elegancijom pokreta konobari serviraju naručena jela. Na njihovim dlanovima tanjuri lebde, na čašama ni u jednom trenutku ne ostaju otisci prstiju, a kada skupljaju upotrebljeni pribor nečuje se udaranje žlice i vilice o podlogu, nema zvukova lupanja, struganja, udaranja. To su izvježbani pokreti iz njihovih školskih dana, oni su postali njihove navike, njihovo umijeće stvaranja ugode u atmosferi restorana u kojem su zaposleni.<br />
Vratimo se ponovo u naš dom i zavirimo u plan onoga dana kada očekujemo goste na večeri. Ugodan osjećaj dolazećeg druženja nam daje krila i mi lebdimo kroz stan, pregledavamo uglove u kojima bi se mogli pronaći zalutali ostatci prašine, glancamo ogledala, poliramo namještaj usisavamo tepihe, slažemo cvijeće u vaze, odlučujemo se za boje stolnjaka, salveta i svijeća koja će odgovarati bojama jela koje ćemo servirati. To lepršanje traje sat, dva i mi odjednom osjećamo umor, bol u leđima i ramenima, glava puca, a jelo još nismo ni počeli pripremati.<br />
Stol i stolice od Le Corbisiera blješte, kauč i fotelje od De Sede smo upravo iznjegovali sredstvom za kožu, tanjuri od Rosenthala, čaše od Vilou und Bosch, posuđe od Zeptera poslagano čeka spremno za uptrebu. Jela na koja smo se za tu večer odlučili još nitko nikada nije servirao. Unosimo svoje umijeće u spremanje jela birajući začine, kombinirajući priloge, oblikujući porcije i desert.</span><br />
<br />
<br />
<span style="font-family: arial;"></span><br />
<span style="font-family: arial;"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092453130885255538" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjI2Qgkp1nTsLyBbMh7jscTUMMjicy0GTprYZpqaWkx_EH9KHMDpWSRJvvms_s9wrAZtQ7TS9FzPGjyKfOh-MXc3Ck7LtRbUqHnv3w5D4S1f_pKiHlL4QwK9tBLeK86hRUfEMWqqN_mmiQ/s320/zagreb03.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
Sjećajući se večera u našem domu i promatrajući večere kod prijatelja zaključujem da svaki čovjek u sebi nosi bezbroj potencijala stvaralaštva i želju za njihovim pokazivanjem. Iz godine u godinu su se u našem društvu ambijenti i ponuda jela mjenjali, naše odjevanje smo prilagođavali trenutačnoj modi ali je držanje tijela ostajalo isto ili čak postajalo lošije. Pokret naš svagdašnji kao da ne spada u umijeće gostoprimstva. Zgrbljeni, sve više, mi nudimo uvijek nove delicije, kuhanje traje sve kraće, a mi smo sve umorniji jer nismo u repertoar svojih mogućnosti uključili svijest o pokretu i njegovom izvođenju. Umorni od neekonomičnih pokreta mi se, okićeni sportskom elegancijom odjeće, bez elegancije i lakoće pokreta valjamo između kuhinje i blagovaonice. Trudimo se da donošenje i odnošenje tanjura bude uvijek izvedeno s prave strane, da pogled pri dizanju čaša ne luta prostorom, a pri tome grčimo nepotrebno dlanove, a ruke i vrat sve više i više bole. Sjedeći za stolom sa najdražim prijateljima jedva čekamo da večer prođe jer leđa umorna od krivih pokreta jednostavno više ne mogu izdržati.<br />
<br />
<br />
</span><br />
<span style="font-family: arial;"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092453800900153730" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4O7GP7yNlzxDWENqTBcN_5criu2ZNXV8t6DOjCiTXcRpDwjahyphenhyphen86iIG0wapHSpb39maGppqdCDMIDSUYqGoypNsmnjLsP29XQec5LUIHNbWCWP9drSHjvGiXk04w8klKcIuxuEs5OHFs/s320/zareb05.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
Koreografija svakodnevnog pokreta je umijeće koje se stiče vježbanjem, ali to nije onaj mukotpan trening tijela do iznemoglosti, to nije trening za postizanje sve veće izdržljivosti, nije trening za ostvarivanje prekomjerne snage u mišićima, nije sport, nego vježbanje svjesti o pokretu i sticanje novih iskustava u njihovom izvođenju.<br />
Uporedimo osjećaj za pokret sa osjećajem koji u nama ostavljaju okusi ponuđenih ili osobno pripremljenih uvijek novih delicija pri svečanim večerama.<br />
Opuštenost atmosfere i ljepota ambijenta pojačavaju u nama pozitivnu energiju i sva naša osjetila upijaju i šire ugodu tijelom. Mi to sve prvo vidimo, a onda osjećamo mirise, čujemo tonove daleke tihe muzike, osjećamo naklonost u stisku ruke, prisnost u pogledima, sreću u osmjesima. Naša osjetila u tim trenucima rade punom parom i u našim tijelima se sam od sebe umnožava ugodan osjećaj.<br />
Pri pripremanju jela mi isto tako sudjelujemo sa svim svojim osjetilima. Očima biramo namirnice i već kod slaganja menua pokušavamo složiti boje jela. Ovisno o stilu i namještaju naše blagovaone mi biramo oblik i boju tanjura, stolnjaka, cvijeća, svijeća i salveta. Jela koja pripremamo slijede boju tanjura, a na tanjurima slažemo jela u paleti njihovih nijansi. Uživanje u jelu uistinu prvo počinje kroz oči. Dok kuhamo mi odabiremo začine, kušamo i mirišemo, naša osjetila okusa i njuha nas vode kroz tajnoviti svijet gurmanstva i slijedeći njegove zakone mi pokušavamo uskladiti mirise i okuse izbjegavajući one koji se nepodnose.<br />
Sjedeći za svečano postavljenim stolom mi uživamo, zahvaljujući našim osjetilima, u ukusu skuhanog ili smo sretni jer drugi uživaju u našem umijeću.</span><br />
<br />
<br />
<span style="font-family: arial;">Tako naša osjetila potaknuta novim izazovima pamte okuse i mirise, obogaćuju svoj repertoar sjećanja i mi bogatiji osjetilnim iskustvima pamtimo takve večeri. No cijelo to vrijeme je naše tijelo, iako oboružano pozitivnom energijom ugode i ljepote, bilo pasivni sudionik u tom slavlju osjetila. <img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092287461111746834" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhWa1tC8A8BGS_kFRiL_Npdufg6dYp2WAtZPFCQBHwVw7LmEJVo9xji0ScrQmZoZhCPqi6QBXavRLr8FRw8D7FsnAsqzkPyiITXEfioLtuAqAPkkesmncK0bm9b7IxHeeiXuYsdWNF5J00/s200/IMG_1219.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
Istuširano i namirisano, obučeno u najnoviji krik mode, tijelo nama za ljubav podnosi naše neznanje o njemu i zapostavljanje njegovih unutarnjih osjetila. Bez poticaja mali senzori u njegovim mišićima i zglobovima tonu u san i svaki put probuđeni nekim pogrešnim pokretom spremaju osvetu u obliku napetosti i grčenja mišića, ili bolova u zglobovima. Ruke i dlanovi se koče, ramena bole, u vratu pri svakom pokretu nas bodu oštrice noža, a u glavi sijeva i na koncu je i podizanje čaše za oproštajno piće mukotrpono. Drugo jutro se budimo s glavoboljom i uvjereni smo da je vino krivac za to, a vino je bilo najbolje koje je domaćin imao u svom podrumu. Umrtvljeno tijelo potsjeća na dugo sjedenje za stolom, svaki pokret izaziva bolove i mi jednostavno zaključujemo da starimo i da nas napušta elan vital, a ne pomišljamo da nas tijelo upozorava na zaborav svjesnog bića, da nas molećivo poziva na slavlje svojih unutarnjih osjetila iz kojih proizlaze naši pokreti i spoznaja našeg postojanja tijelom.</span><br />
<br />
<br />
<strong><span style="font-family: arial;">Himna tijelu</span></strong><br />
<br />
<span style="font-family: arial;">Dorifor (Kopljonoša): grčki kanon mjera. Razmjer je u odnosima: a:b=b:c=c:d=d:e=e:f. </span><br />
<span style="font-family: arial;"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092502544483996194" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjn_xus3c1t8HNX8BJolPl5xwfY7TfWItLXp0pcTaDn6IAetdsCNcOTYJvfLr3IZZS6pu0QS79E0PlgwFGpQE4j1WYBncuGvfEY9f6DrJcZ-oMZerNdExeLR3bJS8ZX1W2oBCzWmYYqm4g/s400/dorifor1a.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
O moje tijelo, kada bih uistinu u tebi spoznala iskonsko trojstvo, tvoju visinu, dužinu i širinu, kada bih u tebi prepoznala tvoju dušu, tvoje i moje svojstvo, tada bih u dubini tebe, dok te tako mučim, osjetila i tvoje nespokojstvo, tvoju virovitu dubinu. Dok moj misaoni um uživa u slavlju vanjskih osjetila u tebi teče moje vrijeme i život se kreće, ti me svojim bolnim pokretima prisjećaš na svoje stanje, a ja ne slaveći tebe, u tebi tražim krivca za svoje stanje i osuđujem te na mirovanje, oduzimam ti pokret, uspavljući još više tvoja unutarnja osjetila. Oprosti mi neznanje, oprosti nevjerniku tvoje stanje.<br />
Osluškujem do sada nespoznato nijemo kolo tvojih ćelija i tek sada začuh tvoj zov, prepoznah uzdah tvojih struna, osjetih tvoj i moj pokret u treperenju zvjezda tvoga neba. Jedna za drugom se smjenjuju misli, iskre Platonove ideje u mojoj svijesti i ja vidim tvoju bol.<br />
Priznajem, obukla sam moderne uske hlače nespoznavajući opasnost gubitka pokreta zdjelice u njima. Zbog njih sjedim na trtici umjesto na sjednim kostima, a nježna trtica se lomi pod težinom moga nestabiliziranog trupa. Kralježnica se uvija pod težinom prsnog koša, njeni mišići se koče i zaustavljaju mi dah. Gubim osjećaj okusa predivno pripremljenog jela, ugodu mirisa i okus skupog vina. Iz dubine tijela iz njegovih dubokih osjetila izvire moj pokret i ljepota mog života.<br />
<br />
Ako za vrijeme svečanih večera ne učinimo ništa za buđenje naših unutarnjih osjetila smještenih u mišićima i zglobovima, pokušajmo barem prije lijeganja u krevet rastegnuti mišiće. Stojeći u kupaoni pred ogledalom dok peremo zube mi možemo istegnuti kralježnicu, trbušne, prsne i leđne mišiće udišući duboko i polako izdišući uvlačeći pupak u trbušnu šupljinu. Odlazeći prema spavaćoj sobi malo duljim polaganim koracima rastežemo i mišiće nogu, a prije nego što legnemo možemo podižući ruke ka stropu zijevnuti i još jednom rastegnuti cijelo tijelo.<br />
Rastežući se mi budimo u tijelu njegovu duboku osjetilnost i kao što smo ga vanjskom higijenom pripremili za spavanje tako mu i unutarnjom higijenom omogućavamo ugodan san. Buđenje će onda biti bezbolno, a sjećanje na prošlu večeru ugodno.<br />
<br />
<strong>Mali pojmovnik </strong><br />
<br />
<strong>Misaone slike</strong><br />
Njima stvaramopredođbe o sebi samima, o pložaju dijelovatijela i unutarnjih struktura koje ne vidimo.<br />
<strong>Osjetila</strong>Naša osjetila su oči, uši, nos, koža, mišići i zglobovi. Ona primaju podražaje različite kakvoće i intenziteta. Preko njih kontaktiramo s okolinom i nama samima.<br />
<strong>Duboka osjetilnost</strong><br />
Proces nesvjesne spoznaje položaja i pokreta tijela i njegovih dijelova koji nastaje prenošenjem informacija iz osjetila u mišićima i zglobovima do mozga.<br />
<strong>Misaoni um </strong><br />
Razumski dio našeg uma<br />
<strong>Emocionalni um</strong><br />
Integracija svjesnog i nesvjesnog u nama.<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<em>Vi dragi moji čitaoci imate mogućnost pod rubrikom komentari postavljati pitanja na koja ću ja rado odgovarati. Ako vam nešto u tekstu nije jasno, ako je neki pojam nerazumljiv ja ću se potruditi da proširim pojmovnik. Mene bi radovalo kada bih od Vas dobijala i primjere iz Vašeg svakodnevnog života, primjere o problemima koji se kod vas javljaju pri obavljanju posla. Svaki poziv zahtjeva svojevrsne pokrete, drugačija držanja tijela, različite početne položaje zglobova iz kojih pokret kojim obavljate posao, polazi. A k tome je i svaki čovjek drugačiji, s drugačijim predispozicijama, drugačijim nasljeđenim ili stećenim navikama. Otvarajući ovaj Blog ja sam odlučila, moju ljubav prema poslu koji radim i čovjeku kojeg obavljajući svoj posao usmjeravam ka umijeću pokreta, moje iskustvo i moju dugo godina smišljanu metodu podijeliti s Vama. Da bih u tome uspjela, da moje teoretsko znanje postane korisno i Vama u Vašem svakodnevnom životu postavljajte mi pitanja, kritizirajte moje nerazumljive misli i ja ću se potruditi da ih osmislim i uistinu pretvorim u razumljive odgovore na Vaša pitanja.</em></span><br />
<span style="font-family: arial;">U Blogu http://vrijeme-dinaja.blogspot.com sam pokušala objasni prostorvrijeme kao dimenziju u kojoj postojimo.</span><br />
<span style="font-family: arial;">U Blogu </span><a href="http://velika-gala-predstava.blogspot.com/"><span style="font-family: arial;">http://velika-gala-predstava.blogspot.com/</span></a><span style="font-family: arial;"> vas pozivam na poetčno putovanje vašim tijelom<br />
</span>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/11738053726425593119noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2665750158292256521.post-72493894451768961362007-06-20T09:26:00.001+02:002017-05-21T13:26:17.422+02:00Zrcaljenje zrcalnih ćelija<div>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgH0C2B7pKUHQY-VopR1LJRysk7OnsJXqGt-9WPJ1GI1gXyoUv762FQYNurJ_csmajh4PlKReQvXSeC0l-q-CwI8T3GsjBMwTHkPK12vQ36tH2rtxtG5ZYljVVM_jVod2imIHFrhE5Jnto/s1600-h/Mirror_neuron.jpg"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5161118220037751602" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgH0C2B7pKUHQY-VopR1LJRysk7OnsJXqGt-9WPJ1GI1gXyoUv762FQYNurJ_csmajh4PlKReQvXSeC0l-q-CwI8T3GsjBMwTHkPK12vQ36tH2rtxtG5ZYljVVM_jVod2imIHFrhE5Jnto/s320/Mirror_neuron.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /></a><br />
<div>
<div>
<em>“…zrcalni neuroni će napraviti za psihologiju, što je DNA napravila za biologiju:<br />
pružit će zajednički okvir, i pomoći će u objašnjavanju čitavog niza umnih<br />
sposobnosti, koje su do sada ostale tajanstvene i nedostupne pokusima. Oni su<br />
veliki korak naprijed u evoluciji mozga primata.” V.S. Ramachandran</em><br />
<br />
<br />
<br />
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5149434691685932514" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEioJbW6ulIIza7oXRUT8qczKBLx_YSTE87zYQNffZluQewHqHB0F157XNCSW1bw4jJgiKZkAQTpJrPldPwIC-9wYjD-XdpFhLXQ6-9JhU5a3rtdgRMoyHbHa6srparmWcXghJpJZQlFNx8/s320/caravaggio.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
<br />
<div align="center">
Caravaggiov Narcis</div>
<br />
"<em>Ova prilika je pokazivala duševni razdor i tugu, izgeldala je poput uzvišenih stvaralačkih planova a u isti mah puna očajničke svijesti o ništavnsoti stvaralaštva, puna tuge za izgubljenim jedinstvom</em>." <br />
"<em>Nije naš zadatak u tome da se približimo jedan drugom, kao što se ne sastaju ni Sunce ni Mjesec, ni more ni kopno. Nas dvojica smo, prijatelju dragi, Sunce i Mjesec, mi smo more i kopno. Naš cilj nije da se slijemo jedan sa drugim, već da saznamo jedan drugoga i da jedan u drugom naučimo da vidimo i poštujemo ono što taj drugi jeste: naša suprotnost i dopuna</em>"<br />
<br />
Herman Hesse <strong>"Narcis i zlatousti"</strong><br />
<br />
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDFTubX3k8peRXnUOHBHQ6sfNgpQ-31WB0CHodGi7T9SqJOYZdfcP9zo3WUWhjpWsJhPuiDmF0j_ovHIfrYsesJchwflj6V4M6lCUo3zN4yBMdDARUhyphenhyphenD6A9kh07k6f1kBg5SSgVxHuO4/s1600-h/Demokrit.jpg"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5149440197834006002" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDFTubX3k8peRXnUOHBHQ6sfNgpQ-31WB0CHodGi7T9SqJOYZdfcP9zo3WUWhjpWsJhPuiDmF0j_ovHIfrYsesJchwflj6V4M6lCUo3zN4yBMdDARUhyphenhyphenD6A9kh07k6f1kBg5SSgVxHuO4/s320/Demokrit.jpg" style="cursor: hand; float: left; margin: 0px 10px 10px 0px;" /></a>Starogrčki filozof Demokrit je smatrao da iza čovjekove spoznate "stvarnosti", iza onoga što možemo vidjeti, čuti, omirisati ili opipati, iza onoga čije nam postojanje tako jasno i neporecivo svjedoče naša vanjska osjetila, postoji još jedna istinska stvarnost. U onom vremenu o tom "stvarnom svijetu" nije bilo nikakvih svjedočanstva izvan Demokritova uma koji je naslućivao da se u našem mozgu događa puno više od samog preslikavanja svijeta u kojem živimo. On je već onda smatrao da vanjska osjetila omogućavaju samo mračnu spoznaju, kako je on nazvao osjetilnost, a istinska spoznaja, osjećajnost nastaje tek razmišljanjem o osjetilnom.<br />
Tisućljeća kasnije je neurofiziolog Antonio Damasio u svojoj knjizi "U potrazi za Spinozom" potvrdio istinitost tog razmišljanja, objašnjavajući razliku između osjeta i osjećaja. Damasio smatra da je misao samo materijalizirani osjećaj.<br />
"Odraz je strujanje likova, slika, idola s objektivnih predmeta u osjetila. Riječ kojom označavamo predmet ili neki čin je njihova sjena." tvrdio je Demokrit i tako prvi govorio o teoriji odraza, zrcalnoj teoriji.<br />
Demokritova predodžba o zrcalnoj teoriji stvarnosti je danas dokazana neuroznanstvena činjenica. Priroda našim sluhom sluša, njuhom miriše, očima, u nama samima, gleda samu sebe. Mi nebi bili u stanju osjetiti vanjski podražaj, doživjeti ugođaj da se u našim zrcalnim neuronima oni ne odražavaju kao naše misaone slike i ne potiču naše središte za govor na nastajanje simbola o njima.<br />
U mozgu, po ovoj teoriji, postoje neuroni u kojima se doista zrcali stvarnost. Dok mi gledamo, slušamo, mirišemo ili osjećamo kožom u središtu za vid u mozgu nastaju odrazi tog viđenog čuvenog, mirisanog. Kao u svijetu zrcala to viđeno, čuveno i misano se ogledava i u središtu za govor. Posrednik tog zrcaljenja je naša misao koja, u mozak pristigle, osjete pretvara u istinsku, racionalnu i smišljenu spoznaju.<br />
Zrcaljenje je proces s kojim se susrećemo svakodnevno u životu. Već ujutro, kada upalimo svijetlo u kupaoni mi se ugledamo u ogledalu, pri danjem svijetlu se naš lik ogledava u izlozima radnji pored kojih prolazimo. Kada stojimo na obali jezera mi primjećujemo zrcaljenje prirode na njegovoj površini, vidimo svoj lik u sunčanim naočalama osobe s kojom razgovaramo, u stanju smo prepoznati lik drugoga ozrcaljenog u ogledalu. Uzrok tom fenomenu je refleksija svjetlosti od nas, drugih osoba, prirode i predmeta u staklo ili vodu. U velikom univerzumu se zrcaljenje događa posredstvom sunčeve svjetlosti. U univerzumu našeg uma se zrcaljenje događa refleksijom naših misli, osjeta i osjećaja, dakle naš utjelovljeni um je sunce našeg univerzuma, misao, osjet ili osjećaj izazivaju titranje neurona u mozgu i postaju naše unutarnje svijetlo.<br />
Kada pišem o središtu za govor, tada mislim na titranje neurona u njemu koje, izazvano našom misli, pokazuje svoju djelotvornost i u vremenu kada mi šutimo. U tom središtu se zrcali viđeno, slušano i mirisano u obliku imena, a izgovorena riječ o osjetima postaje sjenom predmeta, zvuka ili mirisa, subjektivni odraz objektivne stvarnosti. Bez naše misli o događanjima i događajima oko nas oni za nas nebi postojali. Ta misao je ponekad za nas i nespoznatljiva.<br />
Svakodnevica nam to dokazuje. Dogodi se prije nego smo toga postali svjesni, da mi odgovaramo na osmjeh osmjehom, zijevnemo kada netko drugi zijevne ili spontano otvaramo usta dok žličicom hranimo dijete. <br />
Prema tome u našem mozgu se događa puno više od same svjesti o situaciji u kojoj smo se našli, u njemu dolazi uistinu do zrcaljenja tih situacija i naš mozak nas titrajima svojih neurona, potiče da činimo upravo ono što je netko drugi pored nas učinio. U našoj glavi se javljaju isti titraji kao i u glavi onih s kojima razgovaramo ili koje promatramo. To svojstvo našega mozga često nesvjesno koristimo u svakodnevnom životu imitirajući pokrete ljudi koji nam se dopadaju, oponašajući njihove geste, prihvaćajući njihovo držanje tijela.<br />
Često, nesvjesno, projiciramo u sebe i neke štetne ili bar nekorisne spoznaje. Misaona slika koju smo nesvjesno pohranili u svojim unutarnjim zrcalima nam često pomaže ali i odmaže pri svakodnevnim pokretima.<br />
Kada sam bila mala djevojčica u našoj dnevnoj sobi je bilo veliko kristalno ogledalo uokvireno ramom od crnog izrezbarenog drva. Stojeći pred njim ja sam tada pokušavala zamisliti što je Alica otkrila iza zrcala, otkriti u kakav je svijet ušla? <br />
<br />
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5161117004562006818" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEikaCrC6u3MO9y5chobVRtBWLI2DPwCbDrVufZQXJPRP5jtfJXzwxzjuIJ-iuxJY8HO375a700NFlunXU-cuCpqgIKcrZicUImKxBew2rtfbh7mMxPDDF1hy1Y589x-HyCQLVvjtS_SmRY/s320/AAA-Alice+in+Wunderland.JPG" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
<br />
Igrajući se Alice ja sam srela zanovijet i zaprepastila se da biljka zna govoriti. Odjednom je svo cvijeće progovorilo. Mislila sam bezglasno u sebi i sve su zamišljene biljke i životinje oko mene, na moje veliko iznenađene, pomislile u zboru.<br />
Dole u vrtu ispred kuće svi kukci imaju imena, ali se ne odazivaju kad ih zovem, pomislih prisjećajući se priče, a moj zrcalni komarac se pita "što im vrijede imena, ako se na njih ne odazivaju".<br />
Začuh doista glas komarca i vidjeh ga svojim unutarnjim očima. Tada sam u svom svijetu iza zrcala nesvjesno vodila dijalog sa prirodom, prozivala ptice, životinje, razgovarala s lutkama i uistinu dobijala odgovore.<br />
Napustivši djetinjstvo i svijet igre sam prestala voditi unutarnje dijaloge, ali oni su dokaz da bezglasno, misaono imenovanje bića i predmeta pobuđuje naše središte za govor, mi tada svojim unutarnjim ušima čujemo kako trava raste, kako pupaju ruže i ponekad uistinu osluškujemo tišinu.<br />
Sada se iz izvedenih pokusa zna da se predmeti odazivaju na naše pozive, pogotovo na imenovanje njihove uporabe. Promatrajuće akcije vidnog polja u kori velikog mozga i reakcije na to djelovanje u govornom polju, znanstvenici su zaključili da svi viđeni predmeti, radnje, biljke i životinje komuniciraju s nama, davajući nam bezglasni ali za naš um čujni odgovor u samom mozgu.<br />
Čitajući novo spoznate istine o djelovanju našega mozga, one mi potvrđuju moje djetinje istine i danas, razmišljajući o postojanju zrcalnih neurona u mome mozgu, meni postaje jasno nastajanje misaonih, ideokinetičkih slika u mojoj svijesti. Dok promatram u proljeće kako se drvo ispred mog prozora zeleni, jasno mi je da se njegova slika zrcali u mome mozgu, jer moj um čuje moju misao o njemu. Kada mislim na mog crnobjelog mačka onda se on uistinu javlja u mom umu, odgovara svojom slikom na moj misaoni poziv.<br />
Iako još uvijek neznamo kako naš mozak stvara univerzum našega uma, zrcalne ćelije mi ipak odaju i osjećaje drugih i omogućuju mi suosjećanje s njima i ja znam da isto tako odaju drugima moje osjećaje. Jedan srdačan osmjeh govori više od tisuću riječi, prolivena suza na tuđem obrazu izaziva osjećaj tuge u meni samoj.<br />
Misaono osjećajnim opetovanjem doživljaja susreta s dragim prijateljem, uključuju se uvijek i nova zrelija iskustva i razmišljanja, pa tako moja samoosjećajnost izrasta u samorazumjevanje i dodatno dobiva kontekstualnost. Ja iznenada u sebi osjetim drugačije titraje i izgovaram ono što osjećam:<br />
"Razumijem te iz svog vlastitog iskustva, gledajući i slušajući tebe, vidim i doživljavam samoga sebe kao da sam ti."<br />
Da bi uistinu spoznali postojanje zrcalnih neurona u našem mozgu, pođimo u teatar i promatrajmo glumca. Glumac je prvi stupanj u aktiviranju zrcalnih neurona, on ih pobuđuje podatcima iz teksta i ostvaruje maštom, stvara u sebi lik koji glumi i zahvaljujući zrcalnim neuronima on uistinu u tom djeliću vremena i postaje taj lik. Pročitano se zrcali u njegovoj duši pa on izvodi i, u tekstu opisane pokrete u vidljivu sliku. Dokazivanje postojanja zrcalnih neurona je jednostavno objašnjeno primjerom sa probe scene branja breskve na pozornici:<br />
"Podignut ću ruku i upitati sebe samoga: Kad bih ja stajao ovako a iznad mene visjela breskva, kako bih trebao postupiti i što učiniti da je uberem? Treba povjerovati u tu zamisao, vidjeti breskvino drvo puno plodova, poželjeti breskvu, pružiti ruku prema njoj i vi će te ubrati breskvu, mrtva poza će se preobraziti u živu, istinsku radnju. Osjetite samo istinu u toj radnji i odmah će vam sama priroda doći u pomoć. Samo priroda zna potpuno upravljati našim mišićima, pravilno ih naprezati i opuštati." pisao je za glumce Stanislavski u svojim knjigama "Rad glumca na sebi" <br />
<br />
Kao što sam kao djevojčica ulazila u svijet zrcala i postajala Alica, ja danas sjedeći u gledalištu teatra doživljavam lik, nesvjesno glumeći u sebi s glumcem. U tom komunikacijskom lancu od autora preko glumca do mene, glumac predstavlja zamišljenu sliku djelovanja sustava mojih zrcalnih neurona. On postaje kristalna prizma u kojoj se prelama svijetlo piščeve ideje i postaje za mene vidljivi spektar. Moji zrcalni neuroni su zapravo glumac u meni. Preko tog, mog, glumca ja vidim, čujem i razumijem autorovu misao.<br />
Pokret je osnova svake duševne djelatnosti, pokret, pa bio to samo pokret naših moždanih ćelija, treptaj naših očiju, titraji zraka u našim ušima ili misao o nečemu lijepom. Promatranje izaziva isto pokret u mojim moždanim ćelijama, pa promatrajući svijet oko sebe ja još uvijek učim, jer on sudjeluje i sudjelovat će vječno, u ponašanju svakog od nas. Pukim promatranjem tog svijeta, u našim glavama nastaju njegove slike i mi, naizgled ne čineći ništa, dobijamo i razvijamo mišljenje o njemu.<br />
No to još uvijek ne znači da ja razmišljući preslikavam elemente iz stvarnosti. U mojim se mislima ta stvarnost uistinu odražava u svoj svojoj dinamici i živi svoj ritam poput moga tijela ozrcaljenog u velikom kristalnom zrcalu. Mozak ne reproducira stvarnost, nego uvijek iznova stvara novu ideokinetičku, pokretnu sliku stvarnosti.<br />
Vjerujte mi, zrcalni neuroni postoje u našim glavama, uđimo misaono u taj kristalni labirint i pokušajmo u njemu vidjeti, čuti i osjetiti sebe samoga. dijalog vas i vašeg srca... poželjela sam saznati istinu... upitah mudrace na obodu uma kakva je razlika između memorije srca i sjećanja... što je to što se zrcali u očima boje sna... Smijali su se i šapnuše mi...<br />
<div abp="3530" data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="g5ap-0-0">
<div abp="3531" class="_1mf _1mj" data-offset-key="g5ap-0-0">
<span abp="3532" data-offset-key="g5ap-0-0"><span data-text="true">Vrata srca se otvaraju iz nutra...</span></span></div>
</div>
<div abp="3670" data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="9kkp2-0-0">
<div abp="3671" class="_1mf _1mj" data-offset-key="9kkp2-0-0">
<span abp="3672" data-offset-key="9kkp2-0-0"><span abp="3673" data-text="true">
</span></span></div>
</div>
<div abp="3674" data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="h94r-0-0">
<div abp="3675" class="_1mf _1mj" data-offset-key="h94r-0-0">
<span abp="3680" data-offset-key="elt35-0-0"><span abp="3681" data-text="true"></span></span> </div>
</div>
<div abp="3682" data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="19ssk-0-0">
<div abp="3683" class="_1mf _1mj" data-offset-key="19ssk-0-0">
<span abp="3684" data-offset-key="19ssk-0-0"><span data-text="true">Vrata srca se otvaraju iz nutra... rekoše mi mudraci na obodu uma... tko ih otvara upitah... čuvar na dverima sjećanja... tko je čuvar... osjećanje osjećaja, srce pamti emocije... čuvar zatvara vrata kada postanu bolne... nedozvoljava entrobiju, zgušnjavanje neugode... Tko sam ja u toj priči... Otvori vrata srca pa češ saznati... </span></span></div>
</div>
<div abp="3686" data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="1631s-0-0">
<div abp="3687" class="_1mf _1mj" data-offset-key="1631s-0-0">
<span abp="3688" data-offset-key="1631s-0-0"><span abp="3689" data-text="true">Zaronih u svjesno u dubinu, dotaknuh lednicu... podsvijest je podmuklo čekala... zaroni dublje, u onaj dio gdje ostaju samo tužna sjećanja... </span></span></div>
</div>
<div abp="3690" data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="8j8la-0-0">
<div abp="3691" class="_1mf _1mj" data-offset-key="8j8la-0-0">
<span abp="3692" data-offset-key="8j8la-0-0"><span data-text="true">Taj dio mi je nedohvatan... to je skrivena stvarnost... ogleda se iza zrcala svijesti... lebdi nad bezdanom nepostojanja... </span></span></div>
</div>
<div abp="4446" data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="1n6b6-0-0">
<div abp="4447" class="_1mf _1mj" data-offset-key="1n6b6-0-0">
<span abp="4448" data-offset-key="1n6b6-0-0"><span abp="4449" data-text="true">
</span></span></div>
</div>
<div abp="4450" data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="6ftj5-0-0">
<div abp="4451" class="_1mf _1mj" data-offset-key="6ftj5-0-0">
<span abp="4452" data-offset-key="6ftj5-0-0"><span data-text="true">Zaroni, glas istine je bi moćan... zaronih... probijah se kroz velove oceana zaborava... poele su se otvarati školjke tugaljivih uspomena... umirale su ostavljajući svoje suze kao znamen buđenja mene u meni prognanici iz svijeta lijepih događanja... </span></span></div>
</div>
<div abp="4490" data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="8q549-0-0">
<div abp="4491" class="_1mf _1mj" data-offset-key="8q549-0-0">
<span abp="4492" data-offset-key="8q549-0-0"><span abp="4493" data-text="true">
</span></span></div>
</div>
<div abp="4494" data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="4lfi2-0-0">
<div abp="4495" class="_1mf _1mj" data-offset-key="4lfi2-0-0">
<span abp="4496" data-offset-key="4lfi2-0-0"><span data-text="true">Da to sam bila ja u vrtlogu vremena koje nazvah olujom ruža... vrijeme dugačkih sjena prošlosti... sjene su bile nemilosrdne... krasame u svom nepostojanju kradu drugima trenutke sreće... Pobjegla sam... dozvolih srcu da diše... </span></span></div>
</div>
<div data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="7gvvp-0-0">
<div class="_1mf _1mj" data-offset-key="7gvvp-0-0">
<span data-offset-key="7gvvp-0-0"><span data-text="true">
</span></span></div>
</div>
<div data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="fvdbh-0-0">
<div class="_1mf _1mj" data-offset-key="fvdbh-0-0">
<span data-offset-key="fvdbh-0-0"><span data-text="true">Sunce je izronio iza oblaka... svanulo je jutro jantarng sjaja... do tog trenutka je sve bilo samo san... vidjeh san u tvojim očima... </span></span></div>
</div>
<div abp="3694" data-block="true" data-editor="5mrag" data-offset-key="9ntgv-0-0">
<div abp="3695" class="_1mf _1mj" data-offset-key="9ntgv-0-0">
<span abp="3696" data-offset-key="9ntgv-0-0"><span data-text="true">Zakoračili smo zajedno stazama pod koplima dnevne svijetlosti... njima koračamo još uvijek... divan osjećaj... </span></span></div>
</div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span style="color: #073763; font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span> </div>
<span style="color: #073763; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Krenimo zajedno, kao što je to davno učinila Alica na putovanje vašom zemljom čudesa, uđimo u svijet iza vaših zrcala. </span><br />
<span style="color: #073763; font-family: "times";"></span><br />
<br />
<strong><span style="color: #000099;">Tango; 4- D samopoimanje i 4- D samomobilizacija</span></strong><br />
<br />
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5161124464920200002" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhF-y5g2rFImJ92FE1zFMHg9H1IkjnQAdHqRiLwqlIdOCGiBDhlAVqdgOXRXsd6cpD79D6c-np9qBUpiVr88G4EBPrn5OOk4wMZjsprjDw1MCAJ2l9W6k9tpl0t13Wy_It6or8PxhBAVds/s320/tango.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
Sjetimo se ponovo prvog tanga. U vašim zrcalnim neuronima uistinu vidite salu u kojoj se jedan nasmješeni dječak pred vama naklonio i pozvao vas na ples, a i vi nekadašnji dječaci sigurno pamtite oči djevojčice koju ste izabrali za svoj prvi tango. I tadašnji osjećaj se sigurno zrcali u vama. Zatvorite oči, ona davna muzika se isto tako budi u vama i isti ritam vas nosi ponovo zamišljenim parketom. Dva koraka lijevo, jedan desno i vi ponovo treperite tadašnjim žarom. Osjećate pokret u sebi i naslućujete pokret partnera. Plesati može onaj koji je u sebi osjetio ritam, svoj ritam koji se onda lako sjedinjuje s tuđim. Oni koji to ne osjete spotiču se, gaze tuđe cipele, gube korak, neprestano broje u sebi i neosjećaju ni svoj ni tuđi ritam i pri tome tvrde da ne vole plesati.<br />
Stareći mi smo prestali odlaziti na ples zbog susreta, upoznavanja i ljubavi, prestali smo plesom izražavati osjećaj jer mi danas obično plešemo tek toliko da bi plesali. Mnogi odlaze na tečajeve plesa da bi se pokretali ne osjećajući uistinu izvor tog pokreta u sebi. Ponekad, pri zajedničkim feštama, promatram prijatelje pri plesu. Korektno uvježbani koraci, na licima osmjesi bez odraza osjećaja u njima, pogledi koji ne traže uzbuđenje u tuđem pogledu.<br />
Tango je ples u kojem oči, uši, nos i dlanovi neprestano stvaraju osjete u nama. Pokušajmo, kao nekada davno, te osjete ponovo pretvarati u osjećaj koji ćemo pamtit.<br />
Tango bi trebali uvijek doživjeti kao tri minute ljubavi, tri minute koje nas vrate u vrijeme sazrijevanja, tri minute koje obnove vatru ljubavi u nama, vatru koja je s vremenom počela jenjavati. Pokret tada uistinu izvire iz dubine tijela i širi se kao plamen, uzburkava krv, osvježuje mozak, hrani ga novom svjesnom spoznajom istinskog postojanja. Tangom možemo izraziti ljubav, umjesto riječi šapućemo. <br />
<br />
Prijatelju dragi, čovječe sneni, dušom snenom osjećam dušu tvoju, dušu koja u moju uvijek može ući kao dragi, uvijek dobro došao, gost. Na portama tog kristalnog zdanja na tebe čeka Kairos, onaj uvijek treperavi bog, bog sretnog trenutka koji bdije nad vremenom u duši mojoj i iskricama sreće gradi između mene i tebe neuništivi svjetlosni most. Prijatelji dragi, vi anđeoska bića koja srećem na životnoj stazi, vi čuvari mira u trenutku sreće, vi drage, bića moga, sjenke, vi vječni čuvari moga postojanja u kapljici životne rijeke, vi zvijezdana slova na pozivnici srca, vi ste uvijek na slavlje osjećaja mojih, srcem mojim, pozvani. U zagrljaju sretnoga trenutka, u bezvremenu svih proteklih dana, mi koračamo, svjetlošću duša naših zagrljeni, na života naših sunčanoj strani i svjetlost nježnog zagrljaja neba je našim dušama vječna hrana. Prijatelji dragi neka se duše vaše snagom moje duše goste, neka u zagrljaju zajedničkog svjetla osjete lakoću sunačanih zraka koje se u prizmi naših kristala lome i neka osjete čistoću moje dječje duše uzdrhtale i proste i neka vaše duše uvijek i zauvijek punim srcem uživaju, neka se utapljaju u zagrljaju tome. Sjedinjeni u zagrljaju anđeoskih bića koja nad sudbinama našim bdiju, sjedinjeni u vrtnji nebeskog vretena mi možemo iz kamene hridi izvuči čarobni Exkalibur, drevni, legendari mač, njime ucrtavati naše pute satkane od duša naših kristalnih niti, zaustaviti tužni, nekih ljudskih duša, plač i svu svoju ljubav u sretan trenutak svih ljudskih srca zauvijek skriti. Prijatelju dragi, čovječe sneni u tvome snu skrivena je snaga, bog sretnog trenutka, Kairos naše prijateljstvo, naše zajedništvo, našu ljubav, utezima sreće u svakom sretnom trenutku našeg sjedinjenog postojanja vaga. Iz trenutka u trenutak, u niski vremenskih bisera iskri ljepota našeg prijateljstva, u kadeni koja naša srca u oceanu zajedništva sidri, u dušama našim je ugnjezdena istina svakom srcu draga. <br />
LJUBAV čovjeka prema čovjeku u čovjeku. <br />
<br />
<br />
Tada korak nije važan, dva lijevo, jedan desno izviru iza trenutka i uistinu postaju trenutak u kojem trajemo, naša četvrta dimenzija. Umijeće pokreta se tada zrcali u našim neuronima, postaje dio nas prelazeći u lakoću našeg svakodnevnog pokreta.<br />
Bilo koji oblik plesa je medij kojim osjete pretvaramo u osjećaje, a osjećaji tada našim pokretom postaju spoznatljivi i vidljivi. <br />
Vječni motiv na plakatima za najavu pretstavljanja argentinskog tanga, su žena i muškarac u pokretu koji ponekad znači tugu, nesreću, nezadovoljstvo, a ponekad ljubav, blizinu i zagrljaj. <br />
<strong><span style="color: #000099;">Flamenco; 4- D samopoimanje, 4- D samostabilizacija i 4- D samomobilizacija</span></strong><br />
Slike žene i muškarca u pokretu flamenca samo nagovješćuju želju za blizinom bez zagrljaja koji to odaje. No i jedan i drugi ples su u isto vrijeme izraz osobnosti. Tango izražava sklad i lepršavost, a flamenco postojanost i čvrstinu pokreta. Pokretom se žena i muškarac približavaju i udaljavaju i pričaju nam tužnu ili sretnu priču.<br />
U filozofiji djetinjstva sam vas pozvala na prisjećanje vašeg prvog tanga, a sada pokušajmo probuđenim osjećajem pri zamišljenom plesanju flamenca spoznati držanje tijela. Flamenco je ples koji izrasta iz čvrstine tijela i dozvoljava rukama ljepotu pokreta, a nogama čvrstinu koraka. Stabilizirana zdjelica i rameni pojas oslobađaju kralježnicu za okrete u njenoj spiralnoj dinamici, a glava lebdi kao balon iznad tijela i slijedi osjećaje koji se taktovima gitare rađaju u plesačima.<br />
Stanite pred ogledalo i prisjetite se držanja tijela flamenco plesačice i plesača, ili jednostavno izrežite jednu fotografiju i stavite je pored ogledala. <br />
Uđite misaono u svijet iza zrcala. Pokušajte svoj profil u zrcalu usprediti sa slikom plesačice. Zrcaljenje vašeg tijela u ogledalu izaziva u vašim mislima nesigurnost. U prvi tren vam se čini da je nemoguće ostvariti perfektno držanje plesačice, čak vam se čini da je njeno držanje neprirodno, nekako ukočeno. Nemojte zaboraviti da je to što vidite na zidu samo nepokretna fotografija na kojoj ne spoznajete ritam i ne vidite pokret tijela. Zatvorite oči i pokušajte u svojim zrcalnim neuronima vidjeti sebe u slici plesačice. To je trenutak u kojem možete osjetiti sve nepravilnosti u držanju vašeg tijela, spoznati njegovu geometriju i otkriti geometriju vaših pokreta.<br />
Udahnite i pri tome opustite sve mišiće, dozvolite vašoj prsnoj kosti da se podiže i da tim pokretom pomiče vaša ramena natrag i spušta lopatice niz rebra. Vi tako izvedenim udahom rastežete trbušni mišić i vraćate mu snagu da se pri izdahu uvlači u trbušnu šupljinu i stabilizira <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_lC9J0RIw5DkfzyNasu0pAywGUXtjWdvPweZr6EZ4Kxu3JzHcTnAtcb6hK6DJDxg1_NfOLnpCng2gvAsEtm3c71CGyvs-LeEQL_JICh08bv0GKlAO-K-I-PYCoWCB4QPyDndNS2HM6Ok/s1600-h/foto006.jpg"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5078046340380020338" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_lC9J0RIw5DkfzyNasu0pAywGUXtjWdvPweZr6EZ4Kxu3JzHcTnAtcb6hK6DJDxg1_NfOLnpCng2gvAsEtm3c71CGyvs-LeEQL_JICh08bv0GKlAO-K-I-PYCoWCB4QPyDndNS2HM6Ok/s320/foto006.jpg" style="cursor: hand; float: left; margin: 0px 10px 10px 0px;" /></a>struk. O toj tehnici disanja sam pisala u poglavlju "O čovjeku i mišićima". Pokušajte nekoliko trenutaka zatvorenih očiju osjećati vaše tijelo pri svjesnom disanju. Pri uzdahu se vaša rebra podižu, pri izdahu se spuštaju. Kralježnica se cijelom svojom dužinom isteže prema stropu, glava lebdi iznad Atlasa. Udahnite još jednom polagano i dugo i pri tom nedozvolite vašim ramenima da se podižu, ona moraju ostati nepokretna u stabilnom ramenom pojasu. Izdišući polako i jednako dugo vi uvlačeći pupak u trbušnu šupljinu ne dozvoljavate prsnom košu da se spusti prema zdjelici. U vašim zrcalnim neuronima se polako mjenja slika vašeg tijela, vi osjećate svoj pravilnim disanjem probuđeni ritam, spoznajete dinamiku vašeg uspravnog stava, lakoću u vašim rukama, čvrstinu u stopalima i uistinu postajete plesač ili plesačica Flamenca.<br />
Promatrajući se u zrcalu pokretom mijenjajte stav i uspoređujte svoje svakodnevno držanje sa slikom koja vam se ukazuje pred zatvorenim očima. Nemojte me krivo shvatiti, ovdje se neradi o prisiljavanju tijela, ovdje se radi o umijeću pokreta kojim možete odteretiti preopterećene dijelove vaše kralježnice i aktivirati potrebne mišiće za održanje njene čvrstine i valnospiralne dinamike. Cilj ovoga što vam predlažem nije da po svaku cijenu želite ostvariti držanje kao plesačica na gornjoj slici, nego da promatrajući se u zrcalu otkrijete slabe točke iz kojih onda izrastaju nepotrebne napetosti mišića i bolovi.<br />
Spoznavši disanjem pokretljivost vašeg prsnog koša i čvrstinu vašeg struka vi se možete posvetiti položaju i pokretima vaše zdjelice i glave. Ruke neka za sada jednostavno budu opuštene i neka se lagano pokreću iz ramenog zgloba, tek toliko da osjetite titranje u njihovim mišićima. Stopala sa svoje tri uporišne točke sigurno održavaju vaše tijelo u uspravnom položaju u omogućuju vam održanje ravnoteže.<br />
Zapamtite osjećaj i čvrstinu koja se pri tom u ovom trenutku nametnutom vam držanju u vama javlja. Udahnite duboko i opustite sva mišiće. Vratite se u svoj "normalni" položaj i promatrajte što se događa sa vašim tijelom. Pretpostavljam da će se vaš prsni koš suziti i pasti prema zdjelici smanjujući razmak između nje i rebara. Vaš struk će se proširiti, a trbušni mišić skratiti gubeći čvrstinu. Leđa će se zaobliti, a glava će pasti među ramena koja su se uvila naprijed. Prsni mišići će se skratiti. <br />
Nemojte pokušati povlačiti ramena natrag jer time izazivate nepotrebnu prenapetost u mišićima vrata i leđa, a ne postižete željenu promjenu. Udahnite ponovo duboko i polako opuštajući sve mišiće. Pri udisaju prsni koš će se proširiti i podignuti, a ramena će se sama od sebe vratiti natrag i neutralni položaj. Pravilno držanje tijela izrasta iz ritma i dinamike vaših pokreta, a ne iz prisiljavanja na mirovanje njegovih dijelova.<br />
Umijeće pokreta, izrasta iz vaših misli i spoznatih osjećaja koji se pri željenim promjenama u vama rađaju. Dok se promatrate u ogledalu u vašem mozgu se zrcale slike tih vaših pokušaja, ono malo čudovište u vašoj glavi dobija nove poticaje i pamti ih. Homunkulus dobija kralježnicu i počinje treperiti njenim malim mišićima. Ponavljanjem pokreta pred ogledalom vi u svojoj glavi stvarate galeriju novih senzomotoričkih slika.<br />
S tim bogatsvom u sebi bit će vam lakše u svakodnevnim situacijama spoznati od kuda dolazi prenapetost vaših mišića i iznenadni bolovi, te koji putevi vode do oslobađanja od njih. Kažem putevi jer je i opuštanje mišića pokret, opet vaše umijeće.</div>
</div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/11738053726425593119noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2665750158292256521.post-57489759367488928052007-06-17T10:24:00.001+02:002010-02-02T18:24:21.539+01:00Trenutak rađanja ritmaPoslušajte u tišini vaše dnevne sobe otkucaje zidnog sata. Tik, tak, tik tak, klatno se njiše, a trenuci se kotrljaju, čini vam se da teku pored vas u nepovrat. Brojite treptaje oka, tik, tak, vaši očni kapci se zatvaraju i otvaraju slijedeći njihanje klatna. Minuta tada postaje vječnost u kojoj ste uistinu trajali. Ritam je načelo vremena, njegov stvaraoc, ali on je uistinu i vaš unutarnji glas, ono veliko i postojano "Ja" koje vas vodi kroz život.<br /><br /><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5144421133411637186" style="DISPLAY: block; MARGIN: 0px auto 10px; CURSOR: hand; TEXT-ALIGN: center" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrpE5ByT3cmbF5WVheuXKswpR5O727KaXKkA_eQc1asLtU4X02KA8PkQ4N7K5qDhZ-tHkCBaidCQt-VF7z58eQR7f5_GePuyTf_ezc9fGZB7w3eDqQ68Z-HFw6KUOkwc93KWZAVwSpVPk/s320/self.jpg" border="0" /><br />U meni se ta spoznaja dogodila jedne večeri dok sam sjedeći u gledalištu promatrala na pozornici pokrete mladog koreografa postmodernog plesa.<br />Xavier Le Roy, diplomirani doktor mikrobiologije, nam je prije početka predstave rekao da je, promatrajući pokrete najsitnijih živućih ćelija pod mikroskopom, odlučio te pokrete pretvoriti u ples kojim bi pokazao kako ljudsko tijelo uistinu djeluje. Krenuo je u školu plesa i postao koreograf i plesač. On pleše sam i svojim se pokretima danas suprostavlja zakonima globalizacije koja uvjetno utječe na naš život, ali i na razvoj postmodernog plesa. Njegovi pokreti izrastaju iz njegovog znanja o mikrobiologiji i uistinu pričaju priču o nastanku i razvoju života u nama.<br />Te večeri su na zidu bile projektirane pokretne slike na kojima su treperale najsitnije ćelije ljudskog tijela, vrtile se duple spirale, skakutala crvena krvna zrnca, proteini i hemoglobini, sjedinjavali se neuroni, plesale živčane stanice i slijedeći embrionalne oblike izrastale u čovječje tijelo. On je na pozornici svojim pokretima uistinu oživljavao ono što smo gledali u projekciji na platnu. Tehnikom usporenih pokreta , njegovo tijelo je uistinu mjenjalo oblike, pa se pred našim očima prezentirala igra između sakrivenih i vidljivih djelova tijela. Meni se činilo da sjedim u predavaoni i slušam predavanja iz citologije, anatomije i kineziologije u isto vrijeme.<br />Zanesena tom igrom na pozornici ja odjednom osjetih želju da svom tijelu poklonim tu istu slobodu i dozvolim da mi svojim pokretom ispriča priču o nastajanju ritma u meni. Poželjeh te pokrete pretvoriti u jezik kojim bih vam mogla opisati taj osjećaj. Tada shvatih da taj jezik svatko sam mora stvoriti i razumjeti.<br /><br /><strong>Ples u tijelu<br /></strong><br />Dok sam promatrala pokrete plesača, pokušala sam se u mislima vratiti na početak, u doba kada sam još, čini mi se čula titraje ćelija u sebi. Povratak je moguć samo tamo gdje sam uistinu već jednom bila i ja se vratih u vrijeme kada sam još bila embrio da bih još jednom osjetila ritam i čula simfoniju superstruna iz koje se razvio ples u mome tijelu. Gledajući pokrete plesača mikrobiologa ja shvatih da se ritam u meni rodio prije mog istinskog rođenja, označio je početak, otvorio vrata životu i uveo me u četvrtu protegu postojanja u moje vrijeme.<br />Tada sam plesala bez osjećaja za ravnotežu, plesala sam tijelom koje još nije bilo tijelo, srcem koje još nije bilo srce, mozgom koji još nije imao perspektivu, ali to sam ipak bila ja u svom vremenu i prostoru. To je bilo predivno doba igre u kojoj je vladao jedan jedini zakon. Ritmom ukrotiti kaos u sebi i prvim izdisajem osloboditi nagomilanu energiju, pretvoriti je u plešuću zvijezdu da zasja na nebu i nagovjesti moj dolazak u univerzum. U tom trenu se ples na pozornici pretvorio u sliku mene same i ja vidjeh svoje ćelije u pokretu. Moje misli su počele plesati ono što su moje oči gledale.<br />Plešući sam prolazila kroz stotine tisuća godina, živila evoluciju primata u svim njenim fazama.<br />Doživjela sam priču o evoluciji od čovjekolikih majmuna Hominida do Homo Sapiensa, jednu od najčudesnijih priča od kada svijet postoji.<br />To je priča o nama i ja sam spoznala da je evolucija hominida bila naša jedina šansa da postanemo ovo što jesmo, dakle šansa da životu poklonimo svijest. Preobrazba, iz koje je izrasla vrsta čovjek, je završila puno prije nego je čovjek počeo stvarati svoju povijest i sudjelovati u evoluciji kulture. Osjetih kako se godine i stoljeća smjenjuju, milijarde njih se skupljaju u moj trenutak spoznaje i ja sam ćelija, molekula, ameba, riba, gušter, četvoronožac. Daljnjih dvjesta tisuća godina se smjenjuju vrste Astralophitekus, Homo Habilis, Homo Erektus, Neadertalensis, Homo sapiens i konačno sam ja, Homo Sapiens Sapiens, preživjela.<br />Osluškujem kako se majka smije i ja se smijem s njom, ritam njenih koraka je drugačiji od ritma mojih skučenih pokreta. Prostor koji sam si stvorila je premalen za ples kojim majka pozdravlja jutro, živi dan i suton, trenutke u kojima njen korak odzvanja u meni njenim blagim glasom. Mozak, tvornica mojih snova, autopoiezom svojih ćelija, buja i širi prostor lubanje dirigirajući novonastajućem orkestru superstruna novi ritam. Iz njega titraju novi tonovi i rađaju se boje.<br />U devet mjeseci provedenih u majčinoj utrobi, mom malom univerzumu je skupljena cijela evolucija svijesti i ljubavi. Nastala iz ljubavnog čina, moja prva ćelija je upila tu energiju u sebe i postala duplo biće iz kojeg će se razviti moja svijest. Svijest oblaći haljinu tek naćetog sna i pretvara ga u vrijeme rasta novih ćelija iz kojih titra neko novo, ali još uvijek moje vrijeme. Tijelo ga prihvaća, udružuje se s iskrenjem novonastajućih ćelija. Osluškujem tonove koji do mojih unutarnjih ušiju dopiru iz drugih svjetova.<br />To je bio kraj jednog i početak novog zlatnog doba moje svijesti.<br />Na ulazu u taj novi svijet me dočekuju anđeo čuvar s prstom zaborava, Sofija majka svijetla i tame, Kairos mi se smješi, a svježina zraka budi još jedan ritam u meni, ritam disanja. Osluškujem nove, nepoznate tonove neke drugačije simfonije. U glavi tutnji na uzbunu, ćelije u njoj se kao beztjelesna bića pružajući nevidljive ruke isprepliću u kolo. Osjećam udarce njihovih prozirnih nogu i pitam se što je to.<br />Šok poroda je praćen nećim još nepoznatim, nećim ćemu još neznam ime. Avantura života je počela ulaskom u to nepoznato što više nije ono more u kojem sam do ovog trena kupala. Neki novi valovi se razbijaju o hridi moje svijesti i skakuću kao čestice kožom, struje toplinom dodira i prelaze u drugačije titraje. Osluškujem, ali ona poznata simfonija po kojoj su plesale ćelije je utihnula. Čujem neke nove tonove i osjećam neki novi ritam u otkucajma srca. Otvaram oči, sve one blješteće točkice kojih se još sjećam se slijevaju u konture života s kojima sam se ovim trenom sljubila.<br />Shvatih da sjedim u gledalištu i gledam nastajanje vrste, proživljavam priču o nama samima. Pričini mi se da sam se ponovo rodila i doživjela trenutak u kojem Homo Sapiens Sapiens počinje stvarati svoju povijest i počinje sudjelovati u evoluciji mozga i svijesti.<br />Što li se to dogodilo u mojoj glavi u ovom presudnom trenutku?<br />"Šuti o istini nastajanja, zaboravi je, jer jedino tako možeš živjeti u ovom nemilosrdnom svijetu." čujem šapat superstruna koje se, sa pozornice trepereći spuštaju k meni.<br />"Što je ovo što sada čujem, kakav je ovo ritam koji se rađa u meni?"<br />"To se tvoje biće spojilo sa dušom univerzuma. Ušla si u svijet Homo Sapiensa Sapiensa. Tvoj mozak je spreman za sve izazove koji ga u tom svijetu očekuju. Jedinstven i neponovljiv Homo Sapiens Sapiens se za sada nemora bojati pojave neke, nove rivalizirajuće vrste. On vlada svijetom koji, nažalost nespoznavajući to, svojim ritmom stvara." šapnu mi pokret s pozornice.<br />Dok sam na pozornici promatrala ples Xaviera Le Roya, kao donešeno rukom mađioničara, u meni se probudilo sjećanje na zaboravljeni ples u mome tijelu. To je gluho kolo mojih ćelija koje održavaju život u meni.<br /><br /><strong>Gluho Kolo<br /></strong><br />Iz Arkadijskog pejsaža dinaridske Hrvatske je izraslo tipično staro, gluho kolo bez glazbene pratnje. Njegov je ritam proizašao iz ritma gorštaka i danas mu ritam određuju teški koraci plesača.<br />Kolo je nijemo, praćeno samo zveketom nakita, toptanjem nogu o tvrdu zemlju i dubokim disanjem plesača. Snažno plesno poskakivanje izražava snagu, izdržljivost i spretnost čovjeka u surovu krškom kraju i pokretom ga pretvara u poetičnu sliku raja. Ta Arkadija ne postoji na geografskoj karti naše domovine, ona je u duši onih koji su rođeni u kamenjaru.<br />Potražih u kartama duše moju Arkadiu. Pred mojim unutarnjim očima se ukaza slika pejsaža pastelnih boja. U kičastom zalazu sunca vidjeh pastire i začuh tonove frule.<br />"To nije ono što sam željela vidjeti i čuti." pomislih gledajući u svojim zrcalnim neuronima sliku zapamćenu iz priča o Arkadiji.<br />"Slušaj tonove svojih pokreta u sebi, njihovo nastajanje u najsitnijim česticama tvoje kozmologije. Arkadija je osjetilna varka onih koji traže sreću izvan sebe. Jedino u sebi samoj ćeš pronaći istinu. " činilo mi se da čujem pokrete plesača na pozornici.<br />"Moja poetična slika raja se sigurno krije tamo iza granice spoznaje, u još uvijek tamnom dijelu moje svijesti." moje ćelije zatitraše novom misli.<br />"Od tamo izvire tvoj život" plesni koraci na pozornici su mjenjali ritam.<br />"Život dolazi iz zemlje." pomislih<br />"Život izvire iz tebe same." odgovoriše mi pokreti novim ritmom " Osluhni tišinu i onda ćeš čuti nijemi ritam tvojih ćelija. Potraži u sebi, svijet bez vremena, svijet u kojem harmonija određuje trenutak i stvara ritam u tebi. To je samo tvoj svijet, svijet svih tvojih mogućnosti, koje sve djeliće univerzuma sjedinjuju u međusobno djelovanje." njegovi pokreti oblikovaše njegovo tijelo u veliku mnogodimenzionalnu piramidu. Odjednom vidjeh pokretom izazvano titranje ćelija u kvantnom carstvu moje svijesti. Pred mojim očima uistinu zasja Platonija, slika zemlje bez vremena iz davno pročitane priče o rađanju ritma i vremena.<br />Misaono ulazim u unutrašnjost piramide i pričinja mi se da s njenog vrha čujem pokrete zupčanika starog sata sa crkvenog zvonika. U meni oživi muzika vremena, njeni tonovi me unose u život i ja začuh veliko crkveno zvono i moje misli zaplesaše u ritmu njegovih konopa za potezanje. Osjetih podne u sebi, trenutci prolaze i ja uživam u onima koji slijede pa nanovo u sljedećim dok ne uđem u trenutak beskonačnosti. Oko mene se odjednom zatvara opna vremena, trenutak traje i ja svojim otkrivenim ritmom trajem u njemu. To je bio trenutak spokoja i mira u kojem uistinu začuh topot mojih ćelija koje su kao gorštaci iz kamenjara plesale svoje gluho kolo.<br />"Vrijeme je samo iluzija moga mozga" pomislih slušajući kako odzvanja večernica u meni<br />"Ti si dio te iluzije koja traje već milijardama godina" zvona utihnuše i ja ponovo začuh tišinu mojih ćelija, ritam mog istinskog postojanja. Sjetih se jedne davne pjesme, pjesmice koju pospremih tamo gdje ostaju samo lijepa sjećanja. Potražih požutjelu bilježnicu i osjetih lepršanje leptira, osjetih kako se moji neuroni bude u zagrljaju tog drevnog sna.<br /><br />Svaki čovjek, svako živo biće, dušom svojom hodočasti<br />bekskrajem snenim, rijekom vremena do sudnjega časa<br />osjećajuć ljubav, sanjajući san, živeć život pun strasti<br />slijedeći simfoniju vjetra, lepršajući sretan, bez glasa...<br /><br />Svaki čovjek, svako živo biće ko treperav leptir putnik je mio<br />zvjezdanom stazom, mliječnim putem, do mjeseca jezdit je znao<br />u treptajima oka, u trenutku snenom srcem o lakoći leta je snio<br />zastajući na laticama bjelim, pijuć suze neba sa cvijećem je cvao.<br /><br />Svaki čovjek, svako živo biće ko treperav leptir kao sanjalica drevni<br />sedefnu školjku i bisernu suzu na pješćanom žalu duše svoje traži<br />a osjećaji krila nježana uzdižu ka suncu, satirući tek trag gnjevni<br />i šireći toplinu i dobrotu u srcima tuđim uvijek tugu nježno blaži.<br /><br />Svaki čovjek, svako živo biće, svaka duša snena, sretna ka izvoru hrli<br />na vrancima nebom jezdi, galijom oceanom plovi, pješćanim žalom kroči <br />a ponornica osjećaja cijelim bićem žubori, dodiruje srce, nježno dušu grli<br />ispod hridi na obali sna kao vrulja vrije, ključa i daruje tijelu nove moči.<br /><br />Najbolja muzika ne leži u već napisanim notama, nego izrasta iz mog osjećaja. Tonovi i nijanse boja se sjedinjuju u doživljaj i ja postajem poetom novonastajućih zvukova u meni. Moj untarnji dijalog prelazi u srebrenkaste tonove bisera koji se rađaju otvarajući školjke mog dosadašnjeg neznanja. Osluškujem tišinu i odjednom čujem smijeh mojih ćelija. Ovo je istinski trenutak spoznaje da nema ljepšeg osjećaja od spoznaje sklada iz kojeg se rađa unutarnje veselje. Sve unutarnje napetosti, kao da su odnešene rukom čarobnjaka, nestadoše. Leptirići se proširiše cijelim tijelom.<br /><br />Rijeka moje krvi se razlijeva milijardama delti u more mog postojanja. Osjećam plimu i oseku mojih stanja. Slutim ponornice koje se slijevaju u deltu i ponovo vraćaju izvoru. Čujem žubor rijeke života, buku slapova i romor vrulje. Osluškujem tišinu dok u zrcalnim neuronima vidim kako moje srce predvodi to, do ovoga trena, gluho kolo mojih ćelija. Tu odustajem od potrage za vremenom i u maglovitom oblaku mojih misli osjećam kako se u meni ponovo budi, davno uspavani, ritam.Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/11738053726425593119noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-2665750158292256521.post-39525298980198323572007-06-12T18:46:00.004+02:002017-03-07T10:54:00.687+01:004- D koreografija svakodnevice<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgDO5V7aJj3Mcd-c-Fj7j8GC0tkSuSf6cC1TheVSsMjQBmvzZYntkbS_RqlivT6zC9roMW4w5hyM5cFSL5ISwiHjpViFvkw6aCrqiNluECMHjHcDZZa-xlDPOUhevquWvt5D59xAjIxnUE/s1600-h/stablo.jpg"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5161129498621870930" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgDO5V7aJj3Mcd-c-Fj7j8GC0tkSuSf6cC1TheVSsMjQBmvzZYntkbS_RqlivT6zC9roMW4w5hyM5cFSL5ISwiHjpViFvkw6aCrqiNluECMHjHcDZZa-xlDPOUhevquWvt5D59xAjIxnUE/s320/stablo.jpg" style="display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /></a><br />
<div>
<div style="text-align: center;">
<strong>izrastanje zakona zlatnoga reza u geometrijskim tijelima, zlatnog reza koji je izrastao iz spiralne dinamike nebeskog vretena.</strong><br />
<strong></strong><br />
<strong>Misli lutaju, odlaze i vraćaju se. Planet se vrti oko sebe i oko sunca. Dvije ekliptike, njihova nedodirljivost i spektar boja, virtualna premostivost sna i zbilje. Sićušnost veličine nas spaja s tajnom početka, veličanstvena vizija krije nedosanjanost istine... </strong><br />
<strong>Nad nama pionir ljepote, olujni oblak, titraj njegova srca i raspuknuće prijetnji... </strong><br />
<strong>Razumijemo li govor najavljen bljeskom... sučeljavanjem energije i materije... i kasnije oplakivanje grijeha... prelamanje svjetlosti u poeziji suza... post nubila phoebus... </strong><br />
<strong>Nema uzaludnosti u kozmičkim zakonima... nema uzaludnosti u pređenim koracima po trnovitim putevima sudbine... nema uzaludnosti na putu pokore... energija se pretače u nove oblike... nedozvoljava gomilanje... </strong><br />
<strong>Prekomjerna sreća bi izazvala entropiju, ne bi je znali cijeniti. Postala bi bezvrijedno trajanje u vakumu zbilje, bez pomaka, bez nagnuća, bez eksplozije. Jednoličnost ljepote prestaje biti ljepota. Postaje nešto tako obično, beživotna dvodimenzionalna slika u kojoj se ne nazire perspektiva. Bila bi to hladnoća koja ledi spoznaju, omamljuje svijest, ne oplemenjuje dušu.</strong><br />
<strong>Kupka sreće je pjenušavo, izmjenično vrtloženje nutarnjeg vretena... spiralna dinamika čujnosti i čulnosti... kovitlanje osjećanja... zbilja i snovi... stvarnost i vizije... </strong><br />
<strong>Zaleđeni u santi nepostojanja u postojanju ljepote mi više ne bi osjećali, ne bi misli pretakali u čuvstva... bili bi zombiji nesavršenog savršenstva... bez spoznaje postojanja ljubavi... a ljubav je i hladna i mlaka i topla i goruća istina... ideokinetička slika u kojoj se ogleda nepostojeća uzaludnost mahnitanja, ludovanja, tugovanja... iz nje nam se smiješi neuzaludnost življenog života... ljubav je kalež prepun taloga sjećanja, pjenušca uspomena i nektara trenutka... </strong><br />
<strong> Trošimo li život uzaludno? </strong><br />
<strong>Život je kao crno vino. Čuvano u evanđeoskim mješinama, pohranjivano u klijetkama zbilje i predklijetkama sanja… </strong><br />
<strong>Život to smo mi… satkani od istih struna kao i kozmos… ples miliardi sunčića u beskraju vremena... mi kraljevi bez krune… mi ratnici svjetlosti… mi sužnji sebe samih ispisujemo elegije, sonete snova i balade ljubavi… antologiju sretno življenog života… </strong><br />
<strong>Mi smo djeca sunca na dlanu vječnosti...</strong></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgnP4r_82NHk_G139yUNknl17Asst9LVZQfQnetVxTfte1YgiLRPkHuwZSEzjetCkfvvdEgVUngzgtWYYahjbOYOxVqk8HueTqf5IF2oKvdKh5krd107GznjhstFN_vAkjlni2cTXw5WjM/s1600/spirala.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgnP4r_82NHk_G139yUNknl17Asst9LVZQfQnetVxTfte1YgiLRPkHuwZSEzjetCkfvvdEgVUngzgtWYYahjbOYOxVqk8HueTqf5IF2oKvdKh5krd107GznjhstFN_vAkjlni2cTXw5WjM/s400/spirala.jpg" tt="true" width="400" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
Blješte svijetla svemirske pozornice, na rampi tog ljubičastog beskraja, na obroncima sna i jave jedno treperavo srce radosno se smiješi, veselo kao čigra iskri melodiju anđeoskog sjaja i zaneseno zagrljajem noći sa zvjezdanim prahom spiralnu igru bezvremena igra. Ljepotica noći ga svjetlošću svojom dodiruje, dlanovima svojim mjesec ga miluje, a ono plešući sa tkivom nebeskog vretena svjetlošću svojom grli cijeli svijet. Tišina se širi horizontom tmine, bezglasnim glasom svjetlosti vječne uranja u dubine još snenog bezprostora i ostavlja tragove svoje kristalne blizine. U svitanju novom život se budi, osjećaji se redaju u svoj dnevni slet, najavljuju svoj čudesni treperavi ples u toj velikoj gala predstavi na sceni svijeta da se dinamikom zlaćane spirale, životna energija u srcima punim snoviđenja u odnose zlatnog reza postavi. Sjedinjuju se srodne duše u svjetlosni zagrljaj koji od davnina ljubi i sjedinjuje ljude, u tom nježnom dodiru nepostoje zlo i ljutnja koji ljubav ruše, nema mržnje, taštine i jala, unutarnjim bjesom usijanih glava koje vječno ljudima sude. Pozornica blješti treptajima srca, maglovita zavjesa nepostojanja polagano se diže, a svako, tom toplinom, probuđeno srce istinom se kiti i uranja u svoje sretne duše dres. Slika za slikom izrasta iz vrtnje zlaćanoga tkiva, cijela galerija se pred očima još usnuloga svijeta niže, duše sjedinjene svjetlosnim zagrljajem neba plešu anđeoski ples. Sretna svemirska duša blješti pobratimsvom svijeta u kojem ljubav spava, ona ne poznaje ljepše, ne priznaje veče, spoznaje da ne postoji bolje, u toj igri na pozornici svijeta nitko nikad ne želi i nemože ubiti mrava, scena velikog svjetskog teatra, osvjetljena svjetlom unutarnjeg svjetla, oslobođena tmine ljudske taštine postaje anđeoskim cvjetovima posuto polje. Osjećaji žive kao biserna niska ustreptalog srca, kao spirala koju tkaju zvjezdani vranci sjedinjeni u ljepoti te predstave snene, emocije lebde ljepotom tog bezkraja, snagom volje svoje raskidaju, poludjelim umom istkanu istinu koju brane tek misaoni lanci, nevidljive karike, optočene tugom i strahovima, tom kupljenom sudbinom bez istinskog sjaja. Sužnji u lancima neznanja, neke jadne duše vjeruju da se uzdižu do beskrajnih visina, neki se tope svojim neživljenjem u lažnim tek izgovorenim, praznim riječima, ne osjećajući snagu svemirskog vretena koje sve duše u zlaćanu spiralu bezvremena sjedinjuje.</div>
<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<strong>Spiralna dinamika</strong></div>
<br />
<br />
Koreosofija (choreosophie) u direktnom prevodu riječi znači znanosti o kružnici, koja nam već stoljećima priča priču o idealnom geometrijskom tijelu, njegovom uvijek istom obliku koji izrasta iz harmonije pokreta i u kojem su skriveni svi ostali geometrijski oblici. Doslovni prijevod riječi koreografija (choreographie) znači crtanje ili pisanje o kružnici, ali taj pojam je s vremenom dobio i danas ustaljeno značenje, njime obilježavamo planiranje, izvođenje i izražavanje plesnim pokretom.<br />
<br /></div>
<div>
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5161130499349250914" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhw8Yaasix7JQHjf9nEO63e4yIS5wyoSYKUS8rMGiZ9cjDBZoWpZxWVFBTPj2RAGTb6Wpaqdeu9ZqZrVKIwhwNj8R49ByoNmKIPy8xbH9uvy5g76WkMAT9G-JZ48WlWFwzFT5N5fEzCOTs/s320/laban.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
Koreograf skicira pokret na papiru služeći se različitim, već stoljećima uvriježenim znakovima i geometrijskim tijelima, preobražavajući pokret u figure koje plesač plešući pretvara u vidljive slike. Stoljećima su nastajali uvijek novi zapisi kojima su koreografi, slijedeći misaono tekst neke bajke, svoje misli pretvarali u pokretne misaone slike, u kojima su pokretom ostvarivali sklad i harmoniju oblika kružnice. Slijedeći pri svom radu, slično slikarima i skulptorima, odnos građe ljudskog tijela sa zakonima geometrije koreografi su pokretom otkrivali u prostoru kružnice uvijek nove mogućnosti, pa su pokretom oblikovali prostore uvijek drugačijih geometrijskih tijela, koji su postajali vidljiva metafora za ono napisano, za njihov osjećaj i tako uzdizali ples u svijet umjetnosti.<br />
"Sloboda tijelu i pokretu", uzvikivali su koreografi početkom prošlog stoljeća, pa su svojim novim idejama i skicama rušili granice estetske konvencionalnost baletnog pokreta i tako počeli utirati put za "Moderni ples". Potaknuti novim istinama o prostoru i vremenu u znanosti, slijedeći promjene obrazaca u načinu razmišljanja, spoznavajući prostorvrijeme kao dimenziju koju čovjek sam svojim pokretima ostvaruje, koreografi su skicirali novu "Utopiju pokreta".</div>
<div>
Plesni pokret je uistinu izrastao iz njihovih unutanjih stanja, a ritmom, dinamikom i ljepotom plesačeva izraza je harmonija prostorvremena postajala i vidljiva. Moderni ples je oslobađajući tijelo i pokret od neprirodne estetike pokreta, počeo izražavati slike iz svakodnevnog života i predstavljao tijelo u svoj njegovoj prirodnoj ljepoti ritmu i dinamici.<br />
Ne želim i ne mogu ulaziti dublje u objašnjavanje koreografije plesa i baleta, jer kada govorim o koreografiji svakodnevice ja pritom mislim na umijeće i sklad prirodnih, svakodnevnih pokreta iz kojih izrasta naše prostorvrijeme, harmonija našega života.<br />
Prirodan pokret je osnova svega drugoga što se u nama i oko nas događa. Pokretom se budimo i njime tonemo u san, on nas hrani i odjeva, njime učimo, mislimo, gledamo, slušamo, dišemo i volimo. </div>
<div>
Ja ovim tekstom kličem "Sloboda tijelu i svakodnevnom pokretu" i pozivam vas na putovanje u dubinu sebe samoga, na ulazak u labirint zrcalnih neurona gdje vam se iz vaše višeprotežnosti smiješe vaša osjećanja i vaše godinama nagomilavano znanje s kojim možete, ako uistinu poželite, pokretnim misaonim slikama ostvarivati svoju koreografiju pokreta, vratiti se svom početku i ponovo učiti disati, hodati, lebdjeti, postajati svileni šal koji leluja na vjetru, lepršavi leptir, elegantna pantera ili treperava breza. </div>
<div>
</div>
<div>
Putovanje u nutrinu, je jedna od tehnika kojom se služe učitelji slijepih osoba približavajući im osjećaj njihovog postojanja u prostor- vremenu. Slijepe osobe moraju steći sigurnost kretanja kroz nepoznate prostore, zato moraju spoznati težinu tijela pri padu, njegovu stabilnost i mogućnost zaustavljanja. Čovjek koji vidi može te tehnike savladati zavezanih očiju, može naučiti prepustiti se se sili teže i onda koristeći urođene mu reflekse zaustaviti padanje. Bila sam na takvom jednom kursu i još uvijek se u meni budi isti osjećaj slobode tijela, kada zatvorenih očiju pokušam zamisliti, leptir sam, lepršam svjetlosnom dimenzijom postojanja. <br />
<br />
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-style: italic; mso-bidi-font-weight: bold;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">U odaji ogledala i odjeka nema hladnih
vjetrova. Uranjam u dubinu, osjećam moć bezimenog osjećaja. Čujem glas iz daljine,
zov procvjetalih ruža na obali odsanjanih dana. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Dotaknute uzdasima školjke se otvaraju. Umiru
rađajući ljepotu. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Kao Jakovljeve ljestve
biseri premošćuju<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tišinu. Čujem poeziju
oceana, simfoniju svemira. U zrcalnoj odaji bljesak očiju boje sna i staza latica
zaostalih iz vremena oluje ruža. Prišao si mi bestjelesan, nestvarno stvaran. Toplina tvog pogleda otapa lednicu zatomljenih osjećanja. Zauh Sandbergov stih, postoji mjesto gdje ljubav počinje. </span></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0cm 0cm 0pt;">
<span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-style: italic; mso-bidi-font-weight: bold;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Otvaram oči, mjesec bdije nad mojim snom. Noć
se slijeva u dijalog o lepršavoj košulji. <o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
Jednostavno ljubav</span><br />
"Sjećam se kako sam jednom trčao za tobom, za tom tvojom košuljom koja je lepršala na vjetru. Jednom sam prije mnogo godina pio iz čaše u koju je skliznuo tvoj lik i podrhtvao u njoj."<br />
"Zašto mi danas recitiraš Sandberga?"<br />
"Zato jer uvijek čujem tebe u glasu žena koje prolaze pored mene"<br />
"Ja sam sinoć na terasi u glasu vjetra koji je razgovarao sa zvjezdama prepoznala tebe nasmijanog, tvoju vječno snenu sjenku u meni"<br />
"Isprekidani odgovori mojih prisjećanja mi uvijek govore da živiš i da me tvoje lice gleda iz svakog ugla u gradu, da si prisutna u podnevnoj vrevi na ulcama, u gužvi na peronima, u metežu na areodromima, da si uvijek u meni"<br />
"Kada osluškujem mjesec, prepoznajem tvoj lik u njemu, tebe u srebrnoj odori noći koja nas uvijek sjedinjuje. Tada mi se čini da si veliko srebreno jezero okruženo brezama i borovima koji mješaju svoju bjelinu i zelenilo sa zvijezdama u beskrajnom mraku neba"<br />
"Mjesec i jezero su isprepleli svoje ruke pod mojim srcem i postali ljupka žena u lepršavoj košulji za kojom sam trčao."<br />
"Tvoje ruke su vjetar koji miluje moje lice dok stojim na terasi i prepoznajem tvoje oči u beskrajnom mraku neba"<br />
"Ti me čekaš u pod slojem mahovine i lišća nadohvat hrastovih ruku, spremna kao i uvijek da opet nekud otrčiš da bih slijedio u vjetru tvoju lepršavu košulju"<br />
"Molim te govori dalje, govori mi jezikom Sandberga, da uvijek bude jednostavno ljubav "<br />
"Danas znam zašto sam trčao da uhvatim tvoju lepršavu košulju, Ona je treperila u ritmu tvoga smjeha i govorila mi jednostvo ljubav."</div>
<div>
<br />
<br />
Manu propria kineziterapija je moj misaoni koncept kojim želim čovjeka uvesti u umniverzum misaono- osjetilno- osjećajnog u njemu i pokazati mu kako da sudbinu svoga tijela i svojih pokreta može uzeti u svoje ruke. Samosvijest, samoosjećajnost, znanje o sebi samome i svijest o pokretu oblikuju tijelo i daruju mu estetski najizdiferenciranije mjesto u suvremenoj kulturi, čija pozornica je uistinu, ta naša tako dosadna i tako nesvjesno življena, svakodnevica.</div>
<div>
<a href="http://manu-propria-terapija.blogspot.com/">http://manu-propria-terapija.blogspot.com/</a><br />
<br />
<strong>4- D samopoimanje geometrije tijela i njegove dinamosfere</strong><br />
<br />
<br />
Dinamosfera je prostor koji uvijek iznova izrasta iz pokreta našeg tijela i njegovih djelova. Taj prostor nemožemo vidjeti nego ga moramo naučiti osjećati oko sebe. Koreografi taj prostor crtaju, a plesači ga pokretom oblikuju. Mi svojim svakodnevnim pokretima zaobljujemo oko sebe prostor, mi ga širimo i sužavamo ovisno o poslu koji obavljamo.<br />
Prostor je stoljećima predstavljan različitim geometrijskim tijelima. Počnimo sa kružnicom, idealnim geometrijskim tijelom koje označava prostor u kojem uvijek vlada stanje sklada i ravnoteže. To je razlog da je ljudsko tijelo raširenih ruku i nogu najlakše nacrtati unutar kružnice.<br />
<br /></div>
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092835524708520802" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjI6R4rxxIqtF4jS05lZUvKrxaSKtkn_1CnNaBoxEkLJMVfNqFTA11rx_RY_22TbPc7rUl_2aTinOmfxNUBzpRPlo2u860nQoAwzlSYxV0iBnWwZ4TB9jY76jUXSIgUq8q4FYeYzFQAT7M/s320/da-vinci-leonardo-il-corpo-umano-2400666.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
<div align="center">
<br />
Slika Leonardo- Vitrius</div>
<br />
<br />
Leonardo je svojom slikom o proporcijama ljudskog tijela, osmislio njegovu ljepotu i unio dinamiku u slikarstvo. On je u jednoj slici nacrtao više položaja tijela. U jednoj pozi ruke dodiruju rubove kvadrata, a u drugoj liniju kružnice. Tako je samo ljudsko tijelo, povezujući pokretom kvadrat i kružnicu, postalo rješenje nerješivog problema kvadrature kružnice.<br />
<br />
Leonardov čovjek u kružnici i kvadratu je jedan od poznatijih crteža u povijesti europske umjetnosti. Često reproducirana i u raznolike svrhe korištena ta skica je postala simbolom za proporcije ljudskog tijela.<br />
Da bi lakše osjetili svoju dinamosferu, pogledajte dobro taj crtež i probajte ga uistinu pohraniti u svoje pamćenje. Tada legnite na leđa i postavite ruke i noge u iste položaje i zamolite nekoga da vas iz ptičje perspektive u tim položajima fotografira. Kada fotografija bude gotova uzmite šestar, postavite ga u svoj pupak na fotografiji i ucrtajte kružnicu oko svog tijela, na drugoj fotografiji uz pomoć lineara iscrtajte kvadrat. Linija kružnice će dodirivati vrhove prstiju vaših ruku i nogu, a linije kvadrata vaše tjeme, vrhove prstiju ruku i vaše tabane. Tako ćete uistinu spoznati proporcije i sklad građe vašega tijela.<br />
<br />
<br />
<br />
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5161133862308643698" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPSnhnkhry09zBQ3-Lz4BZNY5NMUOlEBfN3jNG1OncX7ESxWWjGNHecbGdRA_suuhXbLakfIQy0LelQjhb5Er_ZSMezAGOCWlwAc-0V5pivYX6Y-C2RjcnnqnD6gfGEAPMQEcgP2-vRYQ/s320/image_right_kati.gif" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
Tada stanite raširenih nogu i ruku pred ogledalo i zamislite liniju kružnice oko vas, zatim mjenjajući položaj ruku i nogu pokušajte nacrtati imaginarni kvadrat, pa ponovo, promjenom položaja ruku i nogu, kružnicu. Vi svojim pokretima unosite uistinu Leonardovu zamišljenu dinamiku u skicu i mjenjate oblik prostora oko sebe. To je vaša sfera, ona je uvijek oko vas, nju nosite sa sobom bilo kuda krenuli, ali joj ritmom svakodnevnih pokreta dodajete treću i četvrdtu dimenziju i pretvarate je u vašu dinamosferu.<br />
Misaona slika dinamosfere neka za početak bude prozirna kugla u kojoj jednostavno stojite. Zamislite da vas ona, slična zemljinom omotaču, atmosferi, okružuje i na neki način brani od vanjskih utjecaja. To je vaš, samo vaš osobni prostor koji vi, osjećajućajući ritam i dinamiku u sebi, svojim pokretima stvarate i svakim novim pokretom u njoj oblikujete drukčije geometrijske figure.<br />
Da bi uistinu spoznali tu svoju sposobnost trebali bi svoje tijelo i um svojim ritmom osloboditi iz okova čvrste materije i na fotografiji vašeg tijela šestarom uzrtati kružnice oko svih svojih zglobova. Tada će vaši zglobovi dobiti svoj prostor, a vi ćete s vremenom u tom prostoru uistinu osjećati ritam i dinamiku pokreta.<br />
Čvrste živuće materije nema, njena osnovna funkcija je pokret ili ako govorimo jezikom moderne fizike, ona je titranje energije u energetskom polju, a pored titraja energije ona posjeduje i svojstvo prirodnog rasta, te svojstvo skupljanja i širenja. Ljudsko tijelo u pokretu je živuća jedinica koja se titrajima svoje energije stvara i oblikuje.<br />
Naš pokret doista izrasta sa izvora naše unutarnje energije, naše volje i želje za pokretom, a rezultira premještanjem tijela ili jednog od njegovih dijelova s jednog mjesta prostora u drugi. Vanjski, vidljivi oblik pokreta je, kineziološki definiran, promjena mjesta tijela ili njegovih dijelova u prostoru. To je definicija pokreta koja počiva na Newtonovim zakonima mehanike.<br />
Znanost nam u zadnjih stotinjak godina govori da je pokret puno više od toga, pokret je tijek rijeke energije koja spaja dva mjesta tijela ili njegovih dijelova u prostoru. Ne prihvaćajući to mnogi još uvijek pokret spoznaju tek njegovim vidljivim oblikom pri obavljanju neke radnje, bavljenju sportom ili kod plesa, a većina ne pristaje na razmišljanje o njegovoj kompleksnosti.<br />
Kao što se, početkom prošlog stoljeća pod utjecajem razvoja znanosti, mjenjao i razvijao plesni pokret, tako su paralelno nastajali i novi obrasci u psihoanalizi iz koje se razvijala terapija plesnim pokretom. Pokret je postajao sredstvo kojim su tada obrazovani plesači pokušavali uspostaviti vezu između čovjekove svijesti i podsvijesti. Tada naglašeno ono kolektivno podsvjesno u čovjeku, arhetip naših stanja, je pored psihoanalitičara počelo zanimati i koreografe pokreta.<br />
Danas, sto godina kasnije, ja promatrajući čovjeka zamjećujem da su njegovi svakodnevni pokreti ponekad uistinu vođeni tim arhetipom. To stanje nazivam "zaboravom svjesnog bića", jer pokreti nastali iz navika s vremenom prestaju biti vođeni od našega misaonog "Ja" i postaju oruđe onog podsvjesnog dijela našeg postojanja.<br />
Pokreti koje izvodimo nesvjesno postaju zrcalo upravo tog podsvjesnog u nama i oni, bez svijesti o tijelu i prostorima oko njegovih zglobova, nažalost tako osakaćeni često rezultiraju mišićnim napetostima i bolovima u određenom dijelu našega tijela. Ponekad je ta mišićna napetost izraz onog neizrecivog u nama, pokazatelj naših ne proživljenih agresija, prigušenih emocija, prikrivenih strahova, ali najčešće je pokazatelj nepravilnog izvođenja pokreta.<br />
Svijest o tijelu i pokretu je put na kojem uistinu možemo rasvijetliti i one duboko skrivene mogućnosti koje, začahurene u našim strahovima ili nesgurnostima, godinama u nama latentno tinjaju.<br />
Pogledajmo još jednom fotografiju sa ucrtanim kružnicama oko zglobova. Svaka ta mala kružnica je sfera iz koje izvire vaš pokret, u svakom vašem zglobu vlada harmonija, sklad prostora koji vi vašim pravilnim pokretom potvrđujete i pretvarate u malenu kuglu, dinamosferu vašeg zgloba.<br />
Prihvatimo činjenicu da se naše tijelo, bilo u prividnom mirovanju ili svjesnom pokretu, uistinu puno tih malih prostora, koja su u modernoj fizici nazvana energetska polja. Ta energetska polja se svojim titrajima sjedinjuju u rijeku naše životne energije koja oblikuje veliki prostor našeg postojanja, našu dinamosferu.<br />
To je onaj prostor oko tijela, koji smo ucrtali na fotografiji i koji smo zamislili stojeći pred ogledalom. Unutar te kugle se nalazi bezbroj malih kuglica, harmoničnih prostora naših zglobova. Sada ih u mislima ispunimo titrajima energije proizašle iz naših pokreta. Velika kugla u kojoj titraju malene kuglice neka se u mislima pretvori u planetu na kojoj smo rođeni sa omotačem koji ju spaja s velikim prostorom svijeta u kojem živimo. Mi tada postajemo uistinu mala samostvarajuća ćelija, koja se svojom membranom spaja s drugim takvim ćelijama i sudjeluje u dinamičkoj samoorganizaciji univerzuma.<br />
Misaona slika kugle, u našim zrcalnim neuronima, će tada zatitrati našim pokretima i postati mali ecosustav u velikom univerzumu. Oblikujmo svoje želje i snove u zajedništvo svog postojanja, pronađimo u prostoru oko sebe suprotni pol, točku koja će, kao veliko svjetlo, zarobiti naš pogled i usidriti stopala u more našeg postojanja. Sada prepustimo tijelo ritmu i pokretu, dozvolimo mu da se savija i ispravlja, pogleda prikovanog za ono zamišljeno sunce koje nas uvijek ponovo vraća u uspravni položaj. Pružajmo ruke u svim smjerovima dok uistinu ne postanemo sigurni da nad nama bdije neka do tog trena nespoznata snaga, snaga kao sjenka od koje nemožemo pobjeći, sjenka koja uistinu prati svaki naš korak, bdije nad svakim našim pokretom.<br />
Zaplešimo ples sa sjenkom koja će nas uvesti u ljepotu postojanja, otvoriti nam vrata iza kojih se kriju naše stvaralačke mogućnosti i mi ćemo odjednom osjetiti kako se kugla širi i raste. Plešimo svoj zamišljeni ples, pretvorimo ovaj trenutak u misaonu sliku o nekom poslu koji svakodnevno obavljamo, operimo prozore, peglajmo, vješajmo rublje, kuhajmo, jedimo i pijmo, češljajmo kosu, šminkajmo se, oblačimo hlače i suknje, hodajmo i potrčimo na mjestu, a onda se naglo zaustavimo i ponovo stojeći očiju uperenih u onu istu točku osjetimo što se uistinu događa u našem tijelu.<br />
Tijelo se, slijedeći zakone živuće materije, pri tome širi i skuplja oblikujući dinamičan osobni prostor, kuglu sličnu velikom univerzumu, kuglu koju ja ovdje, prisjećajući vas na početak teksta, nazivam dinamosfera. Već našim disanjem se ta kugla širi i skuplja. Svjesnim dubokim udisajima mi širimo kuglice u zglobovima rebara, kraljžnice i prsne kosti i tako automatski proširujemo i cijelu dinamosferu, a sebi stvaramo širi prostor postojanja. Izdisajima automatski sudjelujemo u disanju univerzuma i postajemo sudionikom u njegovom postojanju. Disanje je pokret, pa ako s vremena na vrijeme svjesno dišemo mi već ostvarujemo umijeće pokreta.<br />
Izvodeći svjesno i one za nas često nebitne pokrete, mi ih možemo proširiti ili skratiti, ubrzati ili usporiti. Pri vršenju neke radnje, zaboravljajući titranje malih kuglica oko naših zglobova mi smanjujemo njihov prostor i nepotrebno koristimo previše snage iz mišića pri savladavanju otpora na tom putu. Takav pristup obavljanju svakodnevnih poslova, rezultira prekomjernim umorom.<br />
Pokušajmo to osjetiti pokretom otvaranja i zatvaranja vrata prostorije. To su pokreti koji dokazuju zaborav svjesnog bića jer pri tom činu sigurno ne razmišljamo i ne osjećamo svoje zglobove i mišiće koji te pokrete izvode. Često se dogodi da nespretno lupnemo vratima, da s nepotrebno puno snage pritišćemo kvaku i uz neugodno lupanje izlazimo ili ulazimo u neku prostoriju. Ako vrata lupnu mi smo upotrebili previše snage i nepotrebno opteretili mišiće ruke, a kada se čuje udarac o kvaku tada smo sigurno zgrčili prste i opteretili mišiće podlaktice. Pri tim pokretima smo nesvjesno smanjili volumen kuglica oko naših zglobova.<br />
Stojim pred vratima dnevne sobe u koju želim uči. Desnom šakom hvatam za kvaku i pritiščem je prema dole. Pri tome pokretu je svaki napor nepotreban, kvaka se spušta bez upotrebe snage, samo laganim pritiskom dlana na nju i skoro neprimjetnim istezanjem lakatnog zgloba. Tada se kuglica oko lakta proširuje, rastežući lakatne mišiće što automatski izaziva i rastezanje kugle oko ramenog zgloba. Vrata se otvaraju malim pokretom cijele ruke u ramenom zglobu. Dlan i prsti samo dodiruju kvaku, a ruka savijena u laktu povlači vrata i ja tada ostavljam kvaku i ulazim cijelim tijelom u dnevnu sobu dok moja desna ruka traži kvaku s druge strane vrata. U tom trenu dolazi do rotacije cijeloga tijela, kralježnica mi svojim spiralnim pokretom to omogućava. Dok moje tijelo već kreće u sobu i cijelo se okreće od vrata, desna ruka ostaje na kvaki i nježnim pokretom šake zatvara vrata. To je trenutak, treptaj oka u kojem sam ja stabilizirala zdjelicu i rameni pojas, dozvolila mojoj kralježnici da se u svom spiralnom pokretu istegne, prsnoj kosti da podigne rebra i rastegne trbušni mišić, desnoj ruci da rastegne desni prsni mišić i savijaće lakta. Mišići dlana sa rotatorima podlaktice pokreću kvaku i zatvaraju vrata. Pri tim tako "nebitnim" i gotovo uvijek nesvjesno izvedenim pokretima sam par puta promjenila oblik moje dinamosfere i pri svakom pokretu je malo raširila.<br />
Tek ako naučimo uključiti samo onaj potrebni dio tijela za izvršenje radnje, stabiliziranjem drugih njegovih dijelova, ostvarujemo preciznost i lakoću pokreta, njegovo umijeće u štednji energije potrebnu za ostvarenje cilja.<br />
<br />
<strong>4- D samomobilizacija; Pokret i ljepota</strong><br />
<br />
Pokreti u tijelu nastaju po zakonima dinamičke samoorganizacije proizašle iz zakone zlatnoga reza. Kinetička energija, svojim titrajima oblikuje tijelo i daje mu, za tuđe oči, izgled čvrstog postojanja u prostoru. Za 4- D samopoimanje, svjesnu spoznaju osobne dinamičke samoorganizacije, 4- D samomobilizacija, svaki čovjek posjeduje osjetila, male senzore rasute u dubini tijela, a u dinamosferi ta dinamika postaje vidljivi pokret.<br />
<br />
Svaki pokret, za svoje izvođenje, treba vrijeme određeno ritmom pri čemu razlikujemo faze njegovog nastajanja, trajanje i kraj. Kad je pokret završen, njegovi tragovi ostaju zabilježeni u pamćenju ili kao vidljiva promjena oblika prostora kroz novi položaj tijela ili njegovih djelova.<br />
Unutar dinamosfere se tijelo može pokretati na različite načine, može je koristiti cijelu ili samo njene dijelove održavajući i gradeći pri tome harmoniju svog prostora.<br />
Po zakonu napinjanja i opuštanja mišića, koristeći njihove urođene reflekse, te služeći se savršenom osjećajno pokretačkom kontrolom pokreta i savršenstvom organizacije rada našeg mozga, tijelo postaje jedinstveni artikulirani pokret. Ja sada pokretu, da bi ga uistinu doživjeli, dajem uistinu obilježja živuće arhitekture.<br />
Spoznaja pokreta ne znači, samo svijesno mjenjanje položaja tijela i njegovih djelova u prostoru, nego spoznaja mjenjanja njegovog cijelog stanja. Izrastanje pokreta u prostor trebamo doživljavjeti kao vječno nastajući, dinamički proces kinetičke energije.<br />
Prožimanjem tijela i pokreta s prostorom ostvarujemo harmoniju u dinamosferi u kojoj vlada dinamička ravnoteža svih naših stanja i svojstava. Tada osjećamo i ljepotu postojanja jer tada smo sljubljeni s prirodom iz koje smo nastali i uistinu postajemo njen dio, mala samorazvijajuća ćelija u beskrajnom univerzumu.<br />
<br />
<strong>4- D samomobilizacija, koreografija pokreta</strong><br />
<br />
Dok promatram prijatelje često se uhvatim kako nesvjesno analiziram njihov pokret i njegovu primjenu pri obavljanju dnevnih aktivnosti i pri njihovom nastojanju da se pri zajedničkom druženju korektno ponašaju. Ponekad se priupitam što li se sve krije u dubini njihovih duša, koliko tajni prikriva ukočenost njihovih zglobova, što li se krije u napetosti njihovih mišića, koji strahovi pritšću njihova ramena, koje tuge zakrivljuju njihove vratove, grče dlanove, skraćuju disanje.<br />
Tada otkrivam u mnogima "zaborav svjesnoga bića". Njihov zaborav mi dokazuju njihovi pokreti izvedeni iz navike o kojima nitko od njih više ne razmišlja svjesno, dapače smatra ih nebitnima za kvalitetu života.<br />
Iako po mišljenju mnogih nebitne, od svijesne spoznaje "zaboravljene", navike ostaju arhivirane u katalozima za motoričko pamćenje i nesvjesno prisutne u svakodnevici. Iz njih s vremenom proizlazi nepravilno držanje tijela i nekorektni pokreti koji više ne stvaraju dovoljno prostora i pri tom se smanjuju, postaju polovični i s vremenom postaju nove još ružnije i nedjelotvornije navike.<br />
Nekada poželim nacrtati koreografiju jedne takove večeri, a tu skicu pokazati umjetniku pokreta i zamoliti ga da nam to otpleše. Mislim da bi to, što bi vidjeli sličilo na srednjevjekovnu sliku bez perspektive i sve bi se odigravalo u samo dvije dimenzije s nagomilavanjem prekinutih pokreta, iz uvijek manjih kuglica oko zglobova, pokreta koji svojim nepotrebnim nagomilavanjem, jedan drugoga guše.<br />
4- D samomobilizacija je u isto vrijeme i koreografija svakodnevnog pokreta, dakle jedan od puteva ka njegovom umijeću. Nemojte me doslovno shvatiti, ja vas ovom misli ne pozivam na crtanje pokreta i striktno izvođenje nacrtanog, nego vas još jednom upozoravam da je svaki, pa i najmanji pokret vašeg tijela izraz vaše svijeti o njemu i zrcalo vašeg unutarnjeg stanja.<br />
Ponukana istinom o zrcalnim neuronima u našim glavama ja vas pozivam da shvatite svoj život kao veliku gala predstavu modernog plesa u velikom svjetskom teatru i da postanete plesač svakodnevnog pokreta.<br />
<br />
<br />
Filozofija djetinjstva neka vam bude osnova iz koje ćete crpiti svoje istine i nastojati ostati ono spontano dijete u pokretu i onda kada vas pritišću brige i kada vam se pričinja da ste stareći postali sve nepokretniji. Pozabavite se "zaboravom svjesnog bića" u sebi, osvjestite onu "muku i znoj" koji ste prolili učeći puzati, ustajati se savladavajući silu teže, prisjetite se nespretnosti prvih koraka, a onda trčanja za loptom, preskakanja užeta, igre kauboja i indijanaca i prvog tanga pri kojem ste otkrivali i plesača u sebi. Koreografirajući svoj svakodnevni pokret vi ćete uistinu ostvarivati i njegovo umijeće i to bez gubitka dragocjenog vremena.<br />
Vi i većina ljudi na svijetu, se svakog jutra na sličan način ustaje iz kreveta i zaputi u kupaonicu zbog vrlo sličnih fizioloških i higijenskih potreba. Ta činjenica potvrđuje postojanje "zaborava" na koji sam vas potsjetila.<br />
Čitajući ove retke pokušajte se prisjeti svojih jutara kada još sneni, poluotvorenih očiju ustajete iz kreveta i nesvjesno se valjate do kupaonice. Nazovimo to koreografijom jutra, jer ona je isto, iako vi to možda smatrate nebitnim, nesvijestan, ali bitan dio naše svakodnevice i svakodnevnih pokreta.<br />
Vi se budite, ustajete iz kreveta još zgrbljeni od spavanja u embrionalnom položaju, ne razmišljajući o pokretu odlazite u kupaonu. Svaki pokret je bolan i vi mislite da je tome razlog starenje. To je osnovna zabluda u kojoj živite, jer starenje nesmije biti uzrokom gubitka osnovne pokretljivosti vašega tijela. Stareći mi prestajemo biti virtuozi u natjecanjima na sportskom polju, prestajemo težiti uvijek bržim i brojnijim pobjedama ne teniskom igralištu, ali prirodni svakodnevni pokret bi trebao cijeli naš život zadržati svoj ritam i dinamiku.<br />
Nespoznavajući tu istinu vi pogureni, ukočenih stopala ulazite u kupaonu i stajete pod tuš. To je tako i tako vrijeme koje koristite za higijenu tijela, iskoristite ga i za higijenu njegovih struktura.<br />
Da bi vaše buđenje i pripremanje za radni dan prestalo biti nesvjesno izvođenje pokreta iz navike, pokušajte jedno jutro osmisliti nekom pričom o vama samima. Potražite u vašim zrcalnim neuronima neku sliku u kojoj ćete vidjeti vaše tijelo u pokretu, postanite u mislima dio te slike, oživite je svojim ritmom i dinamikom i gledajte sebe u pokretu svojim unutarnjim očima. Slika do slike će u vašoj svijesti napraviti crtani film u kojem ćete vi biti glavna figura. Ja to radim ovako.<br />
Probudivši se ja se još u krevetu rastegnem zamišljajući da je moje tijelo dugačka zmija koja, pokrečući svoje kolutove, puže po pijesku. Na taj način već prije ustajanja, osvješćujem malene kuglice zglobova kralježnice i širim svoju dinamosferu, oslobađam si prostor u kojem ću početi dan. Kada ustanem, moje tijelo postaje trska na vjetru koja raste ka suncu i ja rastući odlazim u kupaonu. Stojeći pod tušem zamišljam da je moja zdjelica vodoskok iz kojeg suklja umjesto vode moja energija, a vodu koja se kotrlja mojim tijelom zamišljam kao valove i čestice te enrgije. Tada tijelo uistinu gubi svoje čvrste oblike i ja osjećam svakim udahom novu duljinu mojih leđa i širinu moga prsnog koša, još jednom spoznajem kuglice u zglobovima između kralježnice, prsne kosti, rebara i njihove male pokrete. Moja stopala postaju gumeni čamci na vlažnom dnu kade. Voda koja se slijeva mojim nogama se pretvara u more i ja osjećam titranje u mišićima mojih stopala na kojima balansiram. Dok tijelo mažem gelom za tuširanje osjećam sve njegove zavijutke i izbočine, spoznajem duljinu ruku, nogu, vrata, trbuha i osjećam širnu lica, čelo, bradu. Kada zatvorenih očiju ponovo osjećam kako se kapljice vode kotrljaju mojim tijelom ja spajam svoju unutarnju i vanjsku ravnotežu, moje tijelo postaje ponovo trska, ali ovaj put na kiši i raste ka nebu, a ja osjećam kako moja glava gubi težinu i lebdi nad tijelom. Pri brisanju ručnikom pokušavam istrljati kožu, da bih je kasnije tako dobro prokrvljenu lakše namazala losionom za tijelo. Cijeli ritual higijene traje pet minuta, ali to sigurno nije izgubljenih pet minuta. Pranje zuba i šminkanje koristim da stojeći na cijelim stopalima stabiliziram zdjelicu, moj vodoskok iz kojeg sada suklja još više energije, i rameni pojas koji postaje rastežući okrvir oko slike mojih ramena, da bi pokreti mojih ruku uistinu polazili iz ramenog zgloba, a ne iz prsne ili vratne kralježnice. Gledam se u ogledalu i pokušavam u tih par minuta osmisliti moje držanje za cijeli dan.<br />
Dok perem zube ja u isto vrijeme opuštam i moje žvačne mišiće koji su se spavanjem poprilično skratili. Dok četkica nošena, laganim pokretima iz ručnog zgloba, klizi zubima ja pokrećem čeljusni zglob u svim mogućim pravcima, rastežem i skupljam usnice, otvaram i zatvaram oči. Nanoseći kremu na lice ja zamišljam da me dodiruje anđeo čuvar koji moju kožu oživljava eliksirom vječne mladosti. Zrak oko mene postaje more i moje ruke tada plutaju njegovom površinom nošene nevidljivim gumenim obručima. Na kraju širim ruke i dodirujem liniju Leonardove kružnice, zatim liniju kvadrata. Zamišljam moje tijelo kao pentagram, a oko mene se uvijek zatvara kugla u kojoj se počinjem osjećati ugodno. Svakim svjesnim udisajem je širim, a izdisajem sužujem.<br />
Prsna kost je brod koji uplovljava u luku mojih snova uz pomoć rebara koja se pokreću kao vesla. Kormilar je moja misao i moja želja da uistinu spoznam te pokrete koji proizlaze i iz mog svjesnog udisaja i izdisaja.<br />
Pokušavam te tri minute pred ogledalom pretvoriti u ispovjest moga tjela slici u ogledalu, otplesati moj misaoni jutarnji tango da bih osjetila lakoću pokreta u stopalima, koljenima kukovima, zdjelici, kralježnici, ramenima i zglobu glave.<br />
Slične misaone slike me vode u pokretima pri kuhanju prve jutarnje kave ili čaja, pri odlasku na posao, pri obavljanju svakodnevnih zadataka, pri odmoru, čitanju, pisanju, slušanju i razgovaranju, pri gledanju televizije, predstave u teatru i konačno ponovo pri odlasku na spavanje. Sjedinjujem pokrete, kojima se služim da bih pravilno funkcionirala u radnom danu, s mojim misaonim slikama, pokušavam u svaki pokret ritmom sjediniti prostor i vrijeme i tako nikada ne gubim vrijeme za održanje strukturalne higijene.<br />
Koreografija svakodnevice, kao i koreografija klasičnog baleta i plesa, teži nadopunama i ispravkama i s malo osobne kreativnosti može postati ugoda i ljepota pokreta, dio estetike svakodnevnog komuniciranja, prvo sa samim sobom, a onda s okolicom u kojoj živimo.<br />
<br />
<strong>Zamislimo trenutak jednog umjetnika</strong><br />
<br />
Umjetnici pokreta su prepoznatljivi po svojoj težnji ka stvaranju svijeta koji izrasta iz uvijek novih iskustava. Taj iskustveni svijet iz kojeg se rađa pokret plesača, antropološki sažeto, pronalazi svoja dva polazišta i to u svojim osjećajima za pokret i zvuk. Spajajući ta dva osjećaja sa osjećajem za ritam, on osjeća i vrijeme, onaj trenutak u kojem pokret uistinu postaje živuća arhitektura njegova tijela i sjedinjuje ga s prostorom u kojem pleše. Koreograf crta svoje misaone slike i na papiru nastaju kružnice, zakrivljeni trouglovi, kubusi, tetraederi, poliaederi, a plesač, nošen zvukovima melodije, pleše to nacrtano i dočarava nam višeprotežnost svoga utjelovljenog uma. Te slike koje gledamo na pozornici doista imaju perspektivu i prisjećaju nas na renesansnu umjetnost, a u plesačima prepoznajemo likove koje plesom predstavljaju. Promatrajući tijelo plesača, ono nam odaje svu svoju ljepotu, sve svoje proporcije i sklad.<br />
Pokret plesača si nesmijemo zamisliti kao nešto apstraktno, jer njegov pokret kao i naš, proizalazi iz impulsa koji mišićima šalje mozak. Plesač se pokreće po tonovima glazbe, kao što mi to činimo kada plešemo Tango. Iako zvuk dolazi izvana, plesačev i naš mozak ga čuju i spajaju s unutarnjim zvukovima, koje plesač, nošen talentom, čuje svojim unutarnjim ušima. Mi te unutarnje zvukove svjesno ne čujemo, ali vjerujte mi, kada poneseni zvukovima Tanga pronađemo svoj ritam i lebdimo parketom, naš mozak je u svakom slučaju čuo više od nas i u svakome od nas spava zatomljeni talenat plesača.<br />
Da bi osluhnuli, ono što naš mozak čuje, potrebna nam je vještina, 4- D samopoimanje, spoznavanja svog ritma koji se onda sljubljuje s ritmom zvuka koji čujemo. Unutarnji i vanjski zvukovi potiču mozak na djelovanje i on organizira potrebnu količinu energije kojom proizvodi impulse za ritam. Svjesno spoznatim ritmom mi sami onda ostvarujemo preduvjete za kreiranje uvijek novih oblika pokreta i načina kretanja. U obliku i trajanju pokreta se odražava energija koja ga stvara, pa tako tonovi zvuka Tanga, izraženi našim ritmom prelaze u energiju kretanja i za umjetnika, ali i nas postaju plesni koraci.<br />
Kada se pri obavljanju svakodnevnih poslova stavim u mislima u poziciju umjetnika, kreatora kazališnog, baletnog i plesnog pokreta, osjećam svaki pokret kao novo iskustvo slušanja i gledanja svijeta i onda ga pretvaram u moje umjetničko djelo i posao koji obavljam postaje moj umjetnički čin. Ja sama postajem pokret i na koncu moj pokret postaje umijeće mog izražavanja o meni samoj drugima.<br />
Stvorite si u misaonu sliku jednog umjetnika plesa kojem ste se nekada, gledajući ga na daskama, sigurno divili. Postanite samo za trenutak on i pokušajte u potaji svoje dnevne sobe odigrati jednu scenu iz svog života. Pustite na kasetofonu melodiju koja vam je draga i osjetit ćete ritam u sebi, tada izvodite pokrete tim ritmom, pišite na računalu, peglajte, perite prozore, brište prašinu ili jednostavno sjedite osjećajući taj ritam u sebi.<br />
Ja sam studirajući povijest modernog plesa pronašla za sebe lik u plesačici Isadore Duncan. Ona je u svojoj kratkoj karijeri pretvorila svoj pokret u osjetilno osjećajni izražaj. Izmjeničnom igrom između čvrstine prizemljenja i suptilnosti govora tijelom ona je svojim pokretima stvarala grčke statue i freske velikih renesansnih majstora slikarstva. Snaga njenog izraza pokretom je proizlazila upravo iz njene povezanosti s prirodom u kojoj je rado plesala. Spojivši u sebi dva antička božanstva Apolona i Dionizija, ona je u suzdržanosti svoga bića plesala dionizijski zanos svojih osjećaja.<br />
Kada u svojoj dnevnoj sobi pokušavam napraviti veliko spremanje, tada uistinu slijedim Isadorine misli i njeno objašnjavanje doživljaja pokreta. Ona me tada poziva u meni još neotkrivenu dimenziju mog postojanja i ja ulazim u svijet misaonih, ideokinetičkih slika.<br />
<br />
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5161144904669561746" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiT9XQJ5X0JecCq3-sif8vcjdNRujCbjyl7jPIjYnNmxEhb_qhgpq5Ekoi__2qf4lRKlklM0YlQ09RI5pSy3HBgSDw-7KJt03GCb_7rK1B2_v8p9Wb8xuQ7L89L0pNx5zT5fScIR_UyViM/s320/putovanje+u+univerzum.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
Izvor i ušće pokreta je u samom pokretu koji se onda ulijeva u rijeku mog gibanja dnevnom sobom. Ja ulazim svjesno u univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u sebi i osjeća svoj utjelovljeni um kao sunce mog univerzuma.<br />
<br />
Tada postajem, meni najdraža boginja iz vremena nastajanja mitova, boginja lova i mjeseca, Diana. Stvarajući si ideokinetičku sliku boginje na konju ja se sljubljujem s pokretima te prekrasne životinje i osjećam kako se moj ritam sljubljuje s njenim. Stabilizirana zdjelica omogućuje mojim nogama treperavi pokret i ja jezdim prostorom. Pokreti mojih ruku, slični napinjaju luka i strijele, polaze iz stabilnih ramenih zglobova i sve što s njima tada obavljam odvija se ritmom mojih misli i moga tijela. Iznad stabilizirane kralježnice, lebdi moja glava i ja očima slijedim plijen, zamazane prozore, mrlje na podu ili prašinu na zadnjem regalu police za knjige. Izvodeći svjesno te pokrete ja osjećam prostor koji njima omeđujem i on na koncu uistinu postaje zakrivljen kao kugla puna harmonije. Tad mi se čini da se doista nalazim na vratima moga vremena i ja svjesno doživljavam sve četiri dimenzije mog postojanja.<br />
<br />
<br />
<a href="http://vrijeme-dinaja.blogspot.com/">http://vrijeme-dinaja.blogspot.com/</a><br />
<br />
<br />
<img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5161144509532570498" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiwlTBBYrahjvuKZbEtkzAOp93NUMSr18bNAiSODdG31oE1KmDxYb7CacgWBeBpjNw6BlDNMKFidlTGt1k-0qGHpx0fci2sWW5twzzZ62pF7YBMS2vv6i8Iit4Uc77yB9q37tfZOM2r0lQ/s320/AAA-primum+mobile-4.JPG" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
Uvjetovana trendom kolektivna kinetička svijest nastaje u vremenu i prostoru življenja, ali ona, kao svijest o svemu drugome, uvijek vuče korijene iz početaka svog nastajanja.<br />
Samorazvojem tempa života dolazilo je do paralelnog razvoja pojedinih stilova kretanja (Ritualni plesovi primitivnih naroda, folklor, klasični balet, društveni plesovi, suvremeni balet, ritmika, umjetnička gimnastika, itd.) i stilski definirane koreografije.U cijelom tom razvoju je uvijek dolazilo i do vječnog vraćanja početku, analizi ljudskog pokreta svodeći ga na inicirajući impuls, na onaj prapokret svemira.<br />
Mi, generacija koja živi u dva milenija, doživljavamo renesansu naše misli i polako spoznajemo da njome sudjelujemo u održanju univerzuma. Misao je jedina energija koja ja se širi brže od svjetlosti, pomnožimo njenu brzinu s masom naših misaonih slika i stvorit ćemo energiju za umijeće pokreta. Brzina naših misli je mjerljiva samo u nano sekundama koje su za nas nespoznatljive, ali mi spoznajemo misao i možemo ju ubrzavati i usmjeravati. Zamislimo misaone slike kao masu, naše misli kao ubzanje sjećajući se pri tome Einsteinove formule o energiji. Što su ljepše i uvjerljivije naše misaone slike o tijelu i pokretu i što smo sposobniji svojim mislima te slike pretvarati u pokret stvaramo uvijek veću količinu energije iz koje proizlazi naše umijeće.<br />
<br />
<em><strong><span style="color: red;">U.P.= misaona slika tijela i pokreta x brzina naših misli. </span></strong></em><br />
<br />
To je moja formula za ostvarenje umijeća pokreta.<br />
<br />
<strong>4- D samopoimanje tijela, pokreta i svoga umijeća</strong><br />
O mudrosti tijela i pokreta, o utjelovljenom umu, misaonim slikama, svijesti, samosvijesti, samosjetilnosti i samoosjećajnosti, kao važnih činioca vašeg umijeća, sam detaljno pisala u knjizi "Umijeće svakodnevnog pokreta" koju je izdala kuća "Kapitol" Zagrebu 2006.<br />
<br />
Sada želim razraditi sam pojam umijeće i pokušat ću ga sjediniti sa onim tako samo po sebi razumljivim svakodnevnim pokretom.<br />
Performans pokreta je jedan od nosioca integralne, cjelovite, umjetnosti. U njemu se doista sjedinjuje stvaraoc i djelo upravo u trenutku nastajanja pokreta, to je unaprijed ne koreografiran i neponovljiv treptaj oka iz kojeg izrasta pokret kao izraz umjetnikova osjećaja. Kada sjedim u gledalištu ipromatram predstavu čini mi se da je to što vidim serija intimnih gesti, koje postaju obuhvatno kompleksni vizualni teatar u trajanju od nekoliko minuta, a ponekad i više sati. To je uvijek samo jedna izvedba. Reprize se isplati pogledati jer onda shvatimo da predstava uistinu nije strogo uvježbavana i režirana, nego pokretom spontano improvizirana misaona slika umjetnika.<br />
Iako nesvjesno vi često u svakodnevnom životu, obavljajući neki novi posao, improvizirate pokrete i pokret je tada sredstvo kojim ostvarujete umijeće tog posla. To se obično događa pri preuređenju stana, pri vješanju novih slika na zidove ili u trenutcima kada baveći se nekim hobijem sjedinite svoj emotivni i misaoni um dozvolite svojoj mašti slobodan tijek. Performans svakodnevice se iz dana u dan odigrava u vašem životu, jer cijeli život je premijera koja nema reprize. Pokret je najneposredniji put ka performansu, njime htjeli vi to spoznati ili ne, ipak improvizirate svoj život. Misaone slike koje se iz trena u tren smjenjuju u vašim glavama često su mimohod umjetničkih dijela kojih vi niste svjesni. Većina od vas zaboravlja ta umijeća svoga mozga jer ih smatra nebitnima.<br />
Djela priznatih umjetnika čovjeku već stoljećima uljepšavaju svakodnevni život. Dizajneri prizvode upotrebne predmete, kojima čovjek ukrašava prostor u kojem živi, a što je ime dizajnera poznatije to je i njegovo djelo skuplje. Čovjek je spreman izdati veliku sumu novca da bi udobno sjedio ili da bi uređenju svog doma dao notu i svog dobrog ukusa. No to je pasivno konzumiranje tuđeg umijeća. Koreografija pokreta za performas svakodnevnog života se ne može kupiti, pokret se mora osjetiti, svjesno spoznati i doživjeti cijeli njegov tijek, da bi njegove improvizacije uistinu postale umijeće kojim ostvarujemo umijeće življenja.<br />
<a href="http://manu-propria-terapija.blogspot.com/">http://manu-propria-terapija.blogspot.com/</a><br />
Umjeće pokreta je nažalost pojam koji kad mnogih izaziva odbojnost, nezainteresiranost, jer apriori misle na kreativnost onih umjetnika koji su pokretom izražavali svoja unutarnja previranja, koji su pokretom preslikavali uvijek nove misaone slike, pretvarali ih uvijek nove oblike izražavanja, onih koji nam pokretom pričaju priče, plesom odaju tajnovite puteve duša sretnih i nesretnih likova koje utjelovljuju.<br />
Pri tome se prisjećam razgovora s prijateljicom, managerom u velikoj svjetskoj firmi, koja je od početka odbijala prihvatiti ideju o umijeću pokreta. Sugerirala mi je da cijelu studiju nazovem inteligencija tijela. Da bi ostvarili inteligenciju tijela mi trebamo prvo savladati inteligenciju pokreta. Osjećam da opet redam pojmove bez ulaženja u dubinu njihova značenja.<br />
Inteligencija kao sociološka klasa je povijesno nastala kada je došlo do odvajanja umnog od fizičkog rada, a u dnevnom govoru se upotrebljava za objašnjenje, razumnog, razboritog, oštroumnog. Dakle inteligentan je onaj tko je pametan, bistar, koji lako shvaća i rasuđuje, netko tko je obrazovan i kulturan, ali taj netko još uvijek nemora posjedovati inteligenciju tijela i pokreta.<br />
Spajajući umno i tjelesno u sebi mi se uzdižemo iznad povijesne podijele na inteligentno i neinteligentno biće i postajemo biće iz kojeg zrači stvaralaštvo, najvrijedniji atribut kojim se možemo okititi. Stvaralaštvo je svojstvo koje smo dodijelili Bogu jer on je po Bibliji stvoritelj neba i zemlje, pa je tako i ta mogućnost ostala za "običnog čovjeka " nedodirljiva. Tek izabrani i talentirani su se usudili uči u te "zabranjene" sfere i počeli svojim umijećem, za tog običnog čovjeka, stvarati svijet umjetnosti.<br />
Pišući ovu knjigu ja vas pozivam da sjedinite u sebi, umno, tjelesno i emocionalno, da na taj način razbijemo klišee klasnih podjela, jer svaki čovjek je cjelina u kojoj se sjedinjuju svi gore nabrojani atributi.<br />
Oni koji otvaraju radionice za "Inteligenciju tijela" pozivaju na Autogeni trening, na putovanje nama dalekim čakrama, meditiranje i učenje pokreta izvan svakodnevnog života, ja vas ovom studijom pozivam na učenje učenja o svim svojim mogućnostima u vašem prostorvremenu bez gubitka dragocjenog "vremena". U <strong>univerzumu misaono- osjetilno- osjećajnog</strong> u vama se krije i vaše umijeće, vaše stvaralačke sposobnosti.<br />
"Pokret otvara vrata ka učenju." je izjava američkog pedagoga Paula E. Dennisona. Pokretom budimo i aktiviramo mnoge sposobnosti, njime sjedinjujemo i sidrimo nove informacije u neuronima našeg mozga. Bez pokreta naše misli nebi ostajale zabilježene u kori našeg velikog mozga, jer prelazak misli u riječi, simbole, misaone slike i metafore, je uistinu pokret koji mi svjesno ne spoznajemo. To je osnovna i nepobitna činjenica koju treba zapamtiti. Pokret, primum mobile, je uistinu osnova svih kasnijih inteligencija koje se u nama razvijaju. Inteligencija tijela je rezultat pokreta koji u nama neprekidno titraju i održavaju naš život.<br />
Još u majčinoj utrobi smo učili pokretom, poslije poroda nastavili učiti pokretima očiju, glave, puzanjem smo razvijali sposobnost koordinacije pokreta i na taj si način nesvjesno ucrtavali put za lakše učenje čitanja. Pokretom dišemo, njime smo naučili govoriti, plakati, smijati se, njime volimo i branimo se, bez njega nebi odlazili i vraćali se, nebi sjedili i ustajali se, jeli, pili, prali i oblačili se.<br />
Pokret je naš život, pa zašto nebi pokušali taj život pretvoriti u naše umijeće, zašto uistinu nebi postali stvoritelji svog neba i svoje zemlje, svog malog univerzuma koji sam u "Umijeću svakodnevnog pokreta" nazvala kinesferom.<br />
Na početku sam pisala o koreografiji svakodnevice, o našem svakodnevnom performansu. Ako uistinu počnemo osmišljavati svakodnevicu, ostvarjući u njoj harmoniju svih svojih sposobnosti, ona će postati izvor iz kojeg će proizaći umijeće pokreta. Pokret je živuća arhitektura materije, pa njime, iako toga nismo svjesni, oblikujemo svoje tijelo i svoj osobni prostor.<br />
Umijeće pokreta se ne krije u razlogu zbog kojeg ga izvodimo, nego u njegovom nastajanju, početku i trajanju, a tek na koncu i u vidljivom tragu koji ostavlja u prostoru, gradeći pritom nevidljive emocionalne mostove unutar samoga tijela, mostove koji spajaju misao, osjećaj i radnju koju izvodimo. Kada pokret postaje sredstvo komunikacije, onda se ti mostovi šire i oblikuju interpersonalni prostor u kojem srećemo sebe i druge. Inteligencija našeg tijela izrasta iz <strong><span style="color: #000099;">4- D samopoimanja, 4- D samostabilizacije i 4- D samomobilizacije</span></strong>, dakle svjesno ostvarenog umijeća naših pokreta.Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/11738053726425593119noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-2665750158292256521.post-58083038537263899002007-06-11T06:21:00.011+02:002017-06-08T04:51:39.704+02:00Manu propria pokret- 4- D umijece svakodnevnog pokreta<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUbqGObkPPJ_ukIs8H7xZDL_9oIDf0P3AcFZrTrh9chI7SYOM6aXB3pHutNBLMqNW6SneJk78rd6dAt1RZm7litc4G-Lp6NTimE6BrK32gFP0BaTBQThTZjbuVsTQ5_BhKXy8LOLLsSPg/s1600/grad+sanjajucih+knjiga.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUbqGObkPPJ_ukIs8H7xZDL_9oIDf0P3AcFZrTrh9chI7SYOM6aXB3pHutNBLMqNW6SneJk78rd6dAt1RZm7litc4G-Lp6NTimE6BrK32gFP0BaTBQThTZjbuVsTQ5_BhKXy8LOLLsSPg/s320/grad+sanjajucih+knjiga.jpg" width="274" /></a></div>
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><strong><em></em></strong></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><strong><em></em></strong></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><strong><em>Hodočasnici utjelovljenim umom i svjetlosna dimenzija postojanja</em></strong></span></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit; font-size: 130%;"><em></em></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em><span style="font-family: inherit;"><span style="font-family: inherit;">Neurologija svijesti kaže da je misao, svaki trenutak cjelokupnog tjelesnog doživljaja, prema tome je svijest, sveukupno psihofizičko djelovanje i doživljavanje tijela.<br />
Misao, taj čudesni horizont našeg postojanja, misao na izvoru, misao postaje osjećaj i spoznaja želja, poezija našeg istinskog postojanja.<br />
Kako je daleko ta čudesna crta na kojoj se dodiruju nebo i zemlja, duša i tijelo, svijest i podsvijest našeg postojanja? Postanimo hodočasnici našim utjelovljenim umom, osjetimo naše postojanje u tom čudesnom univerzumu.<br />
To je čudesna slika koja se zrcali na prividnom horizontu svijesnosti. Ona je izraz našeg lica, naš smijeh i dinamika naše rečenice, ona je zrcalo naše duše. To su sjećanja i znanje, bol i strahovi. Njom možemo usmjeriti našu emocionalnu i kinetičku energiju, možemo tražiti slijepe točke svjesnosti o tijelu, možemo ih osvijestiti, možemo usmjeriti titraje energije u ispoljavanje ljepote i lakoće postojanja.Činjenica da pamćenje i sjećanje ima svoje mjesto u ljudskom mozgu, činjenica da se mi sjećamo i da se mislima možemo vraćati u prošle događaje, da možemo u pokretnim i zvučnim slikama, sanjati budućnost, misliti pojmove, zamišljati situacije, dovoljnja je potvrda, da je misao energija, kojom se može upravljati, koju se može oblikovati, kojom se može djelovati.<br />
Tom čudesnom misaonom vježbom stvaramo nove sinapse u mozgu, ucrtavamo svrsishodne uzorke u mozgu iz kojih možemo idejama, iskricama naše svijesti, zvijezdama na nebu našeg malog univerzuma stvarati svijet u kojem živimo, širiti svoj horizont. </span></span></em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em><span style="font-family: inherit;"><span style="font-family: inherit;"></span></span></em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em><span style="font-family: inherit;"><span style="font-family: inherit;">Pročitah knjigu Walter Moers <strong>" Grad sanjajućih knjiga"</strong> i osjetih snagu napisanog u sebi. Treba napisati knjigu, zašuh šapat iz dubina i sjedinih se sa tom idejom. U tom gradu se snovi svjetlosnim stazama slobodno kreću, vidljivi u svojoj smirujućoj ljepoti, snovi drevnih knjiga, snovi o ljubavi i ljudskoj dobroti. Vidim poeziju, eseje i utopije drevne, vidim bajke, legende i ljubavne priče ispisane zvjezdanim alfabetom, slovima koja nisu slova nego ritam zvjezdanoga praha, ritam srca koje zvjezdanim stazama jezdi, slova osjećanja, glazba trepravih duša što se gradom snova širi...</span></span></em></span></span><br />
<br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Stojim pred portama grada sanjajućih knjiga čujem misli, čujem smijeh, čujem pjesmu, cvrkutanje ptica i veseli romor, zujanje treperavih pčelinjih duša što se roje i mirišljavim medom limunova cvijeta daruju svakog tko zakorakne u carstvo spokoja, ljubavi i sreće u zagrljaju svjetlosti bez tame, svijetlucave sjenke duša, zaigrane i neviđeno lijepe. Grad sanjajućih knjiga se preko sedam brežuljaka zlaćane boje širi. Kristalna se kupola u beskraj uzdiže i sa svih strana duša sunca u grad stiže. Opojan miris lipa, limunova drveta se mješa sa mirisima mora, lavande, oleandra i prastarih pinija. Vidim zemlju svu na dlanu, vidim sjenke duša, vidim ih kako oko vatre sjede i zajedno ka nebu šalju poruku vječnoga mira. U plavićastom svijetlu zaigranih snova naziru se utopije drevne, otok na kojem vrijeme bdije, Atlantida koja svoj san snije, grad sunca što ljubav zrači sjedinjeni u ovom čudesnom gradu satkanom od sanjajućih knjiga. Koračam zvjezdanim stazama do hrama u kojem ljubavni san na morskim orguljama odu mladosti svira. Dotaknuta toplinom koju duše knjiga zrače ulazim u svetu građevinu da osjetim miris tamjana kojim san dobrote na oltaru život u ljubav pretvara. Nad oltarom se sunce s oblacima igra, razbija oluje, zaustavlja buru da u gradu snova suze neba kao dijamanti vječno u snovima blješte, da sanjajući pupoljci u san o ljubavi izrastu, da se mirisi sanjajućih knjiga mirisom drevnih šuma ovim snenim gradom šire. Osluškujem i u lahoru nježnom čujem zvjezdana slova, osjećam ritam sretne pjesme neba. To zvijezde, mjesec, sunce čarobnim slovima pišu baladu o gradu sanjajućih knjiga i slave ostvarenje davnih utopija i sjedinjenje svih duša svijeta u ljubavi, spokoju i miru. </em></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><br />
<em><span style="color: blue;"></span></em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em><strong>Da trebam napisati knjigu, želim napisati knjigu, želim pisati o umijeću pokreta koji izrasta iz misaonih slika moga uma. Pokretne misaone slike uzrokuju, oblikuju i usmjeravaju pokrete našega tijela i pretvaraju ih u lijek protiv tjelesne, ali ponekad i duševne boli. Sjedinjenjem osjeta i osjećaja u svijesnost mi ulazimo u onaj dio nas samih koji često samo životari iza naših misli. Na tom putovanju bespućima naše duše poslušajmo tri predivne, vječne melodije. Odaberite sami koja od njih, u vašoj svijesti, budi osjećaj ljepote postojanja.Jednog čudesnog proljetnog jutra dok sam uživala u rađanju prirode, osluškivala </strong></em></span><a href="http://www.youtube.com/watch?v=Ya5ICVKUERg" target="_blank"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em><strong>predivne tonove svitanja </strong></em></span></a><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em><strong>divila se simfoniji boja i mirisa, bol, ta "nezvana gošća" na slavlju osjetila se počela širiti tijelom.<br />
Osjetih kako boje gube ljepotu, kako mirisi više ne prodiru do moga srca, tonovi svitanja postaju monotoni i ja to proljetno jutro pamtim kao neugodan doživljaj.<br />
Bol je tog jutra zauzela monopol nad mojim osjetilima i svakim njenim ponavljanjem je postajala novi razarajući događaj, nešto kao potres, kao erupcija lavekoja je geometriju tijela i duše pretvarala ruševine života. Teoretsko znanje mi je govorilo da je geometrija tijela narušena mojom krivicom i bol se kriomice uselila u te ruine kao beskućnik u razrušenu kuću. Zatvorih oči i pokušah tog lutalicu vidjeti srcem, pozdraviti ga stihovima jednog nažalost za mene bezimenog mistika iz trinaestog stoljeća.</strong></em></span><br />
<br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Pitala sam o Tebi svakog koga sam srela.</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Tada sam ugledala tebeKroz sebe</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>I shvatila da smo isti</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>"O, Ti, koji si tako nepodnošljivo lijep,Čiji si ti voljeni?" pitala sam.</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>"Svoj vlastiti," odgovorio je;</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>"Jer ja sam jedan i samo jedan -</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Ljubav, ljubavnik, voljeni, zrcalo, ljepota, oko.</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>"Tražila sam samoću sa svojim voljenimm,</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>No shvaćam da u ovom tijelu nema nikoga osim mene.</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Ja sam onaj koga volim;</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Onaj koga volim je ja</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Tko je ljubavnnik?</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Voljeni, Ljubav i ljubavnik - troje u jednnom;</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Ovdje nema mjesta za savez,</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Pa, čemu onda govoriti o "odvajanju?"</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em></em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Lovac, plijen, mamac i zamka;</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Svijeća, svjećnjak, plamen i mušica;</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Voljeni, ljubavnik, duša i želja duše;</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Opijennost, pijanac, vino i čašaSve sam JA!</em></span></span><br />
<em><span style="color: blue;"></span></em><br />
<br />
<span style="color: blue;"><span style="color: black;">
</span><span style="color: #0b5394; font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: medium;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Sjetih se davno napisanih pjesama... sjetih se vremena Koje nazivam olujom ruža i zbirke Odakle dolazi ljepota i šapnuh...</b></span><br />
<span style="color: #0b5394; font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: medium;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"></b></span><br />
<span style="font-size: medium;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span style="color: #0b5394;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Ti ne zna</b><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="HR" style="mso-ansi-language: HR;">š...<o:p></o:p></span></b></span></span></span><br />
<span style="color: #0b5394; font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: medium;">
</span><br />
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 10pt;">
<span style="color: blue;"><em><span style="color: #0b5394;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span style="font-size: medium;">Ugasnuo je dan jedan od onih u kojima gnječim sjećanja i
trčim zu rijeku i palim oči nena… tiho i elegantno kao crna pantera spušta se
noć… Teške od zvjezda vise ruke neba nad mojim prozorom… <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Ti ne znaš kako izgleda soba u kojoj te volim…
ti ne znaš s kojeg prozora<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pozdravljam u
noći tvoju zvijezdu i tvoj put k meni… <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>velika srebrna lopta zapletena u plavoj mrei
čuvarice snova zapali krijesnice razbi tminu zaborava… </span><span style="font-size: medium;">Jedna zvijezda padom dotaknu tišinu na srebrnom sagu
mjesečine zaplesasmo naš prvi tango…<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>poslije
toga opet tišina… zatvorila sam tvoju šutnju među dlanove… <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>a na terasu se preko usnulog cvijeća uspinjala
zora… zatvorila snove u sunčanu kutiju… i prosula svježinu <span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: medium;">na umor naših zagrljaja…</span></span><span style="color: black;"><span style="font-family: "calibri";"> </span></span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="color: black;"><span style="font-family: "calibri";"></span></span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">Pitam se...</span></em></span><br />
<em><span style="color: blue; font-family: Calibri;"></span></em><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">Postoji li običan slučaj?... ljubav, začeće, porod, život i opet ljubav… je li kružni tok sudbine slučaj?... dogodi li se neka priča slijedom slučajnih misli… tijekom slučajnih osjećaja… nezaustavljivim tokom događanja?... izviru li slučajnosti iz kaosa zbilje ili poetike sanja… promatram svitanje… prelamanje noći u dan… probijanje svjetlosti kroz staklo prozora… i nastajenje naših sjena na zidu… stojimo spramčiok Suncu… obasjava nas bijelina vjenčanice kojom zora kiti jutro… nebo plamti vatrom dolazeće ljepote… bude se i ptice u krošnji lipa… širi se miris ljekovitih cvjetova… u ovom sasvim običnom subotnjem praskozorju se događa neobićnost osjećanja… </span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">Stanujemo li slučajno u ovom djeliću univerzuma?... je li slučajno ovdje gnjezdo naših praotaca?... udišemo svježinu proljetnog znakovlja… smjenjuju se slike na horizontu svjesnosti… smanjuju se naše sjenke… zlatna hostija stoluje na pijedestalu vječnosti… mi koračamo zenitom vremena… sjene nestaju… stojimo razgolićeni pod nutarnjim suncem… raskrinkani od sebe pred sobom… </span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">Je li slučajna ova zrelost samospoznaje?... ili je to ipak uspiješno pretakanje transcendentalnih žudnji u iskustvenost preživljelih godina?... <br />Nižemo nisku bisera u riznici pamćenja… slažemo misaono- osjećajne slike u galeriji uspomena… gomilamo ljepotu u muzeju sjećanja… dojmovima širimo univerzum bivstvovanja… sretni smo… ponekad tužni… opet sretni… smjenjuju se raspoloženja u našem biverzumu kao godišnja doba u ovom djeliću svemira… <br />Vjekuje li ljubav slučajno na oltaru našeg prostor- vremena?... pitam se promatrajući prisnost u tvom pogledu… </span></em></span><br />
<br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">Pozivaš me na ljubavno sučeljavanje... </span></em></span><br />
<em><span style="color: blue; font-family: Calibri;"></span></em><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">"Sjećam se kako sam jednom trčao za tobom, za tom tvojom košuljom koja je lepršala na vjetru. Jednom sam prije mnogo godina pio iz čaše u koju je skliznuo tvoj lik i podrhtvao u njoj."</span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">"Zašto mi danas recitiraš Sandberga?"</span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">"Zato jer uvijek čujem tebe u glasu žena koje prolaze pored mene"</span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">"Ja sam sinoć na terasi u glasu vjetra koji je razgovarao sa zvjezdama prepoznala tebe nasmijanog, tvoju vječno snenu sjenku u meni"</span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">"Isprekidani odgovori mojih prisjećanja mi uvijek govore da živiš i da me tvoje lice gleda iz svakog ugla u gradu, da si prisutna u podnevnoj vrevi na ulcama, u gužvi na peronima, u metežu na areodromima, da si uvijek u meni"</span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">"Kada osluškujem mjesec, prepoznajem tvoj lik u njemu, tebe u srebrnoj odori noći koja nas uvijek sjedinjuje. Tada mi se čini da si veliko srebreno jezero okruženo brezama i borovima koji mješaju svoju bjelinu i zelenilo sa zvijezdama u beskrajnom mraku neba"</span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">"Mjesec i jezero su isprepleli svoje ruke pod mojim srcem i postali ljupka žena u lepršavoj košulji za kojom sam trčao."</span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">"Tvoje ruke su vjetar koji miluje moje lice dok stojim na terasi i prepoznajem tvoje oči u beskrajnom mraku neba"</span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">"Ti me čekaš u pod slojem mahovine i lišća nadohvat hrastovih ruku, spremna kao i uvijek da opet nekud otrčiš da bih slijedio u vjetru tvoju lepršavu košulju"</span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">"Molim te govori dalje, govori mi jezikom Sandberga, da uvijek bude jednostavno ljubav "</span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">"Danas znam zašto sam trčao da uhvatim tvoju lepršavu košulju, Ona je treperila u ritmu tvoga smjeha i govorila mi jednostavo ljubav."</span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";">Jesmo li mi običan slučaj u carstvu ljubavi?...<br />Jesmo… život je jednostavno ljubav…<br /> </span></em></span><br />
<span style="color: blue;"><em><span style="font-family: "calibri";"></span></em></span> </div>
<span style="color: blue;">
<span style="color: black;"><em>
</em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em></em></span></span><br />
<span style="font-size: 130%;"><span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Zglob do zgloba, ruina do ruine, meni tog jutra strana i nepoznata dimenzija prostor- vrijeme je bila bez ritma i dinamike, bez harmonije i sjedinjenja unutarnje i vanjske ravnoteže. Osjećala sam je samo kao neugodu i kroz bol upoznavala tog tajnovitog stranca koji mi se smiješio krijući maskom svoje pravo lice. a danas poslije hodočašća mojim utjelovljenim umom osjećam tu svjetlosnu dimenziju i trajem u njoj.</em></span></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em></em></span><span style="font-size: 130%;"><br />
</span><span style="color: blue; font-family: inherit; font-size: 130%;"><strong><em></em></strong></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><em><span style="color: blue;"><span style="font-size: 130%;"><strong>O čovjeku i pokretu</strong></span><span style="font-size: 130%;"></span><span style="font-size: 130%;"></span><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5157582605423700562" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhNU_YHHE95wLU2uP7LZwwFoFHLu8J0IvS52HOQ-M13XBXePMubILUCWITl3xEEfmVDe-KpsrKeaJNPXWCK9Fz8u9Dt1VUoyyUkiragato9Z2ptVdktN_IPcY5jDNBkpUqTd64FYQBPdSY/s320/img_hermes.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /></span></em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>"Pokret mojih suvremenika je estetičan i pun emocionalnog izraza, jer oni su slobodni pa tako i kreativni. U njihovom tijelu pokret živi, oni sami proizvode, tu valovitu, ali nikad do kraja definiranu snagu. Iako obučeno tijelo se pokretom odaje u svojoj nagosti naglašavajući svoj oblik, svoju zrelost, a ne svoje razgolićeno divljaštvo. Čovjek današnjice svojim pokretom pokazuje harmoničan izraz svog cijelog bića." ovo je moj san o tijelu i pokretu koji sam opisala u eseju "Utopija kreativnosti svakodnevnog pokreta"</em></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><br />
<em><span style="color: blue;"></span></em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Promatrajući ljude epohe, kroz pokret kojim mi, svaki od njih napose priča svoju životnu priču, ja naslućujem njihove nesigurnosti, njihova nezadovoljstva i one zatomljene tuge o kojima ne žele razgovarati.</em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>To je jedan od razloga zašto sam se odlučila nastaviti pisati studiju o pokretu. Teško je jednostavnim riječima izraziti misao o ljudskom tijelu kao cjelini, još teže je pisati o tijelu koje misli samostalno, a najteže je godinama usađenu podvojenost duše i tijela ujediniti u novi integrativni dualizam univerzuma utjelovljenog uma i pretvoriti ga 4- D samopoimanje. Pod integrativnim dualizmom mislim na spoznaju cjelovitosti sebe samoga i svijeta u kojem živimo.</em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Pošto pišem o pokretu ja ću se zaustaviti na objašnjavanju njegovog nastajanja u nama i pokušati objasniti njegovu vezu između tijela i našeg trajanja i djelovanja u svakodnevnom životu, te pokušati osmisliti njegovu ljepotu.</em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Mi živimo u epohi koja nas obasipa novim saznanjima i pretvara ih u upotrebne predmete kojima se služimo i na taj način si olakšavamo život. Korištenjem prirodnih resursa planete na kojoj živimo mi smo se, spoznavajući prirodne zakone, pokušali izdići iznad prirode i pričinilo nam se da smo počeli vladati njome. Kao što je teško vladati nekim tko ima samosvijest, tako je teško ovladati i onim što izrasta iz sebe samoga.</em></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><br />
<em><span style="color: blue;"></span></em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Priroda nam se suprostavlja svojim hirovitim čudima i dokazuje nam još uvijek našu ovisnost o njoj. Gigant sapiens, izrastao iz prirode, je zaboravio da jedino u integrativnom dualizmu s njom te spoznavajući dimenzije univerzuma svoga uma, može uistinu razvijati sebe i nastaviti razvijati vrstu.</em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Istina je da "moderan čovjek" voli sve što je lijepo, slijedi manje više sve trendove i pokušava biti vjerodostojan predstavnik vremena u kojem živi, ali taj isti čovjek se još uvijek nije potrudio da spozna i osjeti osnovnu energiju koja ga čini svjesnim bićem.</em></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><br />
<em><span style="color: blue;"></span></em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Ta energija je njegova svijest i spoznaja o osobnim resursima, o mogućnostima koje se kriju u univerzumu njegova utjelovljenog uma. Vanjski izgled je ono na što "moderan čovjek", zahvaljujući tehničkim pomagalima, umijeću drugih i svom novcu može djelovati. Svakodnevni pokret iz kojeg je proizašao njegov uspravni stav je, uprkost svemu tome, kod "modernog čovjeka" već stoljećima ostao na razini djeteta izraslog u školarca i ne sazrijevajući paralelno s njegovim umom s vremenom prelazi u pokrete i držanje starca.</em></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><br />
<em><span style="color: blue;"></span></em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>"Moderan čovjek" nije uspio svoj pokret uskladiti s vrednovanjem estetike i ljepote u vremenu u kojem živi.</em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Elegantan pokret je lijep i pun tajnih izazova, osvaja poglede, izaziva čudenje i tako ulazi i u svjest drugih. Svakodnevni pokret nebi smio biti odraz napora, jer u njemu je usidrena snaga utjelovljenog uma i on bi trebao postati dlijeto kojim se oblikuje tijelo.</em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Tijelo modernog čovjeka je još uvijek neizbrušena perla, koju bi on pokretom trebao pretvarati u živuću statuu svakodnevice punu ljepote, energije i pokreta. U mojoj knjizi " Umijeće svakodnevnog pokreta" sam u poglavlju "Svijest o tijelu", str. 85. pisala o rađanju perspektive u slikarstvu i dominaciji tijela u vremenu renesanse. To je bilo vrijeme kada se ljudsko tijelo počelo pokazivati u svoj svojoj postojanosti, ljepoti, skladu i harmoniji, ali u tim slikama i skulpturama se nije naslućivala dinamika i pokret. Barokno slikarstvo i kiparstvo je unijelo dinamiku u izraz, iz skulptura toga vremena zrači energija, naslućuju se pokreti koji odaju osjećaje likova.</em></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><br />
<em><span style="color: blue;"></span></em></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><br />
<em><span style="color: blue;"></span></em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5092515635544314418" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2w9G2_q1Rh7uTHCO6Q1sNv-etX-j1SKgjgnt2UziylbsEgxayZr3_Cu8ODSk1aemowqAayaUM1vSMW9czjNBPQVwDJMCU-pcvuZlhuF6uJjr_tiGBrgfpitJ9GgBtijU9LOnYKTR8wRU/s400/dafne.jpg" style="cursor: hand; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /><br />
U Berninijevoj (Lorenco Bernini, 1598- 1680) skulpturi "Personifikacija zore" Dafne se, trenutak prije nego je uhvati bog Sunca, pretvara u grm. Barokni umjetnik je želio dočarati kretanje<br />
i dao skulpturi ritam i dinamiku svog doživljaja.<br />
Promatrajući skulpturu u meni se budi sinestezija osjećaja pa ja očima čutim miris svitanja i grma, a zelena boja lovora se mješa s nijansama ružičaste boje mladog tijela djevojke u bijegu. Spoznajem spiralni pokret koji proizlazi iz cijelog djela, taj pokret dominira i oblikuje prostor, ja čujem vjetar i vidim kao leprša kosa Apolona i Dafne, osjećam pokret njegove ruke na njenom tijelu, a dinamika cijele skulpture mi oživljuje mit i dočarava spoznaju tog sudbonosnog trenutka.<br />
Tek tijelo u skladnom pokretu odaje svoju pravu ljepotu, pa ako je barokni umjetnik tu ljepotu uspio dočarati u kamenu, zašto onda "moderan čovjek" nebi od svoga tijela pokretom mogao učiniti to isto. </em></span><br />
<em><span style="color: blue;"></span></em><br />
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Dafne, ta nimfa snena, ljepotom odjevena</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Apolonov zanos u njoj snagu izgrađuje</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>srca dva ljubavlju prestrašena</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>dok lovorov se grm radosno naslađuje.</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Treperava haljina zelenog lovora</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>žena nježno nestaje u beskrajnom moru</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>bježi od dodira tog nebeskog stvora</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>u tek uranjajući u svjedoćanstva zoru.</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>zelenkaste listove prosipa po njoj</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Zora joj nudi snagu treptavoga bića</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Dafne se pretvara u lovoriku nijemu</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>koja bježeći od ljubavi o ljubavi priča.</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Ljubila je tajno u božanskoj sjeni</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>njegovana snagom svjetlosti snažne</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>nadala se da će dodir njezin sneni</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>apolonu pokazati njene usne vlažne.</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Sakrivala je lice, brisala je suzu</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>božjom voljom postajala granje</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>zorom zaiskreno treptavo u nizuna</em></span></div>
<div align="center">
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>dajući se snazi svjetlosti danje. </em></span></div>
<br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Oslobođajući tijelo od midera, korzeta, ukočenih okovratnika, uskih prsluka i neudobnih cipela čovjek je tijelu poklonio slobodu, ali ne spoznavajući čudi i hirovitosti svoga tijela, mu još uvijek nedozvoljava da živi svoj slobodan život i da, koristeći se svojom urođenom spiralnom dinamikom iz trenutka u trenutak, samo sebe oblikuje.<br />
Ljudsko tijelo misli, diše, spoznaje i pamti na sebi svojstven način, pa se ono, slično prirodi iz koje se razvilo, ponekad u svojoj hirovitosti i osvećuje čovjeku erozijama zglobova, bujicama suza, sušom osjetila, požarom u mišićima, erupcijama vulkana u glavi, potresima iz kojih ostaju samo ruševine nekadašnjeg uspravnog stava.<br />
Pokret tijela bi se trebao, prateći promjene i modu ljudskog odjevanja, isto tako mijenjati i oslobađati. Iz nekada ukočenih, potpuno neprirodnih salonskih pokreta on bi trebao postati slobodna kreacija pojedinca, 4- D samomobilizacija, performance njegovih trenutačnih misli, želja i raspoloženja.<br />
Čovjek se izborio za demokraciju duha, slobodu svojih misli i tako postao sudionikom pri stvaranju uvjeta za svoj bolji i ljepši život. Sloboda pokreta bi tako trebala postati pokazateljem unutarnje estetike svakog pojedinog čovjeka, izraz njegova umijeća u skladu s kulturom u kojoj odrasta i koju stvara, pokazatelj stupnja civilizacije do koje se izdigao.<br />
Godinama sakrivano, ljudsko stopalo vapi za povratkom samostalnosti, traži ljepotu svoje forme i priznanje svoje funkcionalnosti, priznanje svog trijumfa u evoluciji čovjeka. Stopalo je svojom građom i funkcijom branioc tijela na barikadama između svijesti i nesvijesti. Puno refleksa, koje je čovjek godinama zatomljavao u oskudnost njegovih pokreta, stopalo modernog vremena bi trebalo postati nositeljem elegancije i lakoće hoda. Nečujan korak je lijep i zdrav korak koji prelazi u elegantan hod.<br />
Dlanovi, izvori snage i spretnosti prstiju, u igri s pokretima ruku, vođeni ritmom zaokružuju sliku osobnosti i karaktera. Tijelo koje na izgled miruje, živi rukama, stvara njima pa često njima i govori. Ruka vođena dlanom i preciznom motorikom prstiju ne lamata i ne maše oko tijela, ne lupa vratima i ladicama, ne troši nepotrebno energiju mišića koji su preodređeni za stabilizaciju, a ne za nekontrolirano mahanje. Tek skladan pokret cijele ruke odaje umijeće misli ali i svjest o tijelu.<br />
Pokret modernog čovjeka bi trebao odavati i njegovo znanje, znak razvoja i sudjelovanja u kulturološkoj i biološkoj evoluciji. Pokret je utirao njegov put evolucijom i mjenjajući se bio stvaraoc civilizacije u kojoj živi.<br />
Čovjek danas ne pljuje po cesti, ne briše nos rukama, ne podriguje i ne zjeva u javnosti, ne srče i ne mljacka pri jelu. On više ne govori preglasno, ne urla, ne zavija. Moderan čovjek je kultivirao i svoje emocije, usmjerio svoju emotivnu energiju, intelektualizirao svoja prijateljstva i gostoprimstvo. Naučio je upotrebljavati nož i vilicu, izvježbao se u koordiniranju desne i lijeve ruke pri rezanju odreska na tanjuru, naučio je jesti salatu lijevom rukom iako je dešnjak, držati čašu za crveno vino samo prstima na stalku, a čašu konjaka cijelim dlanom zbog rituala uživanja u tom piću bogova. Moderan čovjek se prilagodio svim izazovima socijalizacije, kulture i civilizacije. Pristao je na novi, sve brži tempo života, koji je dirigiran brzinom razvoja znanosti i tehnologije.<br />
Nažalost nekada mi se pričinja da je u cijelom tom neprestanom dokazivanju svoga znanja, "moderan čovjek" zaboravio sebe samoga, zaboravio je svoj utjelovljeni um zapitati gdje se nalaze i postoje li uopće granice njegove osobnosti. </em></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><br />
<em><span style="color: blue;"></span></em></span><br />
<span style="color: blue; font-family: inherit;"><em>Moj novi konzept "<strong>Manu propria kineziterapija</strong>" se temelji upravo na tom nedostaku čovjekove svjesti o tijelu i pokretu. Razrađujući metodu 4- D samopoimanje ja pokušavam čovjeka uvesti u beskraj univerzuma umno- osjetilno- osjećajnog u njemu, osmisliti i osvjestiti njegovo šesto čulo koje ostaje zatomljeno i nespoznato.<br />
Prilagođavajući se ritmu moderne "modern čovjek" izgubio je svoj ritam i dinamiku. "Moderan čovjek" danas čini sve da bi sudjelovau u najnovijim trendovima svijeta. On se bavi sportom, obilazi fittness središta, pohađa tečajeve novih oblika gimnastike i modernog plesa, prihvata ritam i dinamiku voditelja tečajeva i u taktovima muzike dalekih naroda pronalazi svoj plesni korak. No, unatoč svim tim svojim sposobnostima, on naučeno i spoznato na tim tečajevima zaboravlja čim napusti gimnastičku ili plesnu dvoranu. Uz taktove glasa voditelja gimnastike i taktove muzike on pronalazi svoj ritam, ali ga nezna sjediniti sa ritmom i dinamikom svog svakodnevnog pokreta i tako ostaje uskračen za spoznaju jedne od dimenzijasvog utjelovljenog uma, trenutka u kojem postoji.<br />
Ne sjedinjujući svoj osnovni ritam s ritmom pisanja na računalu, pisanje jednog pedesetogodišnjaka se pretvara u robovanje tehnologiji. Desna ruka na mišu, lijeva na tastaturi, pogled na zaslonu računala, a u glavi misli i uvijek novi izazovi i svjest o vremenu koje mu je ograničeno. Onaj koji nije svjesno spoznao svoj ritam i svoju dinamiku, protegu vremena u sebi, gubi kontrolu nad pokretom, preopterećuje i tako već opterećene mišiće odgovorne za pokrete pisanja jednog običnog izvještaja o uzgoju npr. "krastavaca u limenkama".<br />
Ponekad mi se čini da kod mnogih ljudi današnjice, ritam pisanja određuje i usmjerava računalo, a ne njihov mozak. Računalo svojom savršenom građom i svojom usavršenom djelotvornosti postaje voditelj misaonog fitnessa i određuje brzinu i djelotvornost pisanja, računalo umjesto svijesti vodi prste pri tipkanju teksta.<br />
Takav pokret više nije izvor energije, nego postaje pasivni potrošač, korisnik tijela i umor za njegov utjelovljeni um. Iz njega onda izrastaju napetosti mišića, ukočenosti zglobova i postaju novi sindromi boli.<br />
Moderan čovjek, zbog radnih opterećenja, zbog strijemljenja ka uzdizanju na ljestvici poslovnih uspjeha, boluje od nedostatka vremena za sebe sama i to je njegov osnovni argument kojim opravdava nedostatke u samosvijesti, samoosjetilnosti i samoosjećajnosti. On uistinu još nije shvatio da je vrijeme dio njega, da je vrijeme dimenzija njegovog postojanja i da upravo u tom vremenu koje mu ističe u nepovrat može, u vremenu dok riješava svoje poslovne probleme, spoznavši svoj ritam, može svoj utjelovljeni um uzdizati do savršenstva 4- D samospoznaje. Nemati vremena znači nemati sebe samoga, a to je odlučujući gubitak samosvjesti i nedostatka samopoimanja.<br />
Pokret treba shvatiti kao sjećanje, kao doživljaj koji ne želimo i ne smijemo zaboraviti, kao ljubav koja stanuje u tijelu i nikad ga ne napušta. Istina je da poticaji za pokrete izrastaju iz gospodarstvenih, društvenih i estetskih okvira svakodnevice i često djeluju destruktivno na našu samosvjest. Ti poticaji svakodnevno konfrontiraju pokret, tijelo i um. Na te poticaje treba reagirati integracijom svih svojstava tjelesnosti, jer tek tada pokret postaje materijal kojim oblikujemo i usmjeravamo stanja neuroza, prevazilazimo vegetativno znojenje ruku, lupanje srca, kočenje mišića i nepokretnost zglobova.<br />
Čovjekov utjelovljeni um, ono filozofsko "Ja" u njemu je kožom tijelu uvijek na tragu, spoznaje njegove konture i granice njegovih djelova. Taj um komunicira sa osjetilima, pa nekada svodi pokret na nultu točku njegovog postojanja, zaustavlja ga i koči. Spoznajom svoje unutarnje snage, osvješćivanjem tog filozofskog "Ja" u sebi, čovjek može budeći samoosjetilnost i samoosjećajnost, pokret iz te nulte točke ponovo povesti u stvoranje nove, ljepše slike tijela. Potonuti u sebe samoga, u ono mjesto gdje su skrivene njegove nesigurnosti, je siguran put ka obnovi svih zatomljenih mogućnosti svoga utjelovljenog uma.<br />
Moderan čovjek sudjeluje u estetici vremena predstvljajući sebe samoga u outfitu epohe. Sportska elegancija oblačenja naglašuje konture tijela, ali odaje njegove nedostatke. Vjerujući medijima, čovjek se danas oslobađa prekomjernih kilograma, plača za odstranjivanje naslaga sala na bokovima, oblači sve uže i uže hlače, ali ne spoznaje svoju nesposobnost u stabilizranju zglobova. Najskuplje dizajnirane traperice na takvim nogama djeluju jeftino, a najelegantnije cipele na stopalima koja su izgubila svodove odaju nelestičnost hoda.<br />
Gledam tog modernog čovjeka, u njegovoj svakodnevici punoj dostignuća njegovog misaonog uma, i tražim u njemu vidljivi napredak u biološkoj evoluciji.<br />
Pokušaj tematiziranja tijela u pokretu, izraslo iz beskrajnog polja općenitog znanja i naslućene spoznaje dinamičke samoorganizacije svih njegovih struktura, je čini mi se primjenjeno samo u sportu, gimnastici i plesu. Napisano, pročitano, naučeno i izgovoreno znanje ostaje samo sjećanje, pasivno znanje u vijugama misaonog dijela mozga. Slika savršenog pokreta, pohranjena kao vizuelno sjećanje, u kojem nema ritma i kvalitetnog duktusa dinamike, postaje arhivirano blago bez prave vrijednosti.<br />
Znanje o pokretu i njegovim strukturama traži odraz u tjelesnom iskustvu i izraz u njegovom svakodnevnom izvođenju. Mi smo dužni prošlim vremenima iz kojih je pokret proizašao, pokretom djelovati i usavršavati svoje daljnje razvijanje.<br />
Zna li moderan čovjek zašto on više ne lupa vratima i ladicama?<br />
To je civilizacijska norma uvjetovana odgojem i društvenim zakonima dobrog ponašanja. Isto tako i ritual ili koreografija ručavanja u društvu. Kada je prestao lupati vratima i ladicama, počeo upotrebljavati nož i vilicu pri jelu, podizati čašu pri zdravicama, čovjek je počeo nesvjesno razvijati i nove motoričke uzorke u svom mozgu. Naučio je koordinirati pokret ruku i nogu pri vožnji automobila jer je to pokret koji mu je omogućio brži transport. No, oni koji su stvarali zakone dobrog ponašanja i proizvodili računala i automobile nisu objašnjavali put nastajanja tih novih pokreta i držanja tijela. Navike proizašle iz tih novih rituala su zahvaljujući djelovanju ljudskg mozga ucrtane u njegovim motoričkim kartama, ali moderan čovjek je u svijesti o pravilnom držanju tijela i njegovih pokreta ipak, još uvijek ne spoznavajući izvor pokreta u sebi, ostao na razini Neandertalca. Neandertalac se uzdigao na dvije noge i tim činom automatski prestao stabilizirati svoj rameni pojas, koji mu više nije bio važan sa kretanje u prostoru koji je bio pun, do tog trena, nepoznatih izazova. Počeo je upotrebljavati svoje ruke kao oruđe kojim je savaladavao te nove izazove.<br />
Nestabilizirajući rameni pojas, čovjek danas zatvarajući polagano vrata i ladice, upotrebljavajući nož i vilicu pri jelu, podižući čašu na zdravicu, krivo opterećuje zglob i mišiće ramena, iskrivljuje vratnu kralježnicu i smanjuje volumen prsnog koša.<br />
Nestabilizirani zdjelični pojas pri sjedenju uništava strukture kukova, umrtvljuje male stabilizatore kralježnice i trbušne mišiće, a umara velike leđne mišiće. Šake i stopala se u svojm neekonomičnom djelovanju grče i deformiraju. Obim njihovih pokreta se smanjuje, njihova elastičnost i precizna motorika se gube u pretjeranom korištenju snage. Dlanovi i tabani gube svodove, prsti zglobove, a time i namjenjenu im djelotvornost.<br />
"Moderan čovjek" danas još uvijek vjeruje, kao i njegovi davni pretci, da je proces starenja krivac njegovom sindromu boli i ne poduzima ništa što je u njegovim mogućnostima i mogućnostima njegova pokreta da taj proces zaustavi.<br />
Pokušajmo zajedno slijediti postaje iz kojih izrasta naš život u kojem mi prihvaćajući promjene obrazaca vjerujemo da istinski živimo.</em></span><br />
<strong></strong><br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/11738053726425593119noreply@blogger.com16