Manu propria kineziterapija- Učenje umijeća pokreta

Pokret je jedan od kompliciranijih oblika misljenja

4- D samopoimanje; Ideokinetičke slike ili misaona gimnastika

Moja, Tvoja, Vaša misao je nešto posebno, ponekad nešto misteriozno, ali često nešto tako svakodnevno. Misao, mišljenje, razmišljanje, već samom svojm pojavnosti u nama potvrđuje da su to procesi koji se često odvijaju i bez obaveznog podražaja iz vana i bez vanjskog izraza.
Šta znači misliti? Dok mislilmo u našim glavama se isprepiliću električni i kemijski procesi, koji potiću titranje neurona unutar mozga. Po tome su naša najkvalitetnija duševna stanja svedena na osciliranje električnih potencijala.
Zar je to sve? Za sada, bez nekih drugih otkrića to ostaje jedina, naučno dokazana činjenica. Upravo ti procesi u našoj glavi, nam omogućavaju spoznaju svijeta oko nas, spoznaju osobnog postojanja i razvoja vrste, u njima se kriju naša sjećanja, naše pamćenje, oni nas povezuju s onim što je bilo i omogućavaju nam planiranje onoga što će biti. Misao je naša jedina mogućnost kojom stićemo i pohranjujemo, za život neophodno, znanje, a znanje stićemo učenjem.

Misao je osnovna jedinica učenja bilo koje vrste, pa čak i učenja pokreta.

Ideokineza, misaona gimnastika je odličan put za sjedinjavanje već naučenog, zapamćenog i želje za upoznavanjem novog. To, za čovjeka novo, je sigurno već negdje zapisano ili pokazano. Iz toga već rečenog, pokazanog i zapisanog, treba znati učiti u skladu sa osobnim željama i potrebama, treba znati stvoriti okvire iz kojih će, svaki za sebe, stvoriti svoju sliku stvarnosti.

Dok mislimo, u našoj glavi se odvijaju prozesi koji bez sudjelovanja tijela ne bi bili potpuni. Mozak i tijelo, ujedinjeni i skladni, pretvaraju našu misao u stvarni doživljaj. Mi nesmijemo nastaviti živjeti u zabludi i ono duhovno, osjećajno i misaono u nama odvajati od tijela.




Misao iz molitve "kruh naš svagdašnji", misliti drugim pojmom i stvoriti misao "pokret naš svagdašnji", dobar je početak za misaonu gimnastiku. Stoljećima smo vjerovali da naša sudbina leži u "Božjoj ruci" i rado se prepuštali molitvama i nismo željeli prihvatiti očiglednu činjenicu da bez pokreta Adamove ruke nebi bilo ni nastajanja svijeta. Pokret koji je značio nastajanje svijeta je spojio dvije ruke u dodir iz kojeg je izrastalo i naše vjerovanje. Razumjeti, da bez čovjekovog pokreta nebi bilo ni kruha ni molitve, znači spoznati svoj pokret kao izvor, kao "veliki prasak", kao prst Božji pri stvaranju svijeta, kao izlazak sunca, kao padanje kiše, treperenje zvijezda, kucanje srca, disanje i tako misliti pokret, kao život.

Šta se uistinu događa u našoj glavi kada mislimo?

Ispitivanjem u laboratorijima je objašnjeno da, uvijek kad mislimo misao, u našem mozgu dolazi do umrežavanja različitih procesa, da se sve to događa paralelno s puno čuđenja vrijedne, cjelokupnosti i bogatstva udruženog djelovanja mnogih njegovih dijelova univerzuma našeg utjelovljenog uma.

Da bi to samom sebi objasnili i uistinu prihvatili kao činjenicu nesmijemo zaboraviti nešto vrlo važno, a to "nešto" je ono što misao pretvara u našu misao. U našem mozgu postoji prostor potpuno privatne domene, prostor u kojem se zrcale sjene naše osobnosti koje misao oblikuju u našu misao, našu ideokinetičku sliku o nečemu.
U tom prostoru se smjestio izvor iz kojeg polazi misao o nama samima, naše svojstvo 4- D samopoimanja. Tu, u dubini univerzuma umno-osjetilno- osjećajnog u nama, se krije i čudesnost djelovanja našega mozga. Mi zahvaljući tom djeliću sive mase skrivene u glavi, osjećamo sebe u svemu što čutimo, činimo, mirišemo, slušamo, vidimo. Tu se sjedinjuje naš osjećaj s vanjskim i unutarnjim poticajima koji stvaraju našu ideokinetičku, četverodimenzionalnu misao o nama, drugima i nečemu.
Iznenada je počela padati kiša, a ja nemam kišobran. Ljetna kiša je često događaj koji u meni budi ugodan osjećaj osvježenja. Ako se nalazim na odmoru i lutam gradom bez nekog određenog cilja tada doživljavam kišu uistinu kao dar neba i prepuštam se njenim kapima. Ali ako sam krenula na neki važan sastanak tada kiša postaje smetnja ostvarenju moga cilja. U mom mozgu, u prostoru moje privatene domene se oblikuje misao koja me onda navodi da potražim sklonište od kiše, trgovinu kišobrana ili da pozovem taxi.
4- D samopoimanje je misaona gimnastika kojom mi spoznajemo osobne želje, prepoznajemo nadanja, jačamo sjećaje i namjere. Za njeno izvođenje nema i nesmije biti pisanih pravila i primjera, nesmije biti usporedbi i imitiranja.

Svaka misao, da bi mislila drugu, da bi postala proces razmišljanja i da bi bila moja, mora nositi u sebi dio osobne priče, fragmente iz sjećanja, trenutke prošlosti koji se spajaju sa situacijom u kojoj se nalazim iz kojih proizlazi misao o trenutku u kojem postojim.

4- D samopoimanje, misaona, ideokinetička gimnastika lijek protiv boli

Da bi spoznali svoje tijelo i počeli učiti umijeće svojih pokreta, misaonom gimnastikom bi trebali ulaziti u one djelove sjećanja iz kojih možemo izvući nešto što smo zaboravili i to ponovo naučiti (npr. djetinjstvo), a onda možemo skakutati iz godine u godinu, prisjećati se situacija kada je bol pri pokretima tijela bila prisutna, oživjeti uvjete, spoznati uzroke u kojima je došlo do ukočenja leđa ili nekog od zglobova. Tijelo će misliti s nama, tijelo će nam pomoći da ta sjećanja budu živa i kompletna.
Probajmo sjećajući se osjetiti granicu pokreta koju je bol postavila, a onda se u svom misaonom teatru pokretati i odigrati tu skoro zaboravljenu scenu iz prošlosti.
Prisjetivši se bivše boli ponovo je pokušati doživjeti u svom njenom intenzitetu, pa misaonom gimnastikom pokretati bolni mišić ili ukočeni zglob, što bez misaone slike o tijelu, pokretu i boli nije izvodivo.
Moja misaona slika boli je kaos iz kojeg treba pronaći put ka harmoniji postojanja. Zamišljam bol kao vatru čiji jezici spaljuju tijelo i izlaze iz njega kao smrad koji zagađuje zrak. Ljudsko tijelo gori užasno brzo, bol prelazi u smirenje smrti, ali ako uspijemo pronaći put kako to vrenje pretvoriti u miris sna, tada ćemo uspjet vatrom boli pobijediti plamene jezike koji gutaju san.
Jednom sam poželjela da me uistinu nešto zaboli da bih mogla eksperimentirati i osjetiti do kuda dosežu granice moje osjetljivosti, da ih onda mogu usporediti sa granicama koje mi naznačuju pacijenti pri svojim pokretima.
Kao da uistinu postoji onaj koji usmjerava naše puteve i ostvaruje želje, jedne noći sam pala i iščašila srednji zglob srednjeg prsta lijeve ruke. Osjetlila sam vatru boli i njeni jezici su se širili mojim tijelom. Sjela sam na pod i počela duboko udisati i izdisati. U glavi mi se zavrtilo i osjetila sam mučninu u želucu. To je bila čista fizička bol i ja sam znala mjesto iz kojeg se širi. Krenula sam misaonim putem do povrijeđenog zgloba. Skoncentrirala sam se na bol i zaustavila njeno širenje tijelom. Vrtoglavica je prestala, mučnina prestala. Stavila sam led na povrijeđeni zglob i otišla do hitne pomoći. Mladi lječnik mi je odredio tri tjedna gipsa, što je obavezno smirenje i vrijeme za oporavak ranjenih struktura.
Drugi dan me zabolila glava. Svjesna napetosti mišića u ramenom pojasu ja sam ih za trenutak još više pojačala. Bol u glavi se pojačala i ja sam stvarno uspjela izazvati oluju u njoj. Tutnjalo je i bljeskalo u mojim moždanim vijugama, a osjećaj mučnine se uistinu pojavio kao popratna pojava. Dozvolila sam toj vatri da se proširi tijelom i svijesno ušla u oganj nesnosne boli koja blokira sva druga osjetila. Cijelo tijelo je gorilo mučninom i neugodom. Dva moja bića su bila u sukobu. Upoznah podsvjest koja se budila u meni. Dotaknuta plamenim jezicima ona se uskovitlala i pružala ruke ka svijesti. Ležala sam zatvorenih očiju na krevetu dozvolila taj zagrljaj. Pred mojim unutarnjim očima se odigrao usporeni film trenutka kada sam pala . Pri padu su se mišići napeli u obrani da ne udarim glavom o pod. U isto vrijeme osjetih neugodan miris pucanja tkiva unutar zgloba i smrad želučane kiseline koja je prijetila vulkanom. Unutarnja vatra je palila krv i vezivno tkivo. Osjetih kuckanje u zglobu. To moj imuni sustav šalje svoju vojsku da obrani ostalo tkivo. Počela sam duboko disati opuštajući vratne i ramene mišiće. Ušla sam unutarnjim očima u najsitnije djeliće atoma moga tijela. Osjetih vrenje u kemijskim procesima moga tijela. Moram pojačati to vrenje dodavajući mu kisik. Disala sam polako i duboko, izdisala u istom ritmu. Unutarnja vatra se pojačala, plameni jezici su dodirivali bolne mišiće, ulazili u glavu, lutali želucem. Želučana kiselina je prestala ključati, osjećaj mučnine je popustio. Smrad je nestao mješajući se s mirisom jasmina koji je dolazio kroz otvoren prozor dnevne sobe. Otvorih oči. Glava me još uvijek malo bolila, ali napetost u mišićima je popustila. Ustala sam i izašla na terasu. Miris jasmina se pojačao. Disala sam i vatra se u mom tijelu smirivala. Tinjala je još samo oko sljepoočica. Razmišljala sam o nezgodnom padu i o boli koju sam osjetila u prstu. Podsvjest mi ponovo pojača napetost u mišićima vrata. Svijest u isto vrijeme pojača disanje i miris jasmina se proširi mojim mozgom. Vidjeh Grass i ljepota osjećaja našeg vjenčanog putovanja se proširi tijelom. Moja podsvjest su moji refleksi koji su me obranili od teže ozljede. Pomislih ponovo na pad i vratni mišići su se ponovo počeli napinjati. Moja svijest dotaknu taj refleksni mehanizam, i njihov zagrljaj se pretvori u ugodu. Glavobolja je prestala. Bol je stvarno utvara podsvjesti koja se počne širiti nepoznatim putevima, uvlači se svaki ugao tijela i ovlada svjesnom spoznajom.
Kada danas mislim na taj događaj, povrijeđeni zglob ne boli kao što je onda bolio, ali tako mogu svijesno osjetiti koliko drugih zglobova i mišića pati u momentima nepokretnosti jednog zgloba. Misao je pokretačka snaga, koja umrežava mnogo procesa u mozgu, omogućuje procese samoorganizacije u cijelom nervnom sustavu. Misleći pokret ja ostvarujem motoričko pamćenje i stvaranje novih obrazaca po kojima moj mozak djeluje.
Misaonom gimnastikom se može skijati, može se hodati po žici ili biti jongler u kuhinji igrajući se s kristalnim čašama ili porcelanskim šoljicama.
Misaona gimnastika, je naša misao na izvoru, spoznaja želje, poezija izražena "običnim" hodom do prve prodavaonice živežnih namirnica. Misaona gimnastika je izraz našeg lica, naš smijeh, ritam i dinamika naših pokreta. To su naša sjećanja i naše znanje, naša bol i naši strahovi od novoga. Misaonom gimnastikom možemo usmjeriti i našu emotivnu i pokretačku energiju, možemo tražiti i otkriti bezživotne točke u tijelu koje spriječavaju pokret, možemo ih oživjeti usmjeravajući titraje energije u pravilan pokreta. Misaona gimnastika je naša spoznaja i svjest, naša odluka i na koncu naše umijeće.

Ova studija je samo putokaz, moj vama predloženi okvir za slaganje vaših misli o tijelu i pokretu. Ona nije zakon kojeg se morate pridržavati, ona je samo poziv na samostalnu misaonu gimnastiku.
Misaonom gimnastikom treniramo i poboljšavamo djelovanje mozga. Vježbajući mozak zamišljajući uvijek nove ili obnavljajući zaboravljene pokrete, pojačavamo i njegov plasticitet i ostvarujemo nove kreativne potencijale.




Ljepotu plesnog pokreta rado učimo, kopiramo tuđi korak, često imitirajući tuđi ritam osjećamo pri taktovima muzike i svoju dinamiku. Mi jednostavno nastojimo lijepo plesati i taj korak ne zaboravljamo. Tako je ples ušao u područje naše kulturne evolucije.Iz jednog oblika plesa se prelazilo u drugi, otvarane su niše za uvijek nove varijacije, mem se širio među ljudima. Sjetimo se samo prvog Tanga ili virusa Rock-end-Rolla ili Twista. Imitirali smo izvore, ali je svaki od nas na plesnom podiju imao svoj, prepoznatljivi stil. Taj stil imamo i danas, četrdeset godina kasnije, isti stil, isti ritam, uvijek ista dinamika, samo s nešto manje izdržljivosti. Počeli smo misliti ekonomičnije, ali osjećaj za ples koji se jednom razvio u nama, ostaje u nama, tijelo pamti zajedno s mozgom, taj osjećaj postaje dio naše osobnosti, dio našeg pokreta, prešao je u gene koje ćemo predavati dalje isto kao što smo neke evolucijom i nasljedili.
Ne samo ples, nego i običan korak, te uspravan stav i masu dnevnih pokreta smo naslijedili. Samo s korakom i svim ostalim svakodnevnim pokretima je puno lakše, oni su dio naše biološke evolucije pa su tako usađeni u naše nasljeđene navike. Njih ne moramo specijalno učiti, pa tako, nažalost često ostaju cijeli život na istoj razini, razini naslijeđenog. O tome više ne razmišljamo, time se jednostavno služimo pa iako je to možda od samog početka bilo krivo.
Pokret je najkompliciraniji oblik mišljenja i misaonom gimnastikom stvaramo preduvjet za njegov razvoj i usavršavanje.
Sport je dobar primjer usavršavanja pokreta misaonom tehnikom. Veliki sportaši misle situaciju, zamišljaju pokret, koncentriraju se na korak ili pokret ruke, mjere mislima udaljenosti i vrijeme. Današnja tehnologija im omogućava doživljavanje situacija u stimulatorima prostora, u virtualnom svijetu pokreta, ali oni pri tome moraju misliti i doživjeti svoje tijelo i svoj pokret. Skijaši se tako spuštaju zamišljenim pistama, atletičari preskaču zamišljene prepone, bacači kugle bacaju zamišljene kugle na zamišljene udaljenosti.
Ni kod nogometa nije drugačije, kao što se može pročitati u ovom isječku iz novina:
" Ističući kako već zna nekoliko igrača s kojima hitno mora razgovarati, Barić je zatajio o kome je riječ :
Misliti, misliti i misliti! To je sada najvažnije što igračima moram »utuviti« u glavu, jer smo u susretu protiv Walesa dokazali da trčati možemo. Znam da želim Vugrinca kao protiv Austrije lani u Rijeci, i Rapaića kao protiv Italije u Japanu. Takva stanja volje i svijesti moramo probuditi kod svih igrača, a onome tko to ne može pratiti, reći ću otvoreno što mislim. Neka se ne uvrijedi nađe li se na klupi, kako god se zvao."

4- D samopoimanje, 4- D samomobilizacija kod Golfa

Nedavno je u moju terapiju došao novi pacijent. Nazvat ću ga psihoanalitičar jer sam cijelo vrijeme tretmana imala osjećaj da više zna o zajedničkoj igri tijela i mozga nego što je odavao. Dijagnoza s kojom je poslan k meni je bila kao "Migrena nepoznatog uzroka".
Počela sam tretman s njegovim mišićima vrata i ramenog pojasa, a zatim sa pokretima u zglobovima njegove kralježnice.
"Opustili ste moje mišiće, doveli moje tijelo u stanje svjesne spoznaje i misaone gimnastike. Moja kralježnica se počela ponašati kao kišna glista i ja sam poslije tretmana osjećao nove pokrete u mojem leđnom dijelu tijela." rekao je nakon nekoliko tretmana " Sada me naučite kako da svjesno spoznam svjest o pokretu."
"Vi igrate golf?" postavih iznenadno pitanje da kao i uvijek u takvim situacijama dobijem na vremenu. Taj čovjek je unio neku novu energiju u moju ordinaciju i ja sam osjećala nesigurnost u mom znanju. Znala sam jedino da on to nesmije osjetiti. Pogledao me je iznenađeno.
"Golf igram od djetinjstva. To su bili jedini trenuci u kojima sam stvarno bio s ocem. On je bio moj prvi učitelj."
"Onda počnimo s osnovnim pokretom. Predočite si da stojite nad lopticom i zamislite rupu koju tim pokretom želite osvojiti." počela sam, naizgled sigurna s tretmanom, nadajući se da ću od njega nešto naučiti.
Čovjek me je gledao s nevjericom u očima.
"Kako ste došli na ideju o pokretu u golfu?"
" Pokažite mi pokret." ustrajala sam u svojoj namjeri.
Bez suprostavljanja mi je pokazao pokret. Svojim unutarnjim očima sam vidjela trag spirale koju je on ostavio u zraku.
"Vaša desna ruka je ukočena" rekoh namjerno neistinu, rekoh nešto što nisam vidjela.
Čovjek je ponovio još jednom pokret, ja sam šutjela. Pustila sam da ponavlja pokret dok se nije usprotivio.
"Moja ruka je opuštena."
"Jeste li sigurni?"
"Vi ste me naveli na misao o njoj. Počeo sam spoznavati rutinski pokret. Prešutno sam usredotočio pažnju na pokret o kojem godinama nisam razmišljao. Osjetio sam da je moja ruka opuštena."
Ja sam šutjela.
"To je svijest o pokretu. To je ono što nisam povezivao. Odvojio sam dušu od pokreta, tijelo od pokreta, sebe od pokreta."
"Sigurno vas poslije golfa nikada ne zaboli glava."
"Poslije golfa se osjećam slobodno i sretno."
"Neka onda golf bude put ka osvješćivanju vaših pokreta."
"To je ono prešutno, samo po sebi razumljivo. To prešućeno samo sebe onda razjašnjava i postaje osjećanje osjećaja."
"Pokret je misao i osjećaj u isto vrijeme, energija tijela, duše i sna."
"Tijelo poznaje ono prešutno, tijelo osjeća i reagira, moje tijelo zna više od mene." govorio je glasno ne obraćajući se meni, govorio je sebi kao da ponavlja davno naučenu lekciju.
"To nije potpuna istina, naš mozak utjelovljen u našem umu zna još više od tijela. On je tvornica koja to prešutno razjašnjava i predaje tijelu kao glavobolju ili migrenu, on je veza između tijela i uma."
"Jednostavo je smisliti pokret, treba samo poći od nečeg stvarnog, nečeg opipljivog i vidljivog." govorio je polako ponavljajući još uvijek osnovni pokret golfa.
"Što osjećate u vratu?"
"Toplinu sunca koje ne vidim, ali osjećam kako moja glava lebdi ka njemu, loptica nošena zracima tog zamišljenog sunca leti upravo tamo kuda su je usmjerile moje misli." odgovorio mi je tako i na moje slijedeće pitanje.
Bila sam zatećena njegovim brzim prihvaćanjem igre. On je govorio i njegov glas se pretvarao u moje misaone slike.
Golf nije napor nego sjedinjenje čovjekovih ustrojstava u cjelinu koja je nedjeljiva od prostora u kojem se golfer nalazi. On, željezo, loptica i daleka rupa postaju u odlučnom trenutku jedina istina. Golfer u tom trenu nije svjestan sebe samoga i želje da pogodi rupu, nego u njemu oživi ono prešutno, uskovitla se energija podsvjesti i loptica nošena tim, do tog trena skrivenim, anđeom čuvarom s lakoćom prelazi tu razdaljinu. Kada se loptica skrije u rupi anđeo se ponovo vraća u tijelo i širi osjećanje osjećaja zadovoljstva u njemu. U trenu spajanja čovjeka, željeza i loptice razum se odvaja od tijela dozvoljavajući pokretu da se razvije u svojoj punoj četverodimenzionalnoj mekoći iz koje proizlazi 4- D samomobilizacija i snaga udarca.
"Zar to nije izvedivo i u svakodnevnom životu? Zar stvarno nemožete dozvoliti tom anđelu da vas vodi pri vožnji automobilom, da osmišlja vaše sjedenje za računalom, da vas čuva kod dugosatnih sastanaka i razgovora, da vas uspavljuje i budi."
Nakon deset tretmana, psihoanalitičar se pri rastanku zahvalio riječima:
"Svijest o pokretu proizašla iz 4- D samopoimanja, moje misaone gimnastike, prešla je u moju 4- D samomobilizaciju i uistinu postala moj lijek protiv Migrene"